U evidenciji vjerskih zajednica pri Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske nema ni SPC niti “SPC u Hrvatskoj”, što znači da u Hrvatskoj nije registrirana bilo kakva srpska crkva, a još je intrigantnije da je Srpska pravoslavna crkva u Srbiji pravno registrirana tek 2006. godine, pune četiri godine nakon što je jugokomunist Ivica Račan izdajnički sklopio ugovor s nepostojećim episkopskim savjetom Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
Pored činjenice da je počinio akte nacionalne izdaje uoči velikosrpske agresije ustupanjem oružja hrvatske Teritorijalne obrane tzv. Jugoslavenskoj narodnoj armiji i napuštanjem Sabornice kad se glasovalo o državnom osamostaljenju, tadašnji predsjednik komunističke Socijaldemokratske partije Ivica Račan počinio je još jedan akt veleizdaje. O tome je nedavno progovorio u Hrvatskome saboru zastupnik Domovinskog pokreta Ante Prkačin pozivajući se na ugovor što ga je u prosincu 2002. godine Ivica Račan kao tadašnji predsjednik Vlade Republike Hrvatske potpisao s gospodinom Jovanom (Pavlovićem) kao predsjednikom nepostojećeg episkopskog savjeta Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
Samo zadrti jugokomunist kakav je bio Ivica Račan na čelu SDP-a mogao je potpisati takav ugovor u kojemu je nepostojeća Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj dobila privilegiran status kakav nikad prije toga nije imala. Što je u tom ugovoru najskandaloznije jest da je čelnik SDP-a Ivica Račan priznao tzv. Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj pravnu osobnost prije stupanja na snagu tog ugovora. Samo po toj odredbi taj je ugovor između države Hrvatske koju je u tom trenutku zastupao jugokomunistički čelnik Ivica Račan i u ime pravno nepostojeće Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj mitropolit Jovan. Što je još apsurdnije u evidenciji vjerskih zajednica pri Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske nema ni SPC niti “SPC u Hrvatskoj”, što znači da u Hrvatskoj nije registrirana bilo kakva srpska crkva, a još je intrigantnije da je Srpska pravoslavna crkva u Srbiji pravno registrirana tek 2006. godine pune četiri godine nakon što je jugokomunist Ivica Račan izdajnički sklopio spomenuti ugovor s nepostojećim episkopskim savjetom Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj.
Pravno ništetna Srpska pravoslavna crkva dobiva iz hrvatskog Državnog proračuna uz prihode od lokalnih zajednica oko 20 milijuna ustaških kuna godišnje čime se pokrivaju plaće, doprinosi, stanovanje i sredstva za održavanje, dok u samoj Srbiji država svećenstvu SPC-e pokriva samo plaću te zdravstveno i morivinsko osiguranje. Skandaloznim ugovorom s nepostojećom Srpskom pravoslavnom crkvom, ona je sudjelovala u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji, jer je prisvojila svu imovinu bivše svjetski priznate Karlovačke arhiepiskopije, pravoslavne crkve Hrvatskoga kraljevstva.
Kako Milorad Pupovac manipulira s hrvatskom Vladom pouzdajući se u njegovu koalicijsku ulogu u Plenkovićevoj Vladi najbolje će pokazati nekoliko podataka o pravoslavcima u Hrvatskoj. Prema zadnjem popisu stanovništva 2011. godine u Hrvatskoj bilo je čak 196.000 stanovnika koji su se izjasnili kao pravoslavci ali bez nacionalne pripadnosti. S druge strane tada je Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj imala 40.000 vjernika, dakle oko 18 posto. Na tom popisu oko 17.000 Hrvata izjasnili su se kao pravoslavci, Međutim sve vlade dosad su odbijale zahtjeve da se registrira Hrvatska poravoslavna crkva kojoj je na čelu arhiepiskop Aleksandar kao sljednica svjetski priznate Karlovačke arhiepiskopije, pravoslavne crkve Hrvatskoga kraljevstva koja je postojala kao kao hrvatska autokefalna crkva više od 200 godine. Drugi pokušaj registracije Hrvatske pravoslavne crkve odbila je Komisija za odnose s vjerskim zajednicama u kojoj je sjedilo sedam ministara Milanovićeve Vlade. Oni su kao i u mnogim pitanjima ostali poslušni vojnici pokojnom Ivici Račanu koji je potpisao ništetni ugovor s pravno nepostojećom Srpskom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj. Nažalost u tijelima državne i lokalnih vlasti uvriježeno je nepisano pravilo da je svaki pripadnik Srpske narodne manjine pravoslavac, što je pored već iznesenog totalno pogrešno, jer po zadnjem popisu 3.700 Srba deklarirali su se kao katolici, a 13.000 kao ateisti. I sam je Milorad Pupovac ateist, prema tome nije vjernik, ali i te kako koristi Srpsku pravoslavnu crkvu za političke ciljeve koji se uklapaju u memoranumsku, dakle četničku politiku prema Hrvatskoj. Sada uoči novog popisa stanovništva Milorad Pupovac je uspio progurati u zakon svoje amandmane kojima je cilj da se broj njegovih “Srba” u Republici Hrvatskoj poveća, pa će zato popisivači njegovih “Srba” biti pripadnici Srpske narodne manjine. To je samo jedan od kapitulantskih i izdajničkih ustupaka koje zbog manjinskih zastupnika u Saboru čini prema Miloradu Pupovcu premijer Plenković. Takva pravno ništetna Srpska pravoslavna crkva dobiva iz hrvatskog Državnog proračuna uz prihode od lokalnih zajednica oko 20 milijuna ustaških kuna godišnje čime se pokrivaju plaće, doprinosi, stanovanje i sredstva za održavanje, dok u samoj Srbiji država svećenstvu SPC-e pokriva samo plaću te zdravstveno i morivinsko osiguranje. To međutim nije sve jer je skandaloznim ugovorom s nepostojećom Srpskom pravoslavnom crkvom ona sudjelovala u kriminalnoj pretvorbi i privatizaciji, jer je prisvojila svu imovinu bivše svjetski priznate Karlovačke arhiepiskopije, pravoslavne crkve Hrvatskoga kraljevstva.
Ivica Račan je nepostojećoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatski neovlašteno i protuzakonito darovao čitavo bogatstvo u nekretninama koje se cijeni na više milijardi kuna. Prihodi od tih nekretnina završavaju u Beogradu odakle se financira memorandumska haranga na državu Hrvatsku koju uza sve to patrijarsi, ali i episkopi još uvijek ni nakon 30 godina hrvatske državnosti ne žele priznati jer kolokvijalno govore o eparhijama u Dalmaciji, Slavoniji, Banovini, ali nikad ne o Hrvatskoj kao državi.
Po tom sramotnom ugovoru Ivica Račan je nepostojećoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatski neovlašteno i protuzakonito darovao čitavo bogatstvo u nekretninama koje se cijeni na više milijardi kuna. Popis te imovine koju je Srpska pravoslavna crkva neovlašteno prisvojila na temelju jednog izdajničkog SDP-ovog ugovora iznosi oko 30 stranica. Prihodi od tih nekretnina završavaju u Beogradu odakle se financira memorandumska haranga na državu Hrvatsku koju uza sve to patrijarsi, ali i episkopi još uvijek ni nakon 30 godina hrvatske državnosti ne žele priznati jer kolokvijalno govore o eparhijama u Dalmaciji, Slavoniji, Banovini, ali nikad ne o Hrvatskoj kao državi. U jednoj svježoj stranoj obavještajnoj analizi o Srpskoj prtavoslavnoj crkvi u Hrvatskoj navodi se sljedeće:”Srpska pravoslavna crkva djeluje kao promotor velikosrpskog plana a ne kao vjerska institucija koja brine o vjernicima. Svećenike SPC-e izravno plaća hrvatska Vlada, ali većina njih su srbijanski državljani s radnom dozvolom u Hrvatskoj. Hrvatska vlada pokriva sve njihove troškove na godišnjoj bazi koji nisu utvrđeni, nego tu svotu određuje SPC. Takav ugovor je potpisala SDP-ova vlada početkom 2000. godine. Svećenik Jovan Ćulibrk je poznat kao pripadnik srpskih specijalnih snaga iz 90-tih godina. Danas je on kao padobranac redovni gost svoje postrojbe u Nišu, Srbija. Milijuni eura godišnje koje SPC dobiva od rente u nekretninama u Zagrebu šalju se u Srbiju i služe za finaciranje Srpske pravoslavne crkve u Srbiji.” Koliko o svemu tome vodi računa hrvatska Sigurnosno obavještajna agencija kojoj je na čelu strani državljanin Danijel Markić s francuskim državljanstvom najbolje je opisano u spomeutom izvješću: “Hrvatska Sigurnosno obavještajna služba nažalost nema važnu ulogu u Hrvatskoj još od 2000. godine….Različiti klanovi koriste nju za političke sukobe između političkih stranaka ili unutar HDZ-a.” Ovoj procjeni nema se što dodati, jer je pametnome dosta.