Ne mogu se sjetiti, prije Domovinskog rata, a nakon onog, prethodnog, da sam ikada čula na televiziji ili pročitala u novinama – ‘Partizan bacio bombu! … Partizan istukao ženu!… Bezubi i nepismeni partizani izašli na ulice! … Pijani partizan zgazio dijete!…’ itd., mislim da je jasno što želim reći.

Tanja Belobrajdić

Sve je isto, ništa isto nije


Tražeći nekakve materijale, pronašla sam komentar koji sam napisala prije, točno, deset godina, a glasio je ovako:

“Udarne vijesti u Hrvatskoj, motaju se ovih dana oko dvije bombe. Jednu je bacio hrvatski branitelj ili ratni veteran, ovisno koje se novine ili portal čitaju, a drugu su pronašli ‘sakupljači sekundarnih sirovina’. Ne mogu se sjetiti, prije Domovinskog rata, a nakon onog, prethodnog, da sam ikada čula na televiziji ili pročitala u novinama – ‘Partizan bacio bombu! … Partizan istukao ženu!… Bezubi i nepismeni partizani izašli na ulice! … Pijani partizan zgazio dijete!…’ itd., mislim da je jasno što želim reći. Drugu bombu, ‘jugoslavenskog porijekla’, pronašli su SAKUPLJAČI SEKUNDARNIH SIROVINA??? Pa idemo ponovo. Ne mogu se sjetiti, prije Domovinskog rata, a nakon onog, prethodnog, da sam ikada čula na televiziji ili pročitala u novinama – ‘Sakupljači sekundarnih sirovina u prostoru u vlasništvu…’ Pisalo bi – ‘Kradljivci tijekom krađe pronašli bombu!… Lopovi dali informaciju o bombi’… i slično, mislim da je i sada jasno što želim reći. Napokon bi trebalo nazvati stvari imenima kakvim oni to jesu. Branitelji u hrvatskom društvu nikada nisu tretirani kao partizani, partizani ni u jednom društvu nisu omalovažavani i ponižavani kao branitelji, lopov je lopov u svakom sistemu, ma kako ga zvali. I ma koliko šutjeli o svemu ovome”.
Dakle, ovo sam napisala prije deset godina, a bez uvodnog objašnjenja, mogla sam napisati i danas. Ništa se nije promijenilo na bolje, postalo je još gore ili bolje rečeno –  još luđe. Prije nekoliko dana, na primjer, otvorivši najplaćenije huškačko glasilo u Hrvatskoj čije ime nije zgodno spominjati, a zove se Novosti, unatoč tome što njihov mastermind čini koaliciju s vladajućom većinom te unatoč i usprkos tome što upravo hrvatska vlada izdašno financira taj klasični, protuhrvatski medij koji se bavi svim i svačim, samo ne onim za što je sufinanciran – bavljenjem problematikom i temama srpske nacionalne manjine, mogli smo pročitati kako “… je istraživanje Novosti i grupe medija pokazalo da hrvatska policija koristi WhatsApp grupu kao neformalni informativni bilten o postupanjima prema migrantima”.

Novosti potiču mržnju prema Srbima


Zlonamjernim i uvredljivim tekstovima i karikaturama, vrhunski se igraju s emocijama Hrvata te nakon njihovih reakcija, ovakvih ili onakvih, parazitiraju na strahu vlastitog naroda koji naivno sudjeluje u ovoj sramnoj manipulaciji. Nažalost, čini se da će prije prosječnom hrvatskom pravoslavcu puknuti film, pa će lupiti šakom o stol i reći – ‘Nemojte nas više braniti!’, nego što će prosječni Hrvat progledati i shvatiti gdje ova protuhrvatska kampanja vodi.

Dakle, pod neduhovitim naslovom “Mup i muplji”, saznajemo da Novosti&co imaju i “istraživački tim” koji ne plaća nitko drugi, nego hrvatski porezni obveznik, kako bi ovi ‘istražitelji amateri’ opanjkavali vlastitu državu. Dok sami na ugriz pružamo ruku šakalu kojeg hranimo, ovakav neobjašnjivi, sumanuti mazohizam vjerojatno ne postoji nigdje u svijetu. Iako se to može činiti kao borba s vjetrenjačama, neophodno je ponovo i ponovo ukazivati na činjenicu koja se uporno pogrešno interpretira; Novosti, glasnik Srpskog nacionalnog vijeća, premda uporno rade na provociranju većinskog naroda, ne potiču na mržnju prema Hrvatima. Portal Novosti potiče na mržnju prema Srbima, jer od toga jako dobro žive.
Protivno svakoj logici i pozitivnoj praksi, potiču netoleranciju upravo prema onima kojima su u prvom redu i namijenjeni – srpskoj nacionalnoj manjini. Zlonamjernim i uvredljivim tekstovima i karikaturama, vrhunski se igraju s emocijama Hrvata te nakon njihovih reakcija, ovakvih ili onakvih, parazitiraju na strahu vlastitog naroda koji naivno sudjeluje u ovoj sramnoj manipulaciji. Nažalost, čini se da će prije prosječnom hrvatskom pravoslavcu puknuti film, pa će lupiti šakom o stol i reći – ‘Nemojte nas više braniti!’, nego što će prosječni Hrvat progledati i shvatiti gdje ova protuhrvatska kampanja vodi.

Povampireni antifašizam


Ozloglašeni pozdrav iz NDH ekskulpiran je u Domovinskom ratu, dok se “antifašizam” iz 1945. povampirio do te mjere, da se otvoreno ubijalo s petokrakom na čelu… Treba reći jasno i otvoreno, ako se petokraka nekome nije zgadila nakon Vukovara i Ovčare, nažalost, nikada ni neće. Uvijeno se, u ime neke lažne političke korektnosti, govori kako nas je napao “agresor” a ne srbočetnička vojska pod patronatom jugoslavenske fašističke armije i inzistira na tome da je Hrvatska temeljena na antifašizmu iz četrdeset i pete, ne spominjući da se Hrvatska branila od srpskog fašizma pedeset godina kasnije.

U međuvremenu, u hrvatskoj javnosti ne stišavaju se reakcije koje je izazvala prošlotjedna saborska rasprava i izglasavanje izmjena Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim se predviđa drastično povećanje kazni. Osobito, jer u osudi totalitarnih režima, između ljevice i desnice nema suglasja u osudi komunističkih zločina i zlodjela počinjenih u ime ‘antifašizma’.

Pod geslom “Smrt fašizmu, sloboda narodu” potpisane su na tisuće presuda koje su brojne Hrvate koštale života ili dugogodišnje, teške robije. Danas se olako izgovara SF/SN, no pod tim geslom ubijeno je puno više ljudi negoli pod onim za koje se traži zabrana, a koje je prošlo katarzu u ratu protiv velikosrpskog fašizma. Nitko ne negira zločine koji su se dogodili tijekom Drugog svjetskog rata, no ne možemo se praviti blesavi, pa ono što se u bližoj prošlosti događalo, ignorirati i preskakati, a glorificirati vrijeme koje je za sobom itekako ostavilo krvave tragove i nerazjašnjene i neprocesuirane zločine. Trebalo bi se zapitati što je starije, kokoš ili jaje. Ozloglašeni pozdrav iz NDH ekskulpiran je u Domovinskom ratu, dok se “antifašizam” iz 1945. povampirio do te mjere, da se otvoreno ubijalo s petokrakom na čelu.

Ta se nekažnjena, dapače, odobravana i priželjkivana praksa nastavila 1991., pa je hrvatski narod, ovaj put otvoreno napadnut pod crvenom zvijezdom, iako ju je vrlo brzo zamijenila kokarda, simbol koji je ‘presvučenima’ 1945. cijelo vrijeme stajao u srcu, ako već nije u ormaru. Treba reći jasno i otvoreno, ako se petokraka nekome nije zgadila nakon Vukovara i Ovčare, nažalost, nikada ni neće. Uvijeno se, u ime neke lažne političke korektnosti, govori kako nas je napao “agresor” a ne srbočetnička vojska pod patronatom jugoslavenske fašističke armije i inzistira na tome da je Hrvatska temeljena na antifašizmu iz četrdeset i pete, ne spominjući da se Hrvatska branila od srpskog fašizma pedeset godina kasnije.

SNV gradi punom parom


Poklič Za dom spremni! nikome nije smetao dok je zviždalo oko ušiju. Danas najviše smeta onima koji su onda pjevali “spremte se, spremte” ili potiho navijali za bradatu ekipu… Jednostavno, podsjeća ih na poraz koji su pretrpjeli i nikada je ne bi prožvakali ni sa ZDS, ni bez toga uzvika. To je sva filozofija, sve ostalo su bajke.

Ne ulazeći u “stari hrvatski pozdrav” ili naslijeđe iz 2. svjetskog rata, poklič Za dom spremni! nikome nije smetao dok je zviždalo oko ušiju. Danas najviše smeta onima koji su onda pjevali “spremte se, spremte” ili potiho navijali za bradatu ekipu. Slijedom toga, oni koji tvrde kako na ZDS čak i u pjesmi Bojna Čavoglave imaju isključivo mentalne slike ustaških zločina od 1941. – 1945., zapravo ne mogu slušati budnicu s kojom su branitelji u Domovinskom ratu išli po pobjedu. Jednostavno, podsjeća ih na poraz koji su pretrpjeli i nikada je ne bi prožvakali ni sa ZDS, ni bez toga uzvika. To je sva filozofija, sve ostalo su bajke.
Isti ti spriječit će svaki pokušaj da se stvari stave u kontekst vremena, a različiti etnobiznismeni koji od toga desetljećima dobro žive na našoj grbači, neprestano nas drže okovanima u prošlom stoljeću. Nedavna izjava prvog među njima, na ovogodišnjoj izvještajnoj Skupštini SNV-a, prošla je ispod radara.
“Završili smo, gradimo, obnavljamo i kupujemo velik broj objekata. Kako god se odlučili kako ćemo te centre kulturnih, obrazovnih, društvenih i sportskih aktivnosti zvati, bitno je kako ćemo to voditi, održavati i upravljati. U svakoj sredini, urbanoj ili ruralnoj, moraju se godišnje održati bar jedan ili dva kulturna ili druga sadržaja, bilo na osnovi naših kulturnih društava, ili u suradnji sa Srbijom i drugim ustanovama – između ostaloga, rekao je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i nabrojio ulaganja u objekte okupljanja i javne namjene po sredinama, od Vukovara, Belog Manastira i Osijeka, preko Slatine, Virovitice, Pakraca i Okučana, potom Gline, Udbine i Rijeke, sve do Zagreba.
Čestitam, ima se, može se, čestitkama se pridružuje i baba Draga iz Majskih Poljana, direktno iz kontejnera.

Quo vadis croatia?


Ako jednoga dana, ponovo gladnima hrvatskog mesa uzmanjka salate, u prvom redu neće stajati metuzalemi i đuturumi sa srpom i čekićem, nego hrvatska mladost. Jer za ideale i obranu svoga doma ni prije trideset godina nisu poginule budale, kako vole reći oni koji su na Hrvatsku koja se očajnički branila gledali  s rezervnog položaja ili s figom u džepu. Poginuli su veliki i plemeniti ljudi. Danas ih se, osim obitelji i suboraca, malo tko sjeća.

Sve ono što se nakon Domovinskog rata u kojem su hrvatski branitelji obranili državu i prepustili je u ruke političarima, dvadeset i osam godina kasnije događa u Hrvatskoj, izvrsno je kroz parafraziranje vica, opisala heroina Danka Dražina:

Englez se hvali: Kad ja viknem sa Big Bena “Živjela Engleska!” odzvanja još petnaest minuta!
Francuz: Kad ja viknem s Eiffelovog tornja “Živjela Francuska!” odzvanja još pola sata!
Sluša ih Crnogorac, pogladi brk. pa kaže: “Kad se ja popnem na brdo i viknem “Ljudi,  ‘ajmo radit!” još mjesec dana odzvanja “Milutine,ne seri!”
Danka Dražina: “Najprije smo ih abolirali, pa s njima koalirali te im poticaje donirali. Zapravo, donirali su ih sami sebi, jer im se može i hoće. Nama ostaje samo da se popnemo na Oltar Domovine na Medvednici i glasno viknemo – “Imamo Hrvatsku!” Nastavno na vic, dugo bi odzvanjalo: “Ne seri!”

Nažalost, ako jednoga dana, ponovo gladnima hrvatskog mesa uzmanjka salate, u prvom redu neće stajati metuzalemi i đuturumi sa srpom i čekićem, nego hrvatska mladost. Jer za ideale i obranu svoga doma ni prije trideset godina nisu poginule budale, kako vole reći oni koji su na Hrvatsku koja se očajnički branila gledali  s rezervnog položaja ili s figom u džepu. Poginuli su veliki i plemeniti ljudi. Danas ih se, osim obitelji i suboraca, malo tko sjeća.

Prethodni članakHoće li se Hrvati ujediniti oko Zakona o hrvatskom jeziku
Sljedeći članakPodcast Velebit – Nino Raspudić:
Hoće li Most prihvatiti poziv DP-a na javni razgovor o suradnji