Nevjerojatno je da se, tamo u Sheratonu i tada 6. siječnja 2019., ama baš nitko nije uspio, ma ni jednom rječju, prisjetiti ili politički osvijestiti činjenicu kako je pod krinkom proslave julijanskoga Badnjega dana SPC-a i nadolazećega julijanskoga Božića SPC-a zapravo obilježena obljetnica uvođenja Šestojanuarske diktature od 6. siječnja 1929., makar bilo – žalosno i očito namjerno! – prešućeno sve ono što je toj groznoj proklamaciji diktature prethodilo, osobito ono čime su ta i druge jugo-diktature pod različitim imenima i u različitim pojavnim oblicima rezultirale u 20. stoljeću.
Jedno od temeljnih pravila stilistike upućuje da tekst nikada ne valja započinjati upitnim rečenicama, napominjem sa sviješću o gotovo očajničkoj nemoći kojom započinjem ovaj komenatar, kada kažem: – Što u hrvatskoj kolektivnoj, nacionalnoj svijesti označava nadnevak 6. siječnja tj. 6. januara? Označujemo li njime Badnji dan po arhaičnom Julijanskom kalendaru ili pak obljetnicu proglašenja i vrlo konkretnog uvođenja zloglasne Šestojanuarske diktature? A što je prethodilo toj Šestojanuarskoj diktaturi srbijanskoga kralja Aleksandra Karagjorgjevića – o kojemu Vuk Drašković ovih dna ispisuje hagiografske romane i promovira ih i po (?!) “glavnom gradu svih Hrvata”, Zagrebu – a što je je naslijedilo, čemu je ona vodila, do čega je dovela, što je zapravo u povijesnom smislu značila?
Stidljivo, portal 100posto.hr, da ne ulazimo sad u dublje eksplikacije, jedan od internetskih potpornih stupića Jutarnjega lista, pod polupismenim naslovom “IZVOR BUDUĆEG RAZDORA Nakon atentata na Stjepana Radića na današnji datum 1929. proglašena Šestosječanjska (sic!) diktatura”, objašnjava: “Iskoristivši ubojstvo Stjepana Radića u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini i blokadu rada Narodne skupštine koja je uslijedila, kralj Aleksandar I. Karađorđević u proglasu objavljenom 6. siječnja 1929. godine ukida Vidovdanski ustav, raspušta Narodnu skupštinu i preuzima svu vlast. U šestosječanjskoj monarhističkoj diktaturi zabranjen je rad svih političkih stranaka, sindikata, zabranjeni su politički skupovi, uvedena stroga cenzura. Proklamirana je ideologija integralnog jugoslavenstva. Ime države promijenjeno je iz Kraljevine SHS u Kraljevina Jugoslavija. Zemlja je administrativno podijeljena u devet banovina koje ne slijede povijesne granice, sa izričitim ciljem razbijanja povijesnih nacionalnih pokrajina. Zabranjeni su svi nacionalni amblemi (zastave, grbovi, himne i ini) i rad svih “plemenskih” (nacionalnih) organizacija. Šestosiječanjska diktatura bila je ukinuta objavom oktroiranog ustava 3. IX. 1931., kojim je formalno bila obnovljena ustavna monarhija, ali sve do izbora za skupštinu u svibnju 1935. nastavljena je prikrivena diktatura.”
Dakle, portal 100posto.hr uspio je u svega pet (5) rečenica (!) svoje čitatelje obavijestiti i educirati o tome što je Šestosiječanjska/Šestojanuarska diktatura – što je žurnalističko/eciklopedijski zločinački pothvat vrijedan svake pohvale, čak je i srpskohrvatskoj wikipediji bilo nužno daleko više.
Svakako pogledajte link: https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0estojanuarska_diktatura
Jutarnji pak list, pozivajući se na HINA-u (Hrvatska izvještajna novinska agencija) istodobno je publicirao prigodnu tekstualno-likovnu velebnu reportažu o proslavi obljetnice Šestojanuarske diktature u Zagrebu pod naslovom: “DOMJENAK U SHERATONU – PUPOVAC NA BOŽIĆNOM PRIMANJU SNV-a NA KOJEM JE BIO I PLENKOVIĆ – Moramo se izvući iz živog blata srpsko-hrvatskih povijesnih tema”.
Ne propustite link: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/pupovac-na-bozicnom-primanju-snv-a-na-kojem-je-bio-i-plenkovic-moramo-se-izvuci-iz-zivog-blata-srpsko-hrvatskih-povijesnih-tema/8247458/)
“Također ćemo biti posvećeni tome da se izvučemo iz živog blata naših srpsko-hrvatskih, a na ovaj dan ću reći katoličko-pravoslavnih, historijskih tema. Ni jedna od njih i ništa od toga ne smijemo podcjenjivati ili s prijezirom gledati ili bježati od njih. Niti one koje su vezane uz iskustvo zajedničke države, niti za one koje su vezane za Drugi svjetski rat i NDH, niti za pitanje tragičnog stradalničkog ratnog raspada zajedničke države” – naglasio je u Sheratonu dr. Milorad Pupovac, kako javlja HINA (ili Jutarnji, svejedno), te je “istaknuo kako se još manje smije podcjenjivati pitanje ugroženosti budućnosti svakog od nas, svakoga od naših naroda, ukoliko kretanje u živom blatu naše prošlosti nastavimo tumačiti kao napredak”.
“Preispitivati prošlost, da, ali obnavljati historijsko zlo ili ga slaviti, ne”, poručio je Pupovac, izražavajući se u svojim već proverbijalnim pjesničko-političkim parabolama i metaforama.
U luksuznom hotelu Sheraton nešto je govorio i trenutni predsjednik hrvatske Vlade Plenković, zagrebački gradonačelnik Bandić pokazao se kao pronalazač zlatne lipe (?!), a i neka su se druga čudesa događala, no – čini se meni – nevjerojatno je da se, tamo i tada 6. siječnja 2019., ama baš nitko nije uspio, ma ni jednom rječju, prisjetiti ili politički osvijestiti činjenicu kako je pod krinkom proslave julijanskoga Badnjega dana SPC-a i nadolazećega julijanskoga Božića SPC-a zapravo obilježena obljetnica uvođenja Šestojanuarske diktature od 6. siječnja 1929., makar bilo – žalosno i očito namjerno! – prešućeno sve ono što je toj groznoj proklamaciji diktature prethodilo, osobito ono čime su ta i druge jugo-diktature pod različitim imenima i u različitim pojavnim oblicima rezultirale u 20. stoljeću.