Sluganska politika po diktatu čel(t)nika SNV-a Milorada Pupovca

Hrvatska je politika nakon pobjede u obrambenom Domovinskom ratu podlegla velikosrpskoj propagandi, pa umjesto da s pozicije pobjednika usmjerava odnose sa Srbijom svela se na poslušnika četničke propagande iz Beograda koju u hrvatskoj državi vrlo uspješno provodi čel(t)nik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac.

Bez obzira na činjenice koje na razne načine sve više raskrinkavaju četnički mit o ustanku u Srbu i ove godine je čel(t)nik Milorad Pupovac u ime tzv. Srpskog narodnog vijeća organizirao obilježavanje 27. srpnja kao navodnog ustanka Srba protiv NDH-a. Povijesni dokumenti međutim govore da se radilo o masakru nad nedužnim hrvatskim civilima a ne o napadu na oružane ustaške postrojbe.

Taj se datum za vrijeme komunističke Jugoslavije čak slavio kao Dan ustanka naroda Hrvatske (?!), što samo potvrđuje tezu da su u tadašnjoj Hrvatskoj manjinski Srbi kontrolirali hrvatske komuniste, a to se najočitije odrazilo na podržavanju velikosrpskog mita o 700.000 navodnih žrtava u Jasenovcu. Nažalost, hrvatska je politika nakon pobjede u obrambenom Domovinskom ratu podlegla velikosrpskoj propagandi, pa umjesto da s pozicije pobjednika usmjerava odnose sa Srbijom svela se na poslušnika četničke propagande iz Beograda koju u hrvatskoj državi vrlo uspješno provodi čel(t)nik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac. Zato se umjesto suočavanja beogradske politike sa zločinima što ih je velikosrpska agresija počinila u Hrvatskoj s Ovčarom i Škabrnjom kao simbolima tih zločina, hrvatska politika bavi izmišljenim mitom o Jasenovcu. Prevedeno na jednostavan politički jezik, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kao osvjedočeni četnik trebao bi doći u Hrvatsku da se na Ovčari ispriča Hrvatskoj za zločine što su ih Srbi počinili nad Hrvatima, a ne da iz Drugog svjetskog rata razvlači mit o Jasenovcu. Za takvu ponižavajuću poziciju odgovorna je hrvatska politika, bolje rečeno političari koji su bili na čelu države u posljednjih dvadesetak godina, dakle Stipe Mesić, Ivo Josipović, Kolinda Grabar Kitarović, Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović i sada sam Andrej Plenković. Kulminacija te podređenosti događa se upravo sada s  premijerom Plenkovićem koji statusno nema nikakve veze s hrvatskim identitetom jer je mentalno i politički vezan za Bruxelles, a ideološki za propali komunistički sustav.

U takvom kontekstu treba promatrati i pokušaj srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučić da mimo uobičajenog protokola uđe u Hrvatsku da bi tobože u privatnom posjetu obišao Jasenovac kao i nakaradno obilježavanje Dana ustanka u Srbu 27. srpnja, ali i iduće obilježavanje obljetnice “Oluje” 5. kolovoza koje će u Srbiji sasvim sigurno na službenoj razini biti etiketirano na način kako je hrvatska vlada proglašena “ustaškom”. Indikativno je reagiranje premijera Plenkovića na pokušaj Aleksandra Vučića da nezakonito uđe u Hrvatsku. On se čudi da su ne samo srbijanski mediji nego i na službenoj stranici tamošnjeg Ministarstva unutarnjih poslova njegovu vladu nazvali “ustaškom”. On kaže da je  “važno je da se u međusobnim odnosima tretiramo s poštovanjem i da vodimo računa da smo država”, a činjenica je da Aleksandar Vučić od početka svojega mandata ne tretira Hrvatsku s poštovanjem, pa je čak ne smatra državom nego dijelom velikosrpskog “srpskog sveta”, jer takva beogradska politika smatra Jasenovac dijelom tog “srpskog sveta”.

Kad je na jednom od četničkih derneka priređenim u povodu srpskog obilježavanja “Oluje” Aleksandar Vučić usporedio današnju demokratsku Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, čemu je bio nazočan Plenkovićev nadzornik Milorad Pupovac, tada je Andrej Plenković izjavio da je Aleksandar Vučić “malo pretjerao”, što drugim riječima znači da je donekle u pravu.

To nije od jučer jer je u posljednjih nekoliko godina Aleksandar Vučić izrekao niz uvreda na račun hrvatske države i hrvatskoga naroda, pa je bilo samo pitanje vremena kad će Plenkovićevu vladu nazvati “ustaškom”. U tome je svakako najviše kriv sam Andrej Plenković koji se pod kontrolom vođe velikosrpske “pete kolone” Miloradom Pupovcem podanički odnosi prema srbijanskom predsjedniku. Kad je svojedobno na domjenku priređenom u povodu pravoslavnog Božića izaslanik srbijanskog predsjednika Vladimir Božović obećao hrvatskim Srbima koje oni smatraju samo Srbima  da će ih  “matična država Srbija u svim problemima i iskušenjima i kada god budu ugroženi braniti svim raspoloživim sredstvima” premijer Andrej Plenković je umjesto da demonstrativno napusti domjenak mirno odslušao prijetnju srbijanskog izaslanika. Kad je na jednom od četničkih derneka priređenim u povodu srpskog obilježavanja “Oluje” Aleksandar Vučić usporedio današnju demokratsku Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom, čemu je bio nazočan Plenkovićev nadzornik Milorad Pupovac, tada je Andrej Plenković izjavio da je Aleksandar Vučić “malo pretjerao”, što drugim riječima znači da je donekle u pravu. Prema tome sa stajališta hrvatske državne politike nije upitno što četnički predsjednik susjedne države misli i govori o Hrvatskoj, nego je još više upitno kakvog predsjednika Vlade ima Hrvatska kad sve to dozvoljava. Imajući sve to skupa u vidu, jedino ispravno rješenje u postojećim okolnostima bio bi odluka hrvatske Vlade da se, kao što je to u jednoj anketi na društvenoj mreži podržala golema većina ispitanika, predsjednika Republike Srbije proglasi u Hrvatskoj za “persona non grata”. To bi bio jedini ispravni državnički potez, ali naravno s Andrejom Plenkovićem kao slugom Milorada Pupovca neizvediv.

‘Hrvatska je uključiva i tolerantna, prvi put sam danas vidio, nemam naslovnice srpskih medija da ih vadim jer nemam tu teatralnu praksu, ali da smo ustaška vlada, mislio sam da smo mi nekakvi u optikama brojnih dijela hrvatskih medija ili Jugoslaveni ili antikristi, ljubitelji Srba, što nam sve nisu lijepili. Toliko je bilo epiteta da danas nosimo epitet ustaške vlade i to na službenoj web stranici Ministarstva unutarnjih poslova Srbije. Ovakve reakcije ukazuje na histeričnu reakciju Beograda’, dodao je.

‘Mi smo tu skroz cool i easy, kada dođe trenutak, bit će i posjeta. Hrvatska poštuje sve manjine u Hrvatskoj. Politika svršenog čina ne može proći nigdje, pa ni u Hrvatskoj’, rekao je Plenković.

U Srbiji se, kaže, odugovlači s formiranjem Vlade do krajnjih rokova. “Mi smo u ovom trenu smatrali da nam takav posjet ne odgovara”, kazao je Plenković.

“Gledajte, važno je da se u međusobnim odnosima tretiramo s poštovanjem i da vodimo računa da smo država. Države komuniciraju isto kao i ljudi. Kad netko dolazi u posjet, on prvo nazove i najavi se. Ista vrsta komunikacije treba biti i među državama. Ovdje to nije bilo obavljeno na odgovarajući način. Za takav posjet koji, hoćemo mi to reći ili ne, ima svoje političke konzekvence… Hrvatska drži do sebe i svojih susjeda i želi normalizirati odnose. Svaki posjet koji može imati političke konzekvence se mora pažljivo dogovarati. To ne ide tako – pa nikada nije moment, zašto ne bih sada. Manje treba lijepiti etikete o tome da su ustaše izvršile napad, odbile… Malo mi to djeluje smiješno, kao da smo vratili vrijeme 30 godina unazad”, kazao je.

Prema Pupovcu u Srbu je započelo ostvarivanje slobode za Hrvatsku

Zaista, nema više smisla ponavljati kako se ovdje nije radilo o nikakovom antifašističkom ustanku nego o strašnom pokolju nad hrvatskim ljudima koji su poklani od strane četnika uz zvjerstva koja su neshvatljiva ljudskom razumu, kao što je npr. bilo ubijanje trogodišnje djece i nabijanje na kolac i okretanje na ražnju katoličkog svećenika uz nazočnost njegove majke!

“S Pupovcem surađujemo. Mnogi kritiziraju HDZ i mene zbog suradnje s manjinama, pa tako i srpskom. No povjerenje dobijamo jednom, dva puta… Mi poštujemo zakon i Ustav i mi želimo da su naše manjine zadovoljne i da vodimo zemlju uz njihovu potporu”, rekao je Plenković.

Pustit ćemo da se sve ovo slegne, pa ćemo potom razgovarati dalje o ovoj temi, rekao je Plenković o dogovoru posjeta Aleksandra Vučića Jasenovcu.

Srpsko narodno vijeće (SNV) i ove je godine obilježilo obljetnicu ustanka u Srbu, u spomen na 27. srpnja 1941., kada je iz ovog sela krenuo srpskih otpor prema NDH.

Nekada se ovaj datum slavio i kao Dan ustanka naroda Hrvatske, a danas na, 81. obljetnicu, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac ocijenio ga je važnim mjestom i važnim datumom za slobodu koja je izborena u Drugom svjetskom ratu, “kako na prostoru Hrvatske, tako i širem prostoru bivše zajedničke zemlje”, naglasio je.

Uz notorne Milorada Pupovca, Stipu Mesića i Franju Habulina i danas je “proslavljena” još jedna obljetnica “partizanskog” ustanka u Srbu uz nazočnost nekoliko stotina “slavljenika”!

Zaista, nema više smisla ponavljati kako se ovdje nije radilo o nikakovom antifašističkom ustanku nego o strašnom pokolju nad hrvatskim ljudima koji su poklani od strane četnika uz zvjerstva koja su neshvatljiva ljudskom razumu, kao što je npr. bilo ubijanje trogodišnje djece i nabijanje na kolac i okretanje na ražnju katoličkog svećenika uz nazočnost njegove majke!

O ovome zločinu iznešeno je dosada toliko dokaza od strane najeminentnijih hrvatskih povjesničara i svjedoka da više nema smisla svake godine to ponavljati!

Nema smisla niti prozivati one koji tamo dolaze na današnji dan “slaviti” jer je to njihov politički kredo!  Međutim, ono što moramo ponavljati i postavljati pitanja i prozivati je upućeno prema hrvatskoj vladi i DORHU!

Pitam hrvatsku vladu do kada i zašto? Hrvatska vlada zasigurno ima sve relevantne činjenice i unatoč politici tzv. “uključivosti” postoje granice nacionalne strpljivosti, a uvjeravam vas da je na primjeru Srba, ona davno potrošena!

Hrvatska vlada pokazala je dobar i čvrst stav oko Vučića i Jasenovca, ali Srb je u istoj ravni uvreda i diskvalifikacija hrvatskog naroda i to se mora prekinuti!

Vrijeme je, krajnje vrijeme, shvatiti kako živimo u Hrvatskoj, a ne u nekoj Jugoslaviji i da gradimo hrvatsku, a ne jugoslavensku budućnost! “Proslave” u Srbu nisu naša vrijednosna sastavnica i vrijeme je da se to ozbiljno shvati!

Isto tako upućujem pitanje DORHU, zbog čega ne spriječe opetovano širenje laži i mržnje koje izaziva ovaj događaj koji neosporno vrijeđa osjećaje velikog broja pripadnika hrvatskog naroda, a posebno rodbine žrtava koje su okrutno likvidirane na današnji dan prije 81 godinu? Ratni zločin ne zastarijeva, je li tako?

Zar uistinu nemate nikakovih osnova za barem inicijativno pokretanje izvida o ovim zločinima, ili se “vadite” sa “nedostatkom” dokaza?

Vrijeme je, krajnje vrijeme, shvatiti kako živimo u Hrvatskoj, a ne u nekoj Jugoslaviji i da gradimo hrvatsku, a ne jugoslavensku budućnost! “Proslave” u Srbu nisu naše vrijednosne sastavnice i vrijeme je da se to ozbiljno shvati!

“Važno je zato što ovdašnji narod ustao da bi obranio svoj goli život, ali nije stao na tome, nego je u borbi razvio slogu s hrvatskim narodom i stvorio jedinstvenu oslobodilačku snagu u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji i Europi”, poručio je Milorad Pupovac, kako prenosi HRT: https://vijesti.hrt.hr/hrvatska/obiljezena-81-godisnjica-podizanja-ustanka-u-srbu-8735942

Ako je dosad bilo sumnje u tvrdnji da predsjednik hrvatske Vlade vodi popustljivu politiku prema četničkoj garnituri koja je sada na vlasti u Srbiji, najnoviji namjerni incident pokrenut iz Beograda s osporavanjem hrvatskoga jezika raskrinkava Andreja Plenkovića kao poslušnog agenta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. To se može zaključiti iz reakcije hrvatske Vlade i samog premijera Andreja Plenkovića na skandalozno osporavanje postojanja hrvatskoga jezika u udžbeniku za osnovnu školu.

Prije toga trebamo podsjetiti na brojne reakcije i izjave samog Andreja Plenkovića koje su ozbiljno dovodile u sumnju  Plenkovićevu privrženost obrani hrvatsknacionalnog dostojanstva. Već sama najava u jednom intervjuu nakon što je postao predsjednik HDZ-a da je njegova zadaća da prvo promijeni sam HDZ,a a zatim i Hrvatsku upućivala je na “opasne namjere” tog briselski vrhunski istreniranog birokrata koji dozvoljava da ga predsjednik Europske komisije javno štipa za stražnjicu. Te “opasne namjere” pokazale su se prije svega u sluganskom odnosu prema  politici koju u Republici Hrvatskoj gotovo na dnevnoj bazi provodi čel(t)nik velikosrpske “pete kolone” u hrvatskoj državi Milorad Pupovac.

Država koja drži do svojeg dostojanstva, što u slučaju Hrvatske s ovakvim premijerom i Vladom nije slučaj, čim se pojavila ta informacija o negiranju hrvatskoga jezika u školskom udžbeniku, povukla bi svojega veleposlanika iz Beograda.

Treba podsjetiti i na njegovu reakciju pa se to uklapa u Plenkovićevu viziju da “promijeni Hrvatsku”. U početku je u tu njegovu zadaću spadalo vjerojatno da se pitanje sudbine nestalih u Domovinskom ratu, koje Srbija sustavno odbija rješavati, jednostavno izbriše iz hrvatskih zahtjeva za rješavanje neriješenih pitanja proisteklih iz Domovinskog rata. To se dogodilo uoči hrvatskog predsjedanja Vijećem Europe kad je premijer Andrej Plenković trebao posjetiti Beograd, pa je u izjavi hrvatskog veleposlanstva u Srbiji ta tema bila izostavljena iz najavljene agende. Srećom zbog pandemije taj posjet Beogradu nije nikad ostvaren, a u međuvremenu je Andrej Plenković shvatio da je u popuštanju Aleksandru Vučiću “malo pretjerao”, pa se tema nestalih ponovno vratila u hrvatsku agendu neriješenih problema prema Srbiji.

Nema nikakve dvojbe da je najnoviji napad na hrvatski nacionalni i državni integritet negiranja hrvatskog jezika dio SANU memorandumske ofenzive u lansiranju “srpskog sveta” pri čemu je Republika Hrvatska nakon događaja u Crnoj Gori i Kosovu, krajnji cilj. Država koja drži do svojeg dostojanstva, što u slučaju Hrvatske s ovakvim premijerom i Vladom nije slučaj, čim se pojavila ta informacija o negiranju hrvatskoga jezika u školskom udžbeniku, povukla bi svojega veleposlanika iz Beograda. Ovdje je potrebna mala digresija. U skladu s Plenkovićevim popuštanjem Aleksandru Vučiću u Beograd je kao veleposlanik poslan bivši suradnik Udbe i bivši novinar “Vjesnika” Hidajet Bišćević kojemu je, da njegovo veleposlanstvo obavlja posao kako bi trebalo, bila zadaća da obavijesti Zagreb o skandaloznoj temi o hrvatskom jeziku u školskom udžbeniku. Još jedna digresija. Da hrvatska novinska agencija HINA ima svojeg dopisnika u Beogradu, a nema ga (?!) tu informaciju bi saznala hrvatska javnost. Ovako se trebalo čekati da reagira Hrvatsko nacionalno vijeće u Vojvodini tražeći zabranu tog udžbenika, pa je to tek sada postala tema za hrvatsku diplomaciju i Vladu. Usput rečeno kad je prije nekoliko mjeseci Gradsko vijeće Subotice proglasilo hrvatski jezik “bunjevačkim jezikom” Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo je prosvjednu notu Beogradu. Ovaj put ne samo da hrvatski veleposlanik nije povučen iz Beograda nego nije bilo ni prosvjedne note.

Andrej Plenković kaže: “Želimo rješavati  otvorena pitanja, jačati položaj hrvatske manjine u Srbiji, nastaviti potragu za nestalima i ukazati na udžbenike koji negiraju hrvatski jezik”. U toj rečenici, negiranje hrvatskoga jezika sveo je na problem hrvatske manjine u Srbiji, a ne kao što bi se očekivalo od predsjednika hrvatske Vlade, da je to u kontekstu “srpskog sveta”  udar na nacionalni integritet hrvatske države i hrvatskoga naroda.

U svojoj ustaljenoj praksi premijer Andrej Plenković dokazao je da na čelu hrvatske Vlade o izuzetnom važnom pitanju kao što je zaštita hrvatskog jezika kao jednog od ključnih čimbenika hrvatskoga naroda i nacije nastavlja sa skandaloznim popuštenjem velikosrpskoj politici Beograda. On je to sveo na neobavezno časkanje sa srbijanskim predsjednikom na margini samita Europske unije i zemalja Jugoistočne Europe u Brdu kod Kranja. Slučaj osporavanja hrvatskoga jezika stavio je u kontekst “ping-pong retorike koja zaoštrava odnose i ne donosi ništa pozitivno”. On kaže da to “nije moj stil i ne donosi ništa pozitivno”. Drugim riječima prihvaća stil Aleksandra Vučića  “koji zaoštrava odnose i ne donosi ništa pozitivno”. U tom stilu Andrej Plenković kaže: “Želimo rješavati  otvorena pitanja, jačati položaj hrvatske manjine u Srbiji, nastaviti potragu za nestalima i ukazati na udžbenike koji negiraju hrvatski jezik”. U toj rečenici negiranje hrvatskoga jezika sveo je na problem hrvatske manjine u Srbiji, a ne kao što bi se očekivalo od predsjednika hrvatske Vlade, da je to u kontekstu “srpskog sveta”  udar na nacionalni integritet hrvatske države i hrvatskoga naroda. Što je najgore Andrej Plenković prihvaća obrazloženje Aleksandra Vučića koji mu je rekao da je bio upoznat s time i “da će vidjeti što može s te strane učiniti”. A što se može očekivati od Vučića može se iščitati iz njegove izjave da se “radi o podjeli jezika koju je ustanovila SANU” i da se “ne radi ni o kakvoj uvredi”. Jasno je da Aleksandar Vučić pere ruke nad ovom grubom uvredom jer eto to nije njegov problem nego Srpske ankademdija nauka i umetnosti”, kao da je to neka privatna udruga a ne vrhunska intelektualna institucija koju financira srbijanska Vlada. Dalje, iako je bio upoznat sa cijelom stvari Vučić kaže “naravno da ćemo pogledati i vidjeti  o čemu se radi i ako smo napravili grešku ispravit ćemo”, ali je uz to dodao, što nema nikakve veze s osporavanjem hrvatskoga jezika, kako se “nada da će biti manje ulica Mile Budaka u Hrvatskoj”, dok je cijela Srbija preplavljena ulicama četničkih vojvoda na čelu s ratnim zločincem Dražom Mihailovićem kojega su komunisti likvidirali.

Ovaj slučaj sluganskog odnosa Andreja Plenkovića prema srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, pa i izostanka reakcije hrvatskih institucija koje bi trebale reagirati na praktički negiranje hrvatskoga naroda, jer mu se negira njegov vlastiti jezik samo potvrđuje da Plenkovićeva najava o “promjeni Hrvatske” uključuje i velikosrpsko djelovanje na najvišoj razini iz susjedne države. Štoviše, u ovom slučaju, osim izravne i odlučne reakcije Hrvatskog instituta za jezik i jezikoslovlje, nisu se javile dvije najvažnije hrvatske institucije kao što su  Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Matica hrvatska koja ove godine obilježava 50. obljetnicu “Hrvatskoga proljeća”. Naravno one su pod kontrolom HDZ-a kao “stranke opasnih namjera” i “velikog vođe” Andreja Plenkovića koji ne želi igrati ping-pong s Aleksandrom Vučićem već djeluje kao njegov poslušni agent.