Na podsjetnik voditelja Mislava Togonala da je Stjepan Šterc član HDZ-a i njegova Savjeta mudraca i na pitanje kako oni reagiraju na njegova ovakva upozorenja, on je odgovorio riječima koje najbolje opisuju odnos vladajućih prema pitanju iseljavanja: “Oni se smiju.”
U emisiji Poligraf na HRT4, na temu demografske katastrofe za koju HDZ-ove vlasti nistu zainteresirane, što je u tolikoj mjeri očito da im čak i rutinski odgovori na pitanja o problemu iseljavanja podsjećaju na odmahivanje rukom, u javnost su izašle neke vrlo dramatične statistike.
Tema ni na HRT-u koji svojim programom u stopu slijedi običaje, prioritete i praksu vladajućih poslodavaca, ne bi bila spomenuta da nije došlo do sukoba između Predsjednice, Premijera i Predsjednika Sabora, zbog odbijanja njezina prijedloga da se na ovu goruću temu sazove sjednica vlade.
U emisji su nastupili Anđelko Akrap, savjetnik Predsjednice za demografiju i demograf Stjepan Šterc.
Akrap je apologetski, u stilu danas većine vodećih intelektualaca u Hrvatskoj, nastupio u rukavicama, dobro pazeći da se kome ne bi zamjerio pa i pod cijenu da radi toga izbjegne reći ono radi čega je pozvan u emisiju, naglašavajući da nije političar i da o ovoj temi neće govoriti s političkih pozicija, iako sva demografska pitanja svoj izvor imaju u politici i makar se svi odgovori na ovu temu nalaze u političkim rukama, u rukama cijele serije nenarodnih pa i nehrvatskih vlada od Domovnskog rata pa do danas.
https://youtu.be/geeo07wp4Mk
Za razliku od njega, za Stjepana Šterca se slobodno može reći da u medijskom prostoru jedini održava ovu temu aktualnom i bez njega bi njezin najveći domet bili razgovori u lokalnim gostionicama o ovome i onome kojega među nama više nema jer je otišao preko granice, baš kao što se preko granice bježalo onih 50ih i 60ih godina prošlog stoljeća, s jedinom razlikom što su na njih onda, pri pokušaju bjega pucali, a danas okrenu leđa i odmahnu rukom u onom starom balknskom stilu nekorektnih po svim pitanjima – “Jedna budala manje, kila kru’va više” – nemajući ni u zadnjem krajičku mozga mjesta za pomisao da bi u svakom Hrvatu koji je napustio domovinu morali vidjeti simbol smrti svoje, već u ranijim epohama desetkovane nacije.
Stjepan Šterc, član HDZ-a i njegova Savjeta mudraca, je otvoreno upro prstom tamo gdje ga treba uprti, u HDZ koji danas rukovodi hrvatskom politikom i odlučuje koje će teme biti na dnevnom redu, unatoč i usprkos nastojanjima čak i same predsjednice države, na čiji su legitimni poziv da se održi izvanredna sjednica vlade, a na koji se Plenkovićev potrčko (danas u Hrvatskoj svatko od nekog značaja ima svoga potrčka) drznuo onako skupštinski i centralno-komitetski i niti malo saborski, odgovorii na način na koji je postala već tradicija u Hrvatskom državnom saboru, kojemu su najprije uklonili državni pridjev a ako ovako nastave, uskoro će morati i hrvatski.
Stjepan Šterc je svoj komentar započeo rječima: “Predsjednica slijedi zahtijeve struke. Ovo nije poilitička prosudba, nego stručno-znanstvena prosudba. Projekcije i modeli koje smo radili se potrvrđuju u goroj varijanti nego što smo mi početko 90ih godna misili. Stvar je došla do te razine da bi vlada sama trebala sazvati izvanrednu sjednicu po tom pitanju. Prema tome, kad netko slijedeći struku i znanost potakne taj ključni problem u hrvatskoj državi, ja ne vidim niti jednog razloga da se tome protuslovi, nego da se zajedno sjedne i da se zajedno s ljudima koji se tim ozbiljno bave, konačno, konačno počnu donositi strateške odluke u interesu budućnosti Hrvatske”.
Šterc je također iznio kritiku odabira točaka za referendum o promjeni izbornog zakona, gdje je hrvatsko iseljištvo, koje je najdirektnije povezano uz hrvatski demografski problem, potpuno izostavljeno iako je to onaj dio hrvatskoga naroda koji u Hrvatsku dostavlja 15.5 milijardi kuna godišnje, što iznosi više nego kompletne strane investicije u Hrvatskoj.
Na podsjetnik voditelja Mislava Togonala da je Šterc član HDZ-a i njegova Savjeta mudraca i na pitanje kako oni reagiraju na njegova ovakva upozorenja, on je odgovorio riječima koje najbolje opisuju odnos vladajućih prema pitanju iseljavanja: “Oni se smiju.”