Ako je Hrvatska, kao predzadnja država EU po svakom kriteriju osim što je po pristupu zadnja, toliko zadovoljna i optimistična, kako je to premijer Plenković detaljno obradio na 5 jezika, što je onda došlo Mađarskoj, Poljskoj i drugima koji od Hrvatske stoje daleko, daleko bolje, a pogotovo Britaniji koja je EU napustila?

Umjesto da njihov koeficijent svekolikog prosperiteta iznad onoga kojega sa europskog repa “uživa” Hrvatska, bude mjerilo njihova zadovoljstva, oni se bune, prigovaraju, gunđaju, traže, odbijaju i izlaze iz zajednice. Jesu li oni skrenuli s pameti?

Nije samo da se Hrvatska po svemu rečenom, uz zemlje utemeljiteljice nalazi na vrhu europskog optimizma, nego je poslije Njemačke, valjda najzadovoljnija članica EU, jer i Francuska i Italija i Španjolska imaju previše prigovora da bi se na skali sreće mogle mjeriti s Hrvatskom.

Plenković čak nije imao prigovora ni na europsko svrstavanje Hrvatske u Zapadni Balkan. Kada Europa iz Jugoistočne Europe vadi Europu i prekrštava ju u Zapadni Balkan, onda nešto smrdi od Strasbourga do Beograda.

Valjda po prvi puta SDP i jugo-ljevica apsolutno odobravaju Plenkoviću i prihvaćaju Letičinu ocjenu od 4.8. Što, jesu li i oni skrenuli? Ili nisu?

Njegov nastup je odmah upotrijebljen kao argument protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja srlja među tromorske destruktivce i bježi sa, europskim utemeljiteljima toliko dragog, tromotornog Zapadnog Balkana.

Naravno, premijer je govorio ono što su europski “Founding Fathers” htjeli čuti, na jezicima na kojima im je to milije čuti, pa da je Hrvatska umjesto cijeloga, dobila samo pola pelješačkog mosta, ne bi to umanjilo našu sreću, osim možda u zabačenom predijelu Dubrovnika, koji je zahvaljujući BANDITerovoj komisiji, od nastanka ove države do danas, ostao teritorijalno povezan s Crnom Gorom, ali nije s Hrvatskom.

U kontekstu europske neoliberalne verzije 99-postotno besklasnog marxizma, jer će 1 posto vladati sa 99 posto kapitala, čemu uopće služi razgraničavanje u Savudrijskoj vali i drugdje sa drugim susjedima, ako nam je svima bezgranični cilj postati Europčanima, samo Europčanima i ničim više nego Europčanima.

Plenković je multilingualno nastupio na 5 stranih jezika. Možemo isto tako reći da je nastupio na 5 tuđih jezika. To bi valjda one koji govore na svom jeziku svrstavalo među nacionaliste. Međunarodna diplomacija je vrlo svjesna i osjetljiva na opasnosti gospodarsko-vazalske percepcije u međunarodnim odnosima, pa i oni koji govore deset jezika, dovode prevodioce i govore svojim. Mi smo izgleda i umno i drumno drugačije usmjereni.

Prethodni članakČetnik nikada u Hrvatskoj i Zagrebu
nije dobro došao
Sljedeći članakVučićev dolazak u Zagreb
pada na blagdan Stepinčeva
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.