State Department je tri puta vadio riječi “Gospodine Gorbačev, srušite ovaj zid!” iz Reaganova govora i tri puta ih je Reagan ponovo upisao vlastitom rukom. State Department ga je uvjeravao: “Gospodine predsjedniče, ne možete to reći. To je previše agresivno, previše provokativno.” Njihov zaključak je bio da predsjednik nije realističan – “Mi svi znamo da će Berlinski zid stajati za vječnost”. Oni su zapravo govorili da je poraz jedini izlaz, da je pobjeda neostvariva. Reagan je na to odgovorio da oni ništa ne razumiju, jer te riječi daju glavni smisao njegovu govoru.
Iako na površini Sjedinjene Države izgledaju usaglašene u politici prema Putinu i njegovoj invaziji Ukrajine, prigovori radu Joea Bidena i njegove administracije od strane Republikanaca su značajne. Te razlike istaknuo je jučer Ted Cruize u svom televizijskom nastupu iz Washingtona.
Rafael Edward “Ted” Cruz je poznati advokat i američki republikanski senator iz Texasa od 2013. godine do danas. U svom nastupu je za usporedbu naveo primjer Ronalda Reagana i njegov odnos prema Sovjetskom Savezu, obilježen povijesnim riječima “Gospodine Gorbačov, srušite ta zid!” i optužio Bidena da je rusku invaziju Ukrajine dočekao s istim uvjerenjem s kojim je Rusija krenula u rat, vjerujući da će Ukrajina kapitulirati u nekoliko dana, da nastupa bez jasne strategije i da odugovlači s odlukama koje treba donositi brzo. Cruz je u tom TV nastupu rekao:
Što bi mi trebali sada raditi? U principu, mi bi trebali raditi ono što je Reagan uradio desetljećima ranije: “Mir kroz projekciju snage!”
Najveća država na koju je Reagan izvršio invaziju je bila Granada. Ali on je također odnio pojedu u hladnom ratu bez da je ispalio i jedan metak, a doveo je Sovjetski Savez do bankrota. Reaganove riječi: “Gospodine Gorbačev, srušite ovaj zid!” su bile vrlo moćne riječi. Ono što ljudi ne znaju, State Department je tri puta izvadio te riječi iz Reaganova govora i tri puta ih je Reagan ponovo zapisao vlastitom rukom. State Department ga je uvjeravao: “Gospodine predsjedniče, ne možete to reći. To je previše agresivno, previše provokativno.” Njihov zaključak je bio da predsjednik nije realističan – “Mi svi znamo da će Berlinski zid stajati za vječnost”. Oni su zapravo govorili je da je poraz jedini izlaz, da je pobjeda neostvariva. Reagan je na to odgovorio da oni ništa ne razumiju, jer te riječi daju glavni smisao njegovu govoru.
Nije prošlo ni tri godine, Berlinski zid se srušio, a nisu ga srušili američki tenkovi, niti su ga srušile američke rakete, nego ga je srušilo liderstvo i vizija. Zatvorenici u ruskom gulagu su gurali papiriće iz ćelije u ćeliju s riječima: Jeste li čuli što je Reagan rekao ‘Carstvo zla’, ‘Srušite ovaj zid’. Američko liderstvo je blistalo.
Što bi mi trebali raditi s Ukrajinom je odnijeti pobjedu ali ne dovoditi živote američke vojske u opasnost. Nitko pri zdravoj pameti ne želi vidjeti da Rusija i Amerika pucaju jedna na drugu. Što to specifično znači? Da bi razumjeli što trebamo raditi, najprije moramo znati zašto to radimo.
Odnoseći se na Republikance, kad čujem neke od njih, dođe mi da iz glave počupam kosu. Slušam ih kako govore: “Moramo zaštititi demokraciju” ili “Imamo obvezu braniti međunarodne norme”. Ja ih slušam i pitam se što oni to govore. Posao američke vojske nije zaštititi demokraciju, nije braniti međunarodne norme, niti je kažnjavasti crvene države. Njihov posao je šititi američke živote i nacionalnu sigurnost, čuvati sigurnost naše djece.
Znači li to da mi nemamo interesa u sukobu Rusije i Ukrajine? Naravno da imamo. Zašto? Zato što je Rusija naš neprijatelj, zato što nas Putin mrzi i htio bi nas poubijati.
Nije u interesu američke sigurnosti gledati kako naši neprijatelji postaju jači. Ako Putin uspije s restauracijom Sovjetskog Saveza, Putin će postati jači, Rusija će postati jača. Svijet nije bio sigurniji tokom hladnog rata, sa Sovjetskim Savezom kao supersilom i s arsenalom atomskog oružja. Ja se sjećam šezdesetih godina kako sam se sklupčao ispod moje školske klupe trenirajući poteze nakon uzbune pred atomski napad. Svijet nije bio sigurniji u takvoj situaciji.
Ako želimo zaštititi američki interes, mi moramo postići da Rusija bude slaba a naši prijatelji da budu jaki. Što to znači? Na prvom mjestu to znači izbjegavanje direktnog sukoba s Rusijom, uključujući i kontrolu zračnog prostora iznad Ukrajine. Ja razumjem zašto to traži ukrajinska vlada. Da sam ja u toj vladi i ja bi zahtijevao isto. Problem je što bi američka kontrola tog zračnog prostora značila direktno sučeljavanje američkih i ruskih leetjelica i neobično visok postotak vjerojatnosti da će jedni zapucati na druge.
Moram naglasiti da Ukrajinci pokazuju nevjerojatnu hrabrost a Joe Biden je zajedno sa svojim cijelim timom vjerovao da je ukrajinski poraz neminovan. U svojom izvještajima u Senatu su ponovo i ponovo tvrditi da će ovaj sukob završiti u roku od nekoliko dana – ruska vojska će nahrupiti, Ukrajina će kapitulirati, game over.
To je bilo totalno krivo uvjerenje. Da je ovo funkcionalna administracija, provela bi se ozbilja istraga kako je moglo doći do toliko krivih zaključaka. Svi članovi vanjskoplitičkog kabineta i generali s hrpom medalja na prsima, stali si pred nas i tvrdili stvari koje zaslužuju demonstrativno ismijavanje, jer su podcijenili sposobnost Ukrajinaca boriti se herojski, gdje su bake bile spremne bacati molotovljeve koktele na ruske tenkove.
Mi bi trebali snažnije nastojati Ukrajincima opskrbiti oružje kako bi prevladali, sredstva kao Stingere i Javeline, koje jesmo slali, ali za svaku dostavu Bidenova administracija to činila u sporom hodu. Trebali bi im dostaviti borbene zrakoplove. Imali smo višestruke razgovore sa Zelenskim koji je rekao da im trebaju borbeni zrakoplovi. Poljska posjeduje MIG-ove s kojima ukrajinski piloti znaju letjeti, Poljska je rekla da je prezadovoljna predati te MIG-ove Ukrajincima, na što je Biden osobno stavio veto. Ukrajinski pilot su ih mogli pokupiti i odletjeti u Ukrajinu.
Na prvom mjestu mi bi trebali upotrijebiti našu gospodarsku moć i opskrbiti Ukrajinu s alatom potrebnim za pobjedu. Na drugom mjestu dolazi pitanje, odakle Rusija dobiva sredstva za financiranje ovog rata. Odgovor je – od prodaje nafte i plina. Mi bi trebali snažno djelovati kako bi presjekli ruski izvor zarade. Mi bi trebali odstraniti njihove mušterije. Svi se slažu da ništa ne bi toliko oslabilo Putina kao kad bi njegovi europski kupci, ovisnici o njegovu plinu, otkazali ugovore. Europa međutim to neće učiniti iz dobrote svoga srca. Europa neće pogasiti svoja svjetla niti isključiti svoje grijanje tokom zime. I mi to od njih ne možemo razumski očekivati. Jedini način na koji će oni to učiniti je ako im mi nadomjestimo naftu i plin. Amerika je vodeća svjetska supersila, najveći proizvođač nafte i najveći prozivđač plina na svijetu. Ali Bidenova administracija, kojoj je unutarnja politika sve, pokrenula je rat protiv američke proizvodnje. Američka proizvodnja 2019. je bila 13 milijuna bačvi na dan, a do danas je pala na 11 i pol. To je dijelom i razlog zašto je cijena benzina tako visoka.
Ako je nama do pobjede, mi bi s lanca trebali pustiti američku proizvodnju i uzeti Putinove mušterije, jer jedina stvar koja će srušiti Putina, koja će okrenuti oligarhe protiv njega, koja će okrenuti ostatke KGB-a protiv njega, je ako bilijuni dolara zarade od nafte i plina odu u nekom drugom pravcu, a to je što financira Putinov ratni stroj.
Mi možemo upotrijebiti alate koje imamo i boriti se do pobjede. Ti moraš vjerovati da je pobjeda moguća a onda ti je potreban plan za njezin provod.
I za kraj, ne samo da bi mi trebali odnijeti pobjedu u Ukrajini, odnosno Putinu priskrbiti poraz, jer jaka Rusija u opasnost dovodi našu sigurnost, nego ne smijemo izgubiti iz vida komunističku Kinu, jer i protiv njih trebamo odnijeti pobjedu. Kina će biti najeveći geoplitički protivnik Amerike za idućih 100 godina. Kina posjeduje vojnu moć usporedivu sa sovjetskom, ali sa daleko jačim gospodarskim motorom. Kina na dnevnoj bazi provodi politiku ubojstva, mučenja, genocida, ropstva, laži i obmana. Kao što smo pobijedili u hladnom radu sveobuhvatnom strategijom kako bi zaustavili Sovjetski Savez, istu stvar moramo postići i u odnosu na Kinu. Ponovo, to se ne smije ostvariti ratom. Nitko ne želi da američki i kineski vojnici pucaju jedni u druge, nego moramo upotrijebiti alate koje imamo, uporno i agresivno, kako bi potkopali tiranju zvanu kineska vlast. Glavni izazov koji imamo je današnja Demokratska stranka koja je strukturalno pro-kineska. Zašto je to tako? Zato što su svi njihovi finansijeri pro-kineski. Današnju Demokratsku stranku financira veliki biznis, velika tehnologija, veliki Hollywood i velika sveučilišta. Svi oni leže u krevetu s Kinom. Za ilustraciju, ja sam nametnuo glasovanje u Senatu za obustavljanje federalnih fondova za eletrične automobile i solarne ploče proizvedene u Kini, koristeći robovsku ranu snagu u koncentracionim logorima. Svaki pojedini demokrat osim Joea Manchina je glasovao protiv. Kada je John Kerry upozoren da baterije za električna vozila proizvodi roblje u Kini, on je odgovorio: “To ne spada u moj odjel”. Ja sam ga proglasio mušterijom godine za koncentracione logore. A povijest nas promatra. U koncentracijskim logorima nalazi se preko milijun Ujgura i Sjedinjene Države su njihova najveća mušterija. Mi smo odgovorni za suradnju sa zločinom.
Razlog za obračun s Kinom je isti onaj koji imamo za obračun s Putinom i radi kojega smo morali pobijediti u hladnim ratu, a to je zaštititi interese američke sigurnosti i fokusirati se na “America First”. To mi možemo i to mi moramo ostvariti.
Prijevod s engleskog: Dinko Dedić