Ovih dana dva naroda bez vlastite države, Kurdi i Katalonci održavaju referendum o nezavisnosti. Nema naroda na svijetu kao što je hrvatski, koji bi mogao bolje shvatiti što je sloboda i samostalnost i imati razumijevanja za Tibet, Plaestinu, Kurdistan ili Kataloniju.
Nismo mi došli s jedinstvenim i neponovljivim zahtijevom za vlastitu državu, nego smo baš iz tog univerzalnog i u Povelji Ujedinjenih nacija priznatog prava na samoodređenje i iz te instinktivne teritorijalnosti, vodili višestoljetnu borbu za samostalnost. Nije nas na životu mogla održati neka socijalna disciplina, neka priučena vrlina, nego prirodna potreba koja dolazi iz nas, iz svakoga od nas, iz onoga što nas čini ljudima.
Sloboda je univerzalno pravo za svakog živog bića, za orla u zraku, za kita u moru, za snježnog leoparda u Himalaji i za čovjeka, za svaku vrstu.
Sloboda je širok pojam, prelazi granice naučenoga i ulazi u sfere urođenoga, instinktivnoga ili Bogomdanoga, kako god vjerovali, ali uvjek neotuđivoga, nezatomljivoga i neukrotivoga.
Sloboda uključuje pravo i na rast i na napredak, a gdje ih nema, netko ju je negdje ograničio, stao joj na put, univerzalno podredio individualnom.
Između ostaloga, sloboda je teritorijalna, za sve što može plivati, letjeti i hodati, za sve što se može kretati, rasti, za sve koji mogu razlikovati rast i napredak od propasti, za sve što može osjećati i razlikovati tugu od radosti, opasnost od sigurnosti.
Nije prirodno biti nomad, jer nomadi su u perpetualnom procesu traženja onoga što im je uskraćeno. Prirodno je biti domesticiran, svoj na svom teritoriju, sa svojima u tom krugu, siguran i sretan, spreman braniti svoje.
Ovih dana dva naroda bez vlastite države, Kurdi i Katalonci održavaju referendum o nezavisnosti. Nema naroda na svijetu kao što je hrvatski, koji bi mogao bolje shvatiti što je sloboda i samostalnost i imati razumijevanja za Tibet, Kosovu, Palestinu, Kurdistan ili Kataloniju.
Nismo mi došli s jedinstvenim i neponovljivim zahtijevom za vlastitu državu, nego smo baš iz tog univerzalnog i u Ujedinjenim nacijama priznatog prava na samoodređenje, i iz te instinktivne teritorijalnosti, vodili višestoljetnu borbu za samostalnost. Nije nas na životu mogla održati neka socijalna disciplina, neka priučena vrlina, nego prirodna potreba koja dolazi iz nas, iz svakoga od nas.
Ja ne mogu, sjećajući se našeg lutanja po svjetskim bespućima, ne samo bez države, nego pod okupacijom države koja radi sve što može protiv nas, a da ne simpatiziram s drugima koji svoju državu još nisu ostvarili.
Sjećam se, za razliku od pospane hrvatske diplomacije danas po svijetu, kako su ažurni jugoslavenski diplomatski predstavnici, svaki puta kada bi neki Hrvat u svijetu postigao nešto spomena vrijedno, proglašavali kako je Jugoslaven nešto postigao a kada god je neki Hrvat otkriven u kriminalu, onda je ostajao samo Hrvat.
Imao sam prilike čuti puno o kurdskoj borbi za slobodu i samostalnost od snimatelja švedske televizije Nikole Majstrovića, koji je s Kurdima proveo jedan period vremena, snimajući dokumentarac o njihovoj borbi za slobodu.
Njihove djevojke ratnici, po svijetu su postale poznate po hrabrosti, domoljublju i požrtvovnosti. Nije li to paralela s hrvatskim djevojkama koje su u Domovinskom ratu nosile pušku ili liječile ranjenike?
Kurdski i katalonski referendum mora svakome svratiti misli na dan kada su Hrvati izašli na referendum i izjasnili se za samostalnost. Slovenija, Švicarska, Mađarska i Škotska su podržale pravo Katalonaca na samoodređenje. Službena Hrvatska šuti, a nebi mogla kada bi imala onakav osjećaj slobode kakav nas je vodio u borbi za samostalnost.
Mi nemamo imperijalnih ambicija velikih sila, ni mini-imperijalnih snova naših istočnih susjeda. Mi smo prirodno slobodarski narod koji po prirodi svog povijesnog puta mora imati simpatija i razumijevanja za druge koji se danas nalaze podijeljeni između nekoliko država poput Kurda ili u podređenom položaju poput Katalonaca, u sastavu negdašnje imperijalne sile Španjolske, tamo gdje smo mi nekada bili.
Nije Hrvatska još ostvarila sve što je počivalo u našim mislima dok smo sanjali samostalnu Hrvatsku, ali to je sada naš problem, naše unutarnje pitanje, naša odgovornost prema sebi, gdje jedino o nama ovisi kada ćemo i kako ćemo to ostvariti. Istovremeno, sjetimo se onih koji još nisu dobili priliku odlučiti svojom sudbinom.