Na vlasti se izmjenjuju bivše jugoslavenske, komunističke i četničke strukture koje se isprepliću raznim incestuoznim koalicijama i savezima. Pravosuđe je devastirano učestalim izmjenama kaznenih zakona zbog čega je stvoren kaos u sustavu. Korupcija se nameće kao djelatnost bez alternative. Neučinkovit pravosudni sustav je ključ unutarnjeg razbijanja svake države. Ideje Dragutina Dimitrijevića Apisa, Nikole Pašića, Stevana Moljevića, Aleksandra Rankovića, Slobodana Miloševića pa sve do notornog Milorada Pupovca potpomognute tzv. mitropolitom Porfirijem koji javno deklarira svoje četništvo, postepeno kod hrvatskih jeftinih političkih trgovaca poput Kreše Beljaka ili Jadranke Kosor koja mu je aplaudirala na političkoj objavi rata hrvatskom narodu vraćanjem u javni opticaj zločinačke franšize ‘bratstvo i jedinstvo’, polako u Lijepoj našoj ponovo usađuju korijen zločinačkog orjunaštva.
Kad je Hrvatska dogovorila posao s Izraelom o nabavci 12 F-16 Barack, svi tzv. neovisni mediji i svi tzv. neovisni vojni analitičari nabacivali su se drvljem i kamenjem na taj dogovoreni posao. Sjećate se? Svakodnevno smo čitali i slušali gomile, tisuće i tisuće komentara, tekstova, intervjua i reportaža kojekakvih novinara i stručnjaka koji su tobože dobronamjerno uvjeravali neuki hrvatski puk kako se radi o katastrofi jer se kupuju prastare kante koje će se srušiti odmah nakon polijetanja. Sjećate li se? Pa su onda govorili da nam Židovi uvaljuju za skupe pare svoje rashodovano smeće koje bi inače kod njih završilo u starom željezu. Sjećate li se te žestoke, nemilosrdne kampanje ‘dobronamjernih’ novinara i analitičara?
E sad, kako to da sada, kada je sve izvjesnije da je taj posao propao, ti isti ‘dobronamjerni’ kritičari’ ne pokazuju veselje i radost što nabavka izraelskih ‘starih kanti’ nije uspjela? Zar ne bi bilo logično da sav taj ‘dobronamjerni’ milje tih tzv. neovisnih izvjestitelja i analitičara otvori šampanjac i kaže ‘evo Hrvatska se spasila blamaže i sačuvala pola milijarde dolara’? Ne, ti isti su sada okrenuli ploču i sada su ljuti na Vladu što nije uspjela u nabavci tih ‘starih kanti’. U narodu se to kaže ‘pojesti vlastita govna’. Ali njima to i onako nije problem. Naime, Tuđman ih je lijepo opisao stokom sitnog zuba, a to su one životinje koje istom slašću pasu travu, ali kad im naleti, jednakom slašću pojedu i svoja, ali i tuđa govna. Glavno im je da je mekano i toplo. Zato ih je Tuđman tako brutalno ali istinito nazvao stokom sitnoga zuba.
Te slabomisleće, hodajuće vreće pune govana koje se upravo zahvaljujući tom svojom jedinom sposobnošću neograničenog žderanja govana lako uspinju na političkoj i društvenoj hijerarhiji, za života stvaraju samo destrukciju. Međutim i njihovi bijedni životi ispunjeni obiljem pokradenog novca najčešće još za života padaju u nevolju pa budu prinuđeni taj novac potrošiti na liječnike, odvjetnike, suce ili razne reketare. A onda kada dođe kraj njihovih smrdljivih i sramotnih života, završe u najdubljem, devetom krugu Danteovog pakla i to kao ona najteža peta razina, kao izdajice svojih dobročinitelja.
Dio prljavih poslova Svevišnji naplaćuje još i za ovozemaljskog života
Dok se čeka rasplet ovozemaljske hrvatske Božanstvene komedije uprizorene u ovom primjeru beskrupuloznog izdajničkog propagandnog rata protiv hrvatske države, za račun tuđe, a kojega su nositelji svjesno ili nesvjesno brojni tzv. hrvatski intelektualci, novinari, velike medijske redakcije, dio akademske zajednice i naravno ti tzv. neovisni vojni analitičari, dobro je znati da dio tih njihovih prljavih poslova Svevišnji naplaćuju još i za ovozemaljskog života.
No dobro, Danteova Božanstvena komedija je ipak fikcija, kažu mnogi. Ali što ako nije? Što ako je Dante u pravu pa vas gospodo ‘dobronamjerni’ čeka jeziva zanimacija nakon trajnog preseljenja iz Lijepe naše? Ali zaboga tko će Danteovu poeziju i njegove nespretne rime uzeti za ozbiljno? Doduše nitko ne može egzaktno dokazati da nije u pravu. A što ako je?
Međutim, dok se čeka rasplet ovozemaljske hrvatske Božanstvene komedije uprizorene u ovom primjeru beskrupuloznog izdajničkog propagandnog rata protiv hrvatske države, za račun tuđe, a kojega su nositelji svjesno ili nesvjesno brojni tzv. hrvatski intelektualci, novinari, velike medijske redakcije, dio akademske zajednice i naravno ti tzv. neovisni vojni analitičari, dobro je znati da dio tih njihovih prljavih poslova Svevišnji naplaćuju još i za ovozemaljskog života. I ta naplata ne ovisi o tome vjeruje li tko u to, jer to vjerovanje ne mijenja stvarnost.
Međutim postoji još jedan čimbenik zbivanja na ovim prostorima a zove se hrvatski narod. On ključa u svom unutarnjem bijesu zbog beskrajne gomile ovakvih, ali i raznih drugih nepravdi, laži, prevara, pljački, ponižavanja i brutalnosti. I to je proces koji je započeo i koji se više ne može zaustaviti. A ovaj puta je narod politički zreliji i iskusniji nego ikada u svojoj povijesti. Stoga najbolje što se može dogoditi narodu u ovoj situaciji jest upravo ono što mu se događa, a to je da se ovakav trend nastavlja. I to će se upravo dogoditi jer odnarođene i izdajničke političke elite nemaju više kuda. Ne mogu natrag, nego mogu samo nastaviti i dalje pratiti svojega gospodara kojemu su prodali dušu i pred kojim stoje spuštenih gaća, bez imalo ljudskoga dostojanstva. Vrijeme koje prolazi njih pretvara iz nečega što se nekad zvalo čovjekom, u političke razbojnike, zapravo zombije kojima su laž, strah, pohlepa, grabež, prežderavanje, nemilosrdnost, bešćutnost, nastranost i u konačnici ubijanje čovjeka, jedine karakterne osobine.
Ideja Tuđmanove pomirbe je propala. Od 2000-te godine Hrvatska živi u statusu poluokupacije. Na vlasti se izmjenjuju bivše jugoslavenske, komunističke i četničke strukture koje se isprepliću raznim incestuoznim koalicijama i savezima. Pravosuđe je devastirano učestalim izmjenama kaznenih zakona zbog čega je stvoren kaos u sustavu. Korupcija se nameće kao djelatnost bez alternative. Neučinkovit pravosudni sustav je ključ unutarnjeg razbijanja svake države. Ideje Dragutina Dimitrijevića Apisa, Nikole Pašića, Stevana Moljevića, Aleksandra Rankovića, Slobodana Miloševića pa sve do notornog Milorada Pupovca potpomognute tzv. mitropolitom Porfirijem koji javno deklarira svoje četništvo, postepeno kod hrvatskih jeftinih političkih trgovaca poput Kreše Beljaka ili Jadranke Kosor koja mu je aplaudirala na političkoj objavi rata hrvatskom narodu vraćanjem u javni opticaj zločinačke franšize ‘bratstvo i jedinstvo’, polako u Lijepoj našoj ponovo usađuju korijen zločinačkog orjunaštva.
Zar nemaju pametnija posla nego se baviti Facebook objavama?
Vlada izdaje priopćenje zbog Facebook objave. Pa jesu li oni normalni? Katastrofa, koje je to srozavanje ljudskog, političkog i državničkog morala i pameti prvih ljudi ove države. Indikator potpunog podložništva i to onoj velikosrpskoj ispostavi u Hrvatskoj, Miloradu Pupovcu koji je to javno zatražio i njegovoj ekipi, te raznim briselskim političarima i administratorima koji političkom korektnošću burgijaju mozak hrvatske nacije. Sramota je to za ponosni i pobjednički hrvatski narod da ga predstavljaju takve političke kukavice, takve ljudske ništice, lakomi trgovci za još jedan mandat, za koji će sve učiniti i sve prodati pa i Hrvatsku, ali koje će povijest prepoznati i kao takve osuditi.
S obzirom da ništa od ovoga, ali i gomilu drugih zločinačkih ataka na dostojanstvo hrvatskoga naroda ova aktualna vlast ne sankcionira, to onda i nju stavlja u poziciju jataka, suradnika, izdajnika i agresora na Hrvatsku. Umjesto da ih sudi hrvatska im vlada sramotnim kompromisima pruža financijsku i političku logistiku. Pogledajte reakciju u slučaju Ivana Đakića, kako je sudstvo i policija reagirala u roku od 24 sata. Pogledajte kako se u kmetskoj maniri i Predsjednica i predsjednik vlade, poput batlera, ograđuju od objave mladog Đakića i osuđuju ga. Zašto je to potrebno izjavljivati? Zar bi trebali kod svakog zločina ili kriminala koji se dogodi u Hrvatskoj Predsjednica i predsjednik vlade javno iskazivati da su protiv toga? Zašto nas onda Predsjednica i predsjednik vlade svakodnevno ne izvještavaju kako su oni protiv krađe auta, silovanja, provala u stanove, prolaska kroz crveno, nepropisnih parkiranja, đeparenja i švercanja u tramvaju itd? Zar to nije samo po sebi razumljivo? Ili je stvar u tome da kad su u pitanju odnosi sa Srbima, onda ti ljudi moraju dodatno izreći svoju slugansku, kmetsku mantru? Prestrašno koje je to sramoćenje i srozavanje ugleda hrvatske političke scene. Doslovno me je sramota kada gledam prve ljude moje države da se tako ljigavo kukavički, nepromišljeno ponašaju i izražavaju. Doista me je sramota jer oni i mene predstavljaju i kad javno govore, govore i u moje ime, a to što izgovaraju nisu i ne mogu biti moje riječi i ja se ograđujem od njihovih riječi.
Zar nemaju pametnija posla nego se baviti Facebook objavama i kao Vlada izdavati službena priopćenja o tome? Sramota. Debakl.
Halo, jel tko uopće razumije svu bijedu tog slučaja?
Vlada izdaje priopćenje zbog Facebook objave. Pa jesu li oni normalni? Katastrofa! Koje je to srozavanje ljudskog, političkog i državničkog morala i pameti prvih ljudi ove države?! Indikator potpunog podložništva i to onoj velikosrpskoj ispostavi u Hrvatskoj, Miloradu Pupovcu koji je to javno zatražio i njegovoj ekipi, te raznim briselskim političarima i administratorima koji političkom korektnošću burgijaju mozak hrvatske nacije. Sramota je to za ponosni i pobjednički hrvatski narod da ga predstavljaju takve političke kukavice, takve ljudske ništice, lakomi trgovci za još jedan mandat, za koji će sve učiniti i sve prodati pa i Hrvatsku, ali koje će povijest prepoznati i kao takve osuditi.
A kad se s ovog presele na onaj svijet, po onom što je Dante opisao neće im biti ugodno. Ni malo. Čak suprotno. I to vrlo suprotno. Ali tko zna možda Dante nije u pravu u svojoj Božanstvenoj komediji. Možda se jednostavno prejeo ludih gljiva pa je zato sve ono onako pisao. Ali što ako nije? Što ako je Dante zaista dobio nekakvo nadahnuće i mogućnost uvida. Ma besmislice, kakav pakao reći će mnogi, osobito ti o kojima pišem. I tko zna možda su u pravu. Međutim, što ako nisu, a to nitko pa ni oni ne znaju pa je stoga ovakva priča za njih puno napetija.
Velika je odgovornost Crkve u Hrvatskoj
Velika je odgovornost i na Crkvi u Hrvatskoj koja sve to promatra i reagira onom ‘ne bi se šteli mešat’, ili ‘naše je držati se sakristije’. I za takve kojima je poslanje pokazivati na nepravdu, a oni okreću glavu od te nepravde, Dante je pronašao mjesta u paklu. Pobrojao je Dante čak nekoliko Papa i biskupa u tim paklenim krugovima.
Velika je odgovornost i na Crkvi u Hrvatskoj koja sve to promatra i reagira onom ‘ne bi se šteli mešat’, ili ‘naše je držati se sakristije’. I za takve kojima je poslanje pokazivati na nepravdu, a oni okreću glavu od te nepravde, Dante je pronašao mjesta u paklu. Pobrojao je Dante čak nekoliko Papa i biskupa u tim paklenim krugovima. Ali kao što smo rekli, tko danas više vjeruje Danteu? On tu u toj svojoj Božanstvenoj komediji piše o nekakvom Bogu djelitelju pravde. I Crkva govori o tom istom Bogu djelitelju pravde. Kako vremenom sve postaje relativno, dvoznačno ili višeznačno, tko zna, možda će kroz neko vrijeme i taj dio o Bogu postati upitan, pogotovo jer smeta mnogima pa i mnogima u Crkvi. Pogotovo u onom dijelu kada govori da je on ljubomoran Bog, a mnogi bi u Crkvi danas dio katedrala podijelili sa nekim drugim religijama, civilizacijama, bogovima. Sve u duhu politički korektnog ekumenizma, a na štetu hrvatskoga naroda čije ime ili interese javno rijetko spominju.
Bez obzira je li to silovanje ekumenizma, sramotna i izdajnička procedura beatifikacije kardinala Stepinca koja je uključila i Beograd, a na što hrvatski biskupi nisu smjeli pristati ili konstantno pojenje nekakvih pacifističkih poslanica u trenutku kada se nad hrvatskim narodom provodi nesmiljeni politički teror, velika je to sramota za vodeće ljude Crkve u Hrvatskoj i ne bih se začudio ako će i njima Danteova Božanstvena komedija dobro doći kao turistički vodič kad se presele na onaj svijet.
Ali vrijeme će pokazati i to upravo ovo vrijeme kušnji. Kako bilo, Dante još uvijek nije demantiran, isto kao ni hrvatski narod, žilav u trpljenju i nepobjediv u svojim bitkama kada se dogode, kada im dođe vrijeme. Stoga je samo pitanje vremena kada će se pojaviti onaj koji će ga pokrenuti i povesti. Mi u Projektu Velebit duboko vjerujemo da će se to dogoditi. A možebitno imamo uvida i u to kako i kada će se to dogoditi.