Škoro je visoko podigao letvicu predsjedničke utrke

0
2478

Ovom porukom bilo je važno zagrijati srca i snažno iskoračiti na predsjedničku cestu. U tome Škoro je uspio, no na njoj slijedi proces propitkivanja koji će biti puno zahtjevniji. Ova kandidatura svakako je ozbiljan doprinos nužnoj visokoj razini političke i kulturološke standardizacije pozicije predsjednika Republike, a samim time i hrvatske državnosti.

Autor: Marko Ljubić

Miroslav Škoro je svojom video objavom kandidature za funkciju predsjednika Republike potvrdio visok standard očekivanja od njega. Naime, iako izvan političkih struktura, Škoro se nije mogao kandidirati samo kao sudionik na izborima, a pogotovo ne kao nekakav osvetnički kandidat jer je stečevina koju unosi u utrku iznimno dojmljiva. Njegova sintagma saveza s narodom je očekivana, promišljena, ali jednako tako vrlo zahtjevna. Naime, on je ulazeći u izbornu utrku preuzeo isključivo pobjednički rizik pa će najniža točka izbjegavanja kompromitacije umjetničkog i zabavnog saveza s narodom koji ima, biti eventualni vrlo tijesni poraz od Kolinde Grabar-Kitarović, a teški debakl bi bio poraz u prvom krugu ili pobjeda Milanovića. U oba slučaja narodni palac gore i euforija koja već danas tutnji komunikacijskim prostorom usmjerila bi se protiv njega.

Iako to izgleda kao ravna i sigurna cesta, transformacija stečenog saveza s hrvatskim narodom na jednom području javnoga djelovanja u drugi, u ovom slučaju iz zabavnog u politički, vrlo je zahtjevan, trnovit i opasan proces, pri čemu golemi ugled može biti isto takva početna prednost, ali i ništa manja opasnost. Škoro je u izvrsno osmišljenoj kratkoj poruci demonstrirao već potvrđeni javni komunikacijski potencijal, prije svega uvjerljivost, a naglaskom da bi volio vidjeti tko će se usuditi osporiti njegov referendum, pokazao je da razumije psihološki kod nacije, umorne od gubitništva i nedostatka utočišta i zaštite. To je bio apsolutno najuvjerljiviji dio njegovog obraćanja naciji.

Hrabar je i pametan potez najaviti ustavno jačanje uloge predsjednika i uspostavljanje ravnoteže između nadležnosti i legitimiteta predsjednika Republike. To je prva prednost nepripadanja establišmentu, koju je odlično iskoristio. Valja svakako vidjeti što Škoro točno misli pod povezivanjem domovinskog i iseljenog hrvatskog naroda, jer o tome se godinama govori, a ta sintagma je baš zbog površnosti i neznanja gotovo prostituirana, kao što je na razinu političke floskule srozano “zalaganje” za Hrvate u BiH ili za preferencijsko izborno pravo na parlamentarnim izborima.

Dijelom svoje poruke o ulozi stranačkih šefova i preferencijalnih prava Škoro je ostavio prostor interpretativnoj bliskosti s idejama i prije svega neuspješnim projektima Željke Markić, što bi u izvrsnoj i dojmljivoj najavi kandidature mogla biti velika slabost, no valja vidjeti širu elaboraciju, koja nije bila moguća zbog tipa poruke i nužnog vremenskog ograničenja.

Ovom porukom bilo je važno zagrijati srca i snažno iskoračiti na predsjedničku cestu. U tome Škoro je uspio, no na njoj slijedi proces propitkivanja koji će biti puno zahtjevniji. Ova kandidatura svakako je ozbiljan doprinos nužnoj visokoj razini političke i kulturološke standardizacije pozicije predsjednika Republike, a samim time i hrvatske državnosti.

Izvor: Marko Ljubić FaceBook

Komentari