Protiv političko-ideološkog i medijskog
srpsko-hrvatskog jednoumlja!

0
2951


Poticajna skupina
Priopćaj br. 40
U Zagrebu, 26. travnja 2021.

Povodom medijske uzbune i kampanje s elementima javnog linča, do kojih je u nedjelju 25. travnja došlo nakon propovijedi dominikanca i katoličkog svećenika fr. Dominika Gerbica, na misi koju je prenosila Hrvatska televizija, Poticajna skupina Pokreta za hrvatsku budućnost osjeća obvezu iznijeti pred širu javnost nekoliko svojih spoznaja i zaključaka:

  1. Hrvatska radiotelevizija (HRT) emitirala je po završetku mise obavijest u kojoj se ističe da stavovi patera Dominika Gerbica dijelom vezani za politički govor u propovijedi nisu stavovi Hrvatske radiotelevizije te se od njih “ogradila”. Takvo ponašanje smatramo nedopustivim, utoliko više što se Hrvatska radiotelevizija ne ograđuje ni od drugih poruka koje prenosi. Po toj reakciji dalo bi se zaključiti da je uprava HRT-a arbitar nad istinom, da je kontrolor i ocjenitelj ispravnosti mišljenja i da si time uzima pravo biti zaštitnikom službenih istina. A službenih istina u pluralnomu demokratskom društvu nema niti može biti, osim kada je riječ o temeljnim ustavnim i nacionalnim vrijednostima.
  2. Hrvatska radiotelevizija nije se ogradila od patrijarha Porfirija kada je u ožujku u središnjem Dnevniku HTV-a problematizirao svetost bl. Alojzija Stepinca. Nije se ogradila ni od izvješća svoga novinara iz Jasenovca u kojem je u središnjem Dnevniku izrečena monstruozna laž o 20.000 tisuća srpske djece pobijene u logoru Jasenovac. HRT se ni inače ne ograđuje od svakojakih drugih materijalnih neistina ni od prijepornih ili krajnje problematičnih sadržaja i stajališta koja se u njezinim programima iznose praktički o svemu.
  3. Peticiju koju je HRT-u povodom spomenutog nastupa patrijarha Porfirija i netočnih i subjektivnih izjava na račun bl. Alozija i Franje Tuđmana dva dana poslije toga izrečenih od prof. dr. Ive Goldsteina u emisiji Nu2 poslala, potkrijepljenu potpisima više stotina potpisnika, među kojima su i akademici i sveučilišni profesori i svećenici i ljudi drugih struka i zanimanja, HRT je ignorirao i nije o njoj ni izvijestio javnost. Cenzurirao ju je dakle na način da ju je arogantno i diskriminatorski „bunkerirao“, kao u olovnim godinama jugoslavenskog totalitarnog komunizma.
  4. HRT je medij koji u svojim informativnim programima ne poznaje institut „ograđivanja“ od implicitnih ili eksplicitnih protuhrvatskih i protukatoličkih poruka. No za tim je institutom posegnuo kada je u programu neke svoje ocjene iznio u crkvi hrvatski katolički svećenik, koji je u homiliji tumačio evanđelje od toga dana (Nedjelja Dobrog Pastira) i spoznaje na temelju prouke evanđelja primijenio na neka sadašnja stanja i iskustva. Zbog takvih dvostrukih mjerila, zbog svoje političke i ideološke i profesionalne orijentacije i prakse, u HRT kao nacionalnu javnu kuću hrvatski narod više uopće nema niti može imati povjerenja. Stoga se očekuje od zastupnika u Hrvatskom saboru, koji su prošli tjedan dobili predstavku osam istaknutih hrvatskih intelektualaca, da problematiziraju stanje na HRT-u i da Sabor donese odgovarajuće zaključke i odluke. One po mišljenju nas iz PHB-a mogu biti pravedne samo u dvama slučajevima: ili ako Sabor smijeni sve vršne upravne i uredničke garniture na HRT-u, ili ako ukine obveznu pretplatu za HRT, ili ako raspusti HRT i formira novu nacionalnu radioteleviziju, koja bi postupala bitno drukčije od ove sadašnje. Sve drugo bilo bi novo bacanje prašine u oči hrvatskom narodu.
  5. Uzbuna koju je propovijed fr. Dominika Gerbica izazvala u srpsko-hrvatskom medijskom prostoru pokazuje kako se dogodilo nepredviđeno „iskakanje“ iz „službenoga“ srpsko-hrvatskog jednoumlja, u kojem nisu niti smiju biti upitni, kritizirani ni problematizirani ni četnici, ni jugoslaveni, ni komunisti, ni jugo-srbijanski agresori na Hrvatsku, ni unutarnji velikosrbijanski agresori, ni akademici SANU-a, a ponajmanje svećenici i episkopi SPC-a, autokefalne Crkve čije je sjedište u drugoj državi i koja je u dubokoj sprezi s tom državom. Ta medijska uzbuna pokazuje do koje se mjere totalitaristički sprječava ili ozloglašuje konzumiranje prava na autentičnu ljudsku, liberalnu, hrvatsku i katoličku riječ u kojoj bi se išta kritički ili negativno reklo na račun „bradatih sveštenika opasnih namjera“ ili u kojoj bi se odlučno branilo blaženog Alojzija od takvih protivnika proglašenja blaženog Alojzija Stepinca svetcem čitave Katoličke crkve.
  6. Neupitnim smatramo pravo svakoga katoličkog svećenika da u propovijedima i homilijama unutar katoličke liturgije može i smije slobodno iznijeti, na temelju ili u duhu evanđelja i katoličkog nauka i discipline, sve što želi reći o temama koje smatra važnima za ljude, za Crkvu, za narod Božji. Ne može se papi Franji opravdavati pravo da iznosi kritička ili afirmativna stajališta o koronavirusu, o cijepljenju, o migracijama, o međunarodnim odnosima, o drugim religijama ili o slobodi, o razoružanju, o nepravednoj raspodjeli globalnog bogatstva, o zloporabama vlasti i političke moći, a istodobno oduzimati pravo bilo kojem katoličkom svećeniku da iznosi svoja mišljenja o pitanjima koja on u svojoj sredini ili na širem planu smatra važnima i aktualnima. Fr. Dominik postupio je po uzoru na svoga božanskog Učitelja, Isusa Krista, koji je suvremenicima govorio i ono što im je bilo neugodno čuti, ali i što je bilo istinito i pravedno. Oduzimati mu to pravo značilo bi izjednačivati se s onima koji su i samoga Krista optužili i osudili zato što nije bio po volji svjetovnog i religijskog establishmenta. Oduzimati katoličkom svećeniku pravo da slobodno tumači evanđelje značilo bi zatirati jednu od temeljnih ljudskih sloboda – slobodu ispovijedanja i naviještanja vjere, vjerskog nauka i morala.
  7. Neupitnim smatramo pravo hrvatskih ljudi da čuju i propovijedi u kojima se s katoličkog stajališta kritički govori o današnjim strankama, politikama i pojavama. Zašto katolički svećenik ne bi smio reći ništa kritički o HDZ-u, o SDP-u, o Možemo, o bilo kojoj drugoj stranci ili o bilo komu ili čemu drugomu u čemu vidi realni problem, dvoličnost, licemjerje, perfidnost ili otvoreno neprijateljstvo. Haranga srpsko-hrvatskog medijskog establishmenta protiv svećenika koji je pred drugim vjernicima slobodno iznio što misli, sukladno ustavnom jamstvu slobode mišljenja i slobode izražavanja mišljenja, nije ništa drugo nego još jedna potvrda da prevladava totalitarizam, kojega smo i dalje taoci i žrtve.
  8. Svima je razvidno da nije prvi ni glavni problem u samim medijima, nego u političkim snagama i centrima od većine naroda otuđene moći koji kontroliraju i medije i javni prostor u Hrvatskoj i koji svim sredstvima pokušavaju spriječiti iznošenje slobodne ljudske misli, osobito slobodne političke misli, u javni prostor. Takvo stanje smatramo nedopustivim.
  9. Pozivamo, stoga, sve odgovorne subjekte na građansko i političko aktiviranje i organiziranje radi suprotstavljanja današnjem protuustavnom jednoumlju i protuljudskom i protukršćanskom totalitarizmu. Jedna od njegovih značajki jest i arbitriranje nad mišljenjem te diskriminacija prema onima koji misle i govore drukčije nego što to predviđa ili propisuje totalitarni ideološko-politički „kanon“. Svjesni smo da imamo posla sa strankama, tijelima, institucijama i drugim snagama koje agresivno žele sebi podvrgnuti ne samo tijela, nego i duše i svijest hrvatskih ljudi. A to im nipošto ne smijemo dopustiti.

Komentari