Stier – Posljednja HDZ-ova šansa za izlazak iz Plenkovićeve močvare

0
3730

Nije Stier mogao govoriti otvoreno, jer Starčević se ne rađa ni svakih 100 godina, nego je govorio jezikom diplomacije koji tek daje nasluhe i sublimirano navodi na neizgovorene zaključke, ali što god imali u HDZ-u, nakon što su toliki suverenisti već pometeni preko HDZ-ovog praga, i nikad više nego od ustoličenja bruxelleskog namjesnika Plenkovića u ovom dominionu Europske zajednice, Stier je ostao kao jedina i posljednja HDZ-ova nada, ispod koje će Plenković za sigurno istrgunuti stolicu ako on prije toga ne uspije istrgnuti njegovu.

Nastup Ive Stiera na Općem saboru HDZ-a, odredio je posljednju raskrsnicu na koju je HDZ naišao, na Plenkovićevom putu koji Hrvatsku vodi u globaliziranu antinacionalnu žabokrečinu, na zapadnobalkansku europsku periferiju, pretvarajući Hrvatsku u europski “shanty town”, poznat tek kao igralište za bogate strance i mjesto odakle industrijalizirani Zapad crpi jeftinu radnu snagu, baš kako ju je crpio cijelo prošlo jugoslavensko stoljeće, u ozračju u kojem je povijesni čin osamostaljenja sveden na razinu kozmetičkih promjena.

Nema boljeg prizora za prepoznati hrvatsku stvarnost od onog saborskoga, u čijim stolicama nogama klepeću s jedne strane otvoreni neprijatelji svega što je Hrvatska tako krvavo zaradila a s druge strane minimalisti i kompromitaši, s tek par glasova nacionalne svijesti iz zanemarenih zadnjih redova namijenjenih onima koje treba ignorirati.

Nije taj Sabor tako jadno izgledao ni u Starčevićevo vrijeme kada su mu klupe umjesto bizantiziranih i balkaniziranih restauratora predratne pošasti, popunjavali austrofili i mađaroni.

Nakon što je kroz prva desetljeća ovog stoljeća zadavila onu pobjedničku energiju povijesnog čina osamostaljenja, energiju koja je po svim pokazateljima trebala rezultirati gospodarskim i slobodarskim nacionalnim procvatom, Hrvatska si je dozvolila da ju pretvore u klijentelistički kartel jugoslavenskog tipa, dok se istovremeno moralno davi u đavoljem trokutu između Jasenovca, Kumrovca i Srba.

Nakon što je kroz prva desetljeća ovog stoljeća zadavila onu pobjedničku energiju povijesnog čina osamostaljenja, energiju koja je po svim pokazateljima trebala rezultirati gospodarskim i slobodarskim nacionalnim procvatom, Hrvatska si je dozvolila da ju pretvore u klijentelistički kartel jugoslavenskog tipa, dok se istovremeno moralno davi u đavoljem trokutu između Jasenovca, Kumrovca i Srba.

Nije Stier uzmogao govoriti otvoreno, jer Starčević se ne rađa ni svakih 100 godina, nego je govorio jezikom diplomacije koji tek daje nasluhe i sublimirano navodi na neizgovorene zaključke, ali što god imali u HDZ-u, nakon što su toliki suverenisti već pometeni preko HDZ-ovog praga, i nikad više nego nakon ustoličenja bruxelleskog namjesnika Plenkovića u ovom dominionu Europske zajednice, Stier je ostao kao jedina i posljednja HDZ-ova nada, ispod koje će Plenković za sigurno istrgunuti stolicu ako on prije toga ne uspije istrgnuti njegovu.

Stierov govor se trematski odnosio na klijentelizam ali je s te teme odašiljao strjelice u nekoliko smjerova: “U našem DNK-u su i Starčevićeva krilatica ‘Bog i Hrvati’ i Radićeva ‘Vjera u Boga i seljačka sloga’ i Tuđmanova ‘Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto’. Budimo svjesni te naše snage. Izgradimo zajedno Hrvatsku kojom će se naša djeca ponositi. Neka vas čuva dragi Bog i neka Bog čuva Hrvatsku”.

To su bile njegove završne riječi kao i rečenica koja se ne može interpretirati nikako nego kao otvoreni izazov Plenkoviću: “Gledam vas u lice i kažem da sam ja spreman, a nadam se i vi“.

Njegov nastup je popraćen najvećim aplauzom od svih govornika i sve ono što su drugi govornici poput Mire Kovača na tankoj liniji suverenizma u redovima HDZ-a izjavili, ide u prilog dominantnom Stieru, ali plodom to može uroditi tek ako se ti reliquiae reliquiarum HDZ-ova državotvorstva uspiju udružiti i stvoriti konkretan plan za smjenjivanje Plenkovića, u što osobno ne polažem velike nade.

Ulja na vatru je još dodao i Drago Krpina koji si je kao veteran bez potrebe na strančku stegu, dao slobodu prozvati ono što smrdi u Plenkovićevom HDZ-u, malo direktnije.

https://www.pscp.tv/w/1BdxYRrXzNXKX

Prethodni članakMoral, glazba i intelekt u zemlji mržnje
Sljedeći članakPrisiliti odnarođeni režim u Hrvatskoj
na raspisivanje oba referenduma
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.