Milorad Pupovac je podnio je kaznenu prijavu protiv novinara Juriča, optužujući ga za takozvani govor mržnje koji je normiran člankom 325 Kaznenog zakona o javnom poticanju na nasilje i mržnju.
Mitropolit Porfirije a sada patrijarh Srpske pravoslavne crkve koja, što je i te kako važno, službeno ne priznaje državu Hrvatsku i u njoj s privolom službenih hrvatskih vlasti djeluje neregistrirano, dakle protuzakonito…
Srpska Pravoslavna Crkva u Hrvatskoj koja predstavlja četništvo uz prešutni pristanak hrvatskih vlasti bez obzira bilo to HDZ-ova ili SDP-ova, može komotno nastaviti subverzivnim djelovanjem pa se u to uklapa spomenuta pravomoćna presuda novinaru Marku Juriču.

Autor: Vjekoslav Krsnik

Pravomoćna presuda voditelju Podcasta Velebit Marku Juriču koja je ovih dana izrečena na Županijskom sudu u Bjelovaru samo je potencirala postojeće dugogodišnje stanje nepoštivanja slobode mišljenja kao jedne od temeljnih i najznačajnijih ustavnih sloboda u Republici Hrvatskoj. Podsjetimo, Marko Jurič se prije osam godina kao voditelj emisije “Markov trg” na lokalnoj Z1 televiziji osvrnuo na četničko ponašanje tadašnjeg mitropolita SPC-a Porfirija prilikom njegovog boravka u Americi, pa je zaključio porukom Zagrepčanima, posebice majkama s djecom, da pripaze kad šeću Cvjetnim trgom gdje se nalazi Pravoslavna crkva  “da ne bi koji od tih četničkih vikara istrčao iz crkve i malo u svojoj najboljoj maniri klanja izveo svoj krvavi pir”. 

Zbog te izjave Vijeće za elektoničke medije izreklo je kaznu televiziji Z1 trodnenvnu zabranu emitiranja, a predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac podnio je kaznenu prijavu protiv novinara Juriča, optužujući ga za takozvani govor mržnje koji je normiran člankom 325 Kaznenog zakona o javnom poticanju na nasilje i mržnju. Po tom članku “tko putem tiska, radija, televizije…javno potiče ili javnosti učini dostupne letke, slike ili druge materijale kojima se  poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema …pripadniku skupine zbog  njihove … nacionalne ili etničke pripadnosti…kaznit će se zatvorom do tri godine”. Pravomoćnom presudom Marko Jurič je osuđen na 10 mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine. Činjenica je da u izjavi zbog koje je osuđen Marko Jurič uopće ne spominje nasilje pa ni mržnju, jer je njegova poruka, izrečena nešto težim riječima,  upućena Zagrepčanima da se zaštite od četnika očito podsjećajući na brojne zločine koji su oni počinili nad hrvatskim narodom za vrijeme Drugog svjetskog rata i nedavno u Domovinskom obrambenom ratu.

Mitropolit Porfirije a sada patrijarh Srpske pravoslavne crkve koja, što je i te kako važno, službeno ne priznaje državu Hrvatsku i u njoj s privolom službenih hrvatskih vlasti djeluje neregistrirano, dakle protuzakonito, je izjavio je tada da je Juričevo podsjećanje na inicident u Americi tendenciozno i “ne izražavaju stavove i vrijednosti za koje se zalažemo”. Već sama činjenica da Srpska pravoslavna crkva ne priznaje državu Hrvatsku i da u Hrvatskoj djeluje nezakonito zorno pokazuje za kakve se to “stavove i vrijednosti” Srpska pravoslavna crkva zalaže. Kad je u pitanju njegova sadašnja pozicija patrijarha SPC-a onda je dovoljno podsjetiti na njegovu izjavu da se “granice mogu mijenjati” što nema nikakve veze s pravoslavnom vjerom, nego je dokaz da se SPC kao jedna od poticatelja velikosrpske politike i ratova nakon raspada Jugoslavije uopće nije promijenila i da je ona i dalje na velikosrpskim pozicijama. Uostalom to nije ništa novo jer je prije nekoliko godina CIA ovako opisala djelovanje Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj: “Ona djeluje kao promotor velikosrpskog projekta a ne kao vjerska institucija koja brine o vjernicima. Primjeri: Svećenike SPC-a izravno plaća hrvatska Vlada, a većina njih su srbijanski državljani s radnom dozvolom u Hrvatskoj. Hrvatska vlada pokriva sve godišnje troškove svotom koja nije utvrđena, nego nju određuje SPC. Taj ugovor je usvojila SDP-ova vlada 2000. godine….SPC ubire godišnje milijune eura od nekretnina u Zagrebu i šalje ih u Srbiju čime se financira Srpska Pravoslavna Crkva u Srbiji”.

Po ovome, takva situacija s djelovanjem Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj predstavlja četništvo uz prešutni pristanak hrvatskih vlasti bez obzira bilo to HDZ-ova ili SDP-ova može komotno nastaviti subverzivnim djelovanjem pa se u to uklapa spomenuta pravomoćna presuda novinaru Marku Juriču. U takvim okolnostima “državni neprijatelj br. 1” predsjednik tzv. Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac može dijeliti lekcije pa je tako optužio Marka Juriča za “iskazivanje mržnje poziva na nasilje i linč pripadnika jedne vjerske i nacionalne zajednice”, iako u Juričevoj preporuci nema nigdje iskazovanja mržnje, poziva na nasilje i linč, jer je on samo uputio upozorenje Zagrepčanima koji zalaze na Cvjetni trg.

Hrvatsko novinarsko društvo danas čvrsto drži jugokomunistička falanga novinara koje ne zanima istina kao temeljni postulat profesije nego uporno ustrajavanje na poziciji novih ideoloških propagandista koji vladaju medijskom scenom u Hrvatskoj. Naravno, u takvim okolnostima ne treba se čuditi što u povodu presude Marku Juriču tzv. HND nije ni zucnulo.

Marko Jurič je kako je izjavio time samo želio potaknuti diskusiju o četništvu u Hrvatskoj, jer je to tema koju vlasti bez obziras na vladajuću stranku sustavno guraju pod tepih, iako je Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) još 2016. godine u svojem godišnjem izvješću upozorila na porast četništva u Hrvatskoj. U tome bez ikakvih posljedice sudjelujući na četničkim dernecima u Srbiji na kojima se hrvatska uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom  sudjeluje i sam saborski zastupnik i lažni, jer predstavlja samo 10 posto Srpska nacionalne manjine, predstavnik te manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac.

 U cijeloj priči o presudi Marku Juriču i ugrožavanju ustavno zagarantirane slobode mišljenja sasvim se lijepo uklapa djelovanje tzv. Hrvatskog novinarskog društva koje se nikad nije oslobodilo jugokomunističke udruge tzv. “društveno-političkih radnika”. Samo jedan detalj iz prošlosti: To društvo koje se u komunizmu zvalo Društvo novinara Hrvatske nikad nije rehabilitiralo vodeće hrvatske novinare nastradale prilikom partijskih čistki u Hrvatskom proljeću. To su bili direktor izdavačke kuće “Vjesnik” Božidar Novak, direktor tadašnje Radiotelevizije Zagreb Ivo Bojanić, novinari Krešimir Džeba, Neda Krmpotić, Srećko Frajndlih i Josip Horvat. Štoviše kad je Haaški tribunal optužio tri hrvatska novinara to Društvo novinara Hrvatske nije stalo u njihovu obranu nego je podržalo tužbu Tribunala. Takvih “bisera” iz neetičkog i neprofesionalnog djelovanja tzv. Hrvatskog naovinarskog društva moglo bi se nizati u nedogled. To društvo danas čvrsto drži jugokomunistička falanga novinara koje ne zanima istina kao temeljni postulat profesije nego uporno ustrajavanje na poziciji novih ideoloških propagandista koji vladaju medijskom scenom u Hrvatskoj. Naravno, u takvim okolnostima ne treba se čuditi što u povodu presude Marku Juriču tzv. HND nije ni zucnulo.

Prethodni članakPodcast Velebit – Tomislav Sunić: Nisam katastrofičar, ali tek je počelo
Sljedeći članakPodcast Velebit – Igor Peternel: Uzroci raskola u DP-u i gužve na desnici u utrci za Predsjednika RH