Abecednim redom, saborski zastupnik Stevo Culej, bivši predsjednik HSP-a i bivši osječki gradonačelnik Anto Đapić, odvjetnik i publicist Zvonimir Hodak, novinar Marko Jurič, komentator i publicist Marko Ljubić, glavni urednik Hrvatskoga tjednika Ivica Marijačić, umirovljenik HV-a i bivši logoraš u srbijanskim konc-logorima 1991/92. Predrag Mišić, umirovljenik HV-a i ratni zapovjednik 9. bojne HOS-a Marko Skejo, hrvatki najroker svih vremena Marko Perković Thompson te negdašnji član Vlade nacionalnog jedinstva, sveučilišni profesor i publicist dr. Zdravko Tomac, najavili su na ad hoc press-konferenciji 26. rujna ujutro pred vratima zgrade Hrvatskoga Sabora pokretanje tužbe protiv Srpskoga narodnog vijeća, odnosno protiv Tamare Opačić i Saše Miloševića, zbog kleveta i govora mržnje iznesenih u tkz. Bulletinu Srpskoga nacionalnog vijeća br. 14, gdje je trenutna zamjenica glavnoga urednika Novosti SNV-a Tamara O. potpisana kao autorica, a potpredsjednik SNV-a Saša M. kao urednik. (1) Već istoga poslijepodneva, žučno su se oglasile Novosti SNV-a u nepotpisanu tekstu na iritantnoj serbohrvaščini s leksikom prepunim pseudojugoslavenskih pseudointernacionalizama (izvještaj, evropska, Evropa, Bilten, april, maj, septembar, desetorka, veteranski, antimanjinski, sistem, porijeklo…) navodeći vodu niz raspupalu livadu što dalje od mlina staroga i mlinarove raspuštenice kćeri: – “Iako je Bilten, na kojeg se u svojim godišnjim izvještajima o stanju ljudskih prava pozivaju različite domaće i međunarodne institucije, poput Pučkog pravobraniteljstva i Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije Vijeća Evrope, objavljen u aprilu, a javno predstavljen u maju ove godine, desetorka je tužbu odlučila podignuti uoči veteranskog prosvjeda u Vukovaru, odnosno u jeku još jedne antimanjinske kampanje. Na tu činjenicu u razgovoru za Novosti upozorio je Saša Milošević: – Na prvi pogled to da te tuži galerija likova od Thompsona i Juriča do Culeja i Skeje djeluje malo nadrealno i pomisliš da nema suda koji će takvo nešto prihvatiti. Onda, kad se prisjetiš da se radi o pravosudnom sistemu koji ratne zločine istražuje četvrt stoljeća, koji oslobađa ubojice zbog sinkope ili porijekla iz dobrih obitelji, koji deset godina čeka sa suđenjem za najveće korupcijske afere, koji je slijep, gluh i nijem na silne otimačine i nasilja, ta ti tužba postane realna i sasvim logična. Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je snaga – poručio je Milošević.” (2)
Što je bilten, što buletin, što buletinić, a što Bulletin?
U još živomu, vibrantnom kulturološkom rezervatu u kojemu se rodio i naučio misliti, govoriti, čitati i pisati autor ovoga teksta, riječ buletin označavala je u njegovu djetinjstvu komadić smotana papira na kojemu bi neki Mate po rodijaku Anti svojoj curi Mari tintanom olovkom napisao poruku da ga dovečeri čeka tu i tu, tamo i tamo, ybog toga i toga, a zbog višestruka presavijanja papirića, buletin se često nazivao i buletinić. Najjednostavnije, buletinić je označavao kratku pisanu poruku. S razvojem proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga, naučili smo da je bilo i drukčijih buletinića, osobito u prološkoj pripoljini i vrhgoračkom podbiokovlju, jer su pomoću buletinića – kazivalo se – saobraćali partizani, za razliku od Regularne Vojske kojoj je takvo što bilo ispod časti, a nije bilo ni potrebe: pa buletinić je ionako uvijek označavao štogod potajno, štogod što nije za sve naše ljude, dakle štogod neprilična, možda i sramotna sadržaja, posebno u ta vremena lokalnoga odraza Drugoga svjetskog rata o kojima je moj naraštaj (daleko manje opterećen, kako se na jugoserbohrvašćini kaže, “narastajućim ustaštvom” od Bulletina SNV-a danas) razmišljao kao o “ratu tajnih buletinića”, gdje spomenuti stric Mate po daljemu stricu Anti šalje svojoj pokojnoj curi budućoj strini Mari rođenoj Garmaz (nota bene: djevojačko je to prezime majke Saše Miloševića, sina oficira JNA) u Župu Biokovsku buletinić sa sadržajem: – “Mala moja, oj curice bona, biž poda me, eto avijona!”
Tek kasnije, saznavši po narodoj predaji što su saveznički avioni doista učinili – leteći namjerno iz Italije prema hrvatskim gradovima, ili pak istresajući svoj smrtonosni teret po povratku s kontinenta u Italiju – odnosno da je narečeni buletinić bio sadržaja sasvim druge naravi od onoga sramotnoga da ga stidna liepa plavka Mara dovečeri čeka tu i tu, tamo i tamo, zbog toga i toga – doznali smo da postoji i nešto različito od buletina i buletinića. Iako se to nazivalo slično, naime, bilten! Nu, s biltenima više nije bilo zajebancije kao s buletinima i buletinićima: bilteni su bili – kako se kaže? – šapirografirani, uvijek crno-bijeli svijet, iz njih su vrištale nacrtane mrke crnopetokrake, a od pisana sadržaja, posebno ako je sadržavao imena, strahovao je cijeli nevoljni puk od Cetine do Neretve, od Kongore do Vrgorca u još živomu, vibrantnom kulturološkom rezervatu u kojemu se rodio i naučio misliti, govoriti, čitati i pisati autor ovoga teksta.
Što je pak metafora rečena “bilten” sve označavala u glavnim gradovima “svih naših” republika i pokrajina, u svijesti “svih naših” naroda i narodnosti, primjerice, od 1980. kad su neumrloga Druga Tita označili kao “gecrkt” pa sve do 1990., posebice, što je ta metafora označavala u malenom mozgu plovećega kita ili gegajućeg slona na čijim leđima se ljulja, ljulja, ljulja ravna ploča okrugla zemlja, dakle u JNA ravna ti je Jugoslavija, e, dobri ljudi, zar to ne bi trebalo biti temom socio-psihološko-antropoloških, pa i arheološko-forenzičkih istraživanja u doglednoj mirnoj budućnosti kad svi budemo imali malo više vremena u dovršenom europskom koncilijantnom miru, miru, miru, nitko nije u krivu, u boljoj budućnosti svima, osobito njima, baš kao i protekloga stoljeća? (3)
Znajući da se na čelu SNV-a nalazi akademski lingvist, dr. Milorad Pupovac, zašto onda Srpsko narodno vijeće svoj flambojantni povremenik koji je, eto, postao i predmetom neviđne sudske tužbe gdje ga tuže čak desetorica javnih djelatnika i uglednika, službeno naziva Bulletinom, a drugo ga glasilo istoga toga Srpskoga narodnog vijeća u Hrvatskoj – tzv. Novosti – naziva Biltenom, a nikako da ga nazovu – Buletinić SNV-a?
Konačno, najdugovječniji australski tjednik pod tada razumljvim imperijalno-kolonijalističkim nazivom Bulletin izlazio je u australskom Sydneyu u New South Walesu još od 1880. pa sve do 2008. (4), a istoimeni dnevnik koji se dugo vremena smatrao najutjecajnijim na kontinentu u američkoj Philadelphiji od 1847. do 1982. (5), što u usporedbi Bulletinom SNV-a, dobri ljudi, jednostavno ne može značiti ništa, osim primitivne jugoslavenskijevske krađe tuđih imena, otprilike onako kako se Dragan Vasiljković (Kapetan Dragan) onomad samoinicijativno nazvao Danielom Sneddenom (6), posluživši se biblijskim imenom pedkršćaskoga proroka Daniela koji je bio postao savjetnik babilonskom vladaru Nabukodonozoru II., a čije je ime ime navodno značilo “Bog je moj sudac”, te prezimenom svojedobno poznatoga australskoga liberalno-konzervativnog političara Sir Billyja Mackieja Sneddena. (7) (7a)
Prema nenadmašnom francuskom Larousseu, riječ “bulletin” prvenstveno označava “sažetu službenu poruku (informaciju)”, a potom može označavati i “službenu potvrdu”, “službenu zabilješku”, “kratko izvješće”, zatim “novinski tekst u kojemu su sažete vijesti na određenu temu ili područje”, “povremeni sažetak upravno-pravnih propisa”, te “povremenu tiskovinu namijenjenu informiranju i komunikaciji unutar članstva neke udruge” ili konačno “specijaliziranu povremenu publikaciju s posebnom vrstom informacija”, kao što je riječ, čini se, u slučaju Bulletina SNV-a. (8)
U oxfordskom Rječniku sve se to objašnjava anglosaksonski sjekirom skraćeno i pojednostavljeno: riječ je nastala u Francuskoj u 17. stoljeću, u talijanskom glasi bullettino, što je umanjenica (deminutiv) za potvrdu, propusnicu (passport, ausvajs, dopusnicu, dozvolu, prolaznicu, pečat, žig i štambilj). Dometnimo, to je nastalo uslijed jezičnih varijacija na istu temu, opet sa značenjem potvrde, tj. službene, ovjerene potvrde, odnosno pečata (bulla, seal, bull, usporedi: Bula Bele IV.), s dalekom primišlju na glavu bika od koje je nastalo znak za alfu, odnosno za slovo A, ishodište sporazumijevanja između onih koji su gospodari slova i riječi i onih koji ih čuju, čitaju i njima se povinuju.
Oxfordski Rječnik jednostavno veli da je riječ o “kratkoj službenoj izjavi” ili o “skraćenom izvješću ukupnih vijesti” , uz dodatnu mogućnost da to bude “ustaljeni povremeni zbir izvješća kojega objavljuje neka organizacija (newsletter)”, prema kojoj su se definiciji možda ravnali utemeljitelji Bulletina SNV-a, ako se ipak nisu ravnali prema spomenutim jugoslavenskim totalitarističkim namjerama i političkom agitpropovskom ultrademokratskom smislu “biltena” iz čije sjene se šuljaju osobe u sivim odijelima, kožnim jaknama i mekim padobranskim cipelama, svježe izbrijanih krajiških brčina, s donjom usnicom koja nadvisuje gornju, obično ojkaju ti ojkači i hrču ti hrkani iz neduhovitih viceva. (9)
U Hrvatskoj enciklopediji, konačno, natuknica “bulletin” uopće ne postoji, što je naravno: pa sve su riječi hrvatske i naše, objašnjavao je pokojni hrvatski pisac Antun Šoljan, već postoji prosta riječ – bilten. Je li moguće da bi to onda značilo da SNV nije bio u pravu kad je u duhu hrvatskoga etimološkoga jezika svoj povremenik nazvao Bulletinom, nego su ipak u pravu Novosti SNV-a kad u duhu Hrvatske enciklopedije svoj bulletin nazivaju fonetskim Biltenom?
Naime, u Hrvatskoj enciklopediji, koja ne poznaje termine “bulletin”, doslovno stoji da je “bilten (franc. bulletin: izvještaj, potvrda < tal. bolletino, prema bolla: bula): 1. kratak izvještaj za javnost; priopćenje, izvješće. 2. povremena serijska publikacija; objavljuje se prigodno ili u određenim vremenskim razmacima, sastavljena kao kratak izvještaj ili izjava vladinih, društvenih ili drugih organizacija ili institucija (izvještaj burze, ministarstva, izbornih ili vojnih stožera, liječničkih konzilija, znanstvenih institucija te izvještaji o epidemijama, prirodnim katastrofama, potresima, poplavama i sl.). Biltenom se naziva i povremena publikacija općega informativnog, gdjekad i književnoga, umjetničkog značaja (mjesečnik, polumjesečnik, tjednik itd.). U bibliotekarstvu se biltenom naziva redovita ili prigodna publikacija s bibliografskim popisom novonabavljenih naslova bilo koje vrste građe u knjižnici.” (10)
Bulletin SNV-a kao glasilo političkih policijaca
Srpsko narodno vijeće u Hrvatskoj, kažimo to otvoreno, osim što se – izim deklarativno i tobože! – uopće ne bavi problematikom zbog koje navodno postoji, te osim što čarobnjački crpi golem novac iz ionako loše osmišljena i loše upravljana hrvatskoga državnoga proračuna, gotovo da se ne bavi ničim do specijalnim, hibridnim ratom, što u konačnici ne šteti samo većinskoj hrvatskoj zajednici, već i svim manjinskima, a osobito onoj srpskoj, u čije ime tobože vajni aktivisti SNV-a samozatajno gordo nastupaju u mentalnoj koračnici: jedan-dva-jedan-dva-mi-smo-vojska-titova-od-topole-pa-do-ravne-gore-ti-to-one-one-u-gorskom-kotaru…
Srpsko narodno vijeće u Hrvatskoj posjeduje stanovitu količinu web-stranica, gdje se riječ “narod” i “narodno” redovito na engleski prevodi kao “nation” i “national” (a ne “ethnic” i “ethnical”), a termin “Srbi u Hrvatskoj” na engleski se prevodi kao “Serbs in Croatia”, a ne kao “Serbian” što bi, dakle, označavalo hrvatske građane/državljane koji između sebe govore samorazumljivim srpskim jezikom i imaju sva prava na prevoditelje u javnoj komunikaciji s državom i njenim građanima, ako to žele, koji su “tradicionalno nastanjeni”, kako piše u hrvatskom Ustavu, koji su autohtoni etnici, koji nisu dotepenci, itd. (11). Na jednoj od web-stranica SNV-a jasno se vide i sadržaji objavljeni u Bulletinu SNV-a kojega, rekosmo, u Novostima SNV-a nazivaju Biltenom. (12) (12a)
Naoko, kad su desetorica etiketiranih hrvatskih građana najavila tužbu protiv Bulletina br. 14., netko bi mogao zaključiti da se svih 14 izdanja toga biltena odnosi na istu temu. No pregledom web-stranica SNV-a, lako je uvidjeti da tome ipak nije tako: arhetipskim, stereotipnim diskriminacijskim i zapravo nasilnim političkim etiketiranjem, na rubu i preko ruba granica govora mržnje (13), zapravo se bavi Bulletin SNV-a, strahovito smišljenije od svih tragikomičnih prošlostoljetnih srbobranskih biltena, u njih samo pet: Bulletin br. 2, godine 2013. – Violence and intolerance against Serbs in 2013 (14), Bulletin br. 3, 2014.: – Violence and intolerance against Serbs in 2014 (15), Bulletin br. 6, 2015. – Hate Speech and Violence Against Serbs in 2015 (16), Bulletin br. 10, 2016. – Historic Revisionism, Hate Speech and Violence Against Serbs in 2016 (17), i Bulletin br. 14, 2017. – Historic Revisionism, Hate Speech and Violence Against Serbs in 2017. (18)
Promatrajući nezainteresirano, lako je uočiti da su psihosomatski naslovi Bulletina SNV-a u tih pet (5) izdaja evoluirali od “nasilja i nesnošljivosti prema Srbima”, preko ponovljenog “nasilja i nesnošljivosti prema Srbima”, do “govora mržnje i nasilja prema Srbima”, sve do “historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima” te ponovo do opetovana “historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima”. Nezainteresirani usputni promatrač, na takve naslove nabasavši, morao bi viktimološki osjetljivo zavapjeti: – Bože dragi, upomoć! Bože dragi, sačuvaj sirote Srbe od kuge, gladi, rata, a osobito u Hrvatskoj od Hrvata!
Godine 2013. , kad je publiciran prvi Bulletin SNV-a o “nasilju i nepodnošljivosti”, Hrvatskom je upravljala žalosna Vlada Republike Hrvatske na čelu s amaterskim trešnjevačkim uličnim boksačem Zoranom Milanovićem, čiji je mandat započeo 23. prosinca 2011., a okončan je 22. siječnja 2016.
Tada se on (Bulletin) zapravo odnosio na “prethodno razdoblje”, tj. na razdoblje kad je Hrvatskom upravljala sanaderovski oktroirana premijerka Jadranka (rođ. Vlaisavljević) Kosor (18.1), a kao autori Bulletina potpisani su Milena Jurišić i Ljubomir Mikić (urednik je već tada bio S. Milošević). Nota bene, te je godine Hrvatska ulizla u Europsku Uniju, a već u Bulletinu br. 3 iz 2014., kojega kao autorica potpisuje spomenuta T. Opačić, kao nadglednica baze podataka spomenuta je Milena Jurišić, korektor i pisac “summaryja” Bojan Munjin, a prevoditeljica (vjerojatno toga summaryja?!) Metka Jelenc – čini mi se da je s tom Slovenkinjom bilo nekih frka u zagrebačkoj američkoj ambasadi, nemojte me hvatati za riječ! (18a) (18b) – dok je, naravno, kao urednik opet potpisan S. Milošević.
Bazu podataka za Bulletin br. 6 iz 2005. skrojile su Milena Opačić i Tamara Jurišić, prijevod “nečega na nešto” opet je načinila Metka J., urednica je pak ovoga, kao i prošli put, T.Opačić, a urednik, naravno, S. Milošević.
U Bulletinu br. 10 za 2016. – o kojemu sam sam sročio jedan nevoljki orbitalni tekstuljak pod naslovom “Nije to srpska paranoja, to je jugoslavenska bezobraština” (19), opet se pojavljuje Bojan M. kao kao pisac sažetka, gromoglasno opetovano Tamara O. i Saša M. kao autorica i urednik, a prvi put naglašeno je i ime OSOBE A, tj. osobe koja se potpisuje u ime Izdavača tj. u ime globalnoga SNV-a plus u ime Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba: Pupovac dr. Milorad.
En passant, 2016. jest, čini mi se, bila ona prjelomna godina glede pokušaja konačno privremenog rasporeda vlasti u Croatiji, što je u slučaju Bulletina SNV-a naglašeno značilo da su M. Pupovac, S. Milošević i T. Opačić u izdanju za 2017. na svojim polit-agitpropovskim pozicijama ustrajalki kao nepomični, čvrsti kano klisurina iz nezaboravnih Hejslovena, no u impresumu Bulletina ipak su se, u skladu s narastajućim internetskim svemirom, pojavila nova, mlada imena tj. “autori analize Facebook komentara” – Nina Čolović i Filip Rodik.
Tragikomika hrvatske države i njenih Srba
Suvišno, nepotrebno, čak i sumorno tragikomično bilo bi nabrajati zbog čega su desetorica (važnih?) političkih Hrvata odlučili tužiti bijedni i zločesti SNV, odnosno njegov Bulletin, kojega njihov izdavački komplot naziva Biltenom u Novostima SNV-a. Ta je kružnica daleko tužnija i gluplja, nego što je nerješiva: naprosto, svatki od njih, kao i desetine drugih, u Bulletinima SNV-a “prozvani” su po uzoru na famozni jugosocijalistički Članak 133 KZ-a, onaj o verbalnom deliktu, onaj o deliktu mišljenja!
Ono što se vidi s hrvatske strane polumjeseca jest da će ona sudska polovica crvenoga polumjeseca (a ne može je sudska kružnica odbiti, jer je tužba građanska, privatna!) dugo dugo razmatrati tu tužbu, ako se dobro razumijemo!? Primjerice, nije isključeno da neki hrvatski sudac zaključi kako je riječ o “slobodi govora” kad god netko nekoga politički etiketira, jer je tobože ovaj prije toga njega navodno politički etiketirao!?
Ima li ikakavih odredbenih odredbi o takvom načinu ponašanja u hrvatskom Kaznenom zakonu, s jedne ili s druge strane, budući da nitko doista nije prekršio nikakvu odredbu Kaznenog zakonika, odnosno, nitko nikoga nije pretukao, silovao, opljačkao, ubio? Nema! Osim ukoliko nije riječ o uznemiravanju javnosti, o nacionalnom označavanju, netrpeljivosti, govoru mržnje, itsl., što je sve, ama baš sve, učinjeno u Bulletinu SNV-a br.14, prethodne esenveovske biltene da ne računamo.
Jer, evo govorim na sav glas (20), uznemiravanje javnosti, te etiketiranje (progon) pojedinaca ili skupina građana, na temelju bilo kakvih njihovih uvjerenja ili njihovih “oznaka”, izveden na bilo koji način, osobito putem pisanih ili elektronskih medija u namjeri da to postane vidljivo javnosti, bez obzira na karakter te “javnosti”, prije svega je stvar – Državnoga odvjetništva.
Kako će ta tužba na objektivnom, po mogućnosti nepolitičkom sudu proći, tko to može znati u državi Hrvatskoj u kojoj se još s politikom miješaju zakonodavna, izvršna i sudska praktična vlast, u državi gdje se elementarni pojmovi demokracije i građanskih prava i sloboda još uvijek miješaju s etničkim, nacionalnim, nacionalističkim i pretendencionističkim tenzijama i uzusima?
Što je najgore, za razrješenje čamit ćemo čekajući slijedeće izbore. Onako kao da nikada ranije nismo. (21)
(1) https://direktno.hr/direkt/video-tuzba-zbog-biltena-snv-a-odlucili-smo-reci-dosta-zbog-onoga-sto-se-godinama-ponavlja-134555/
(2) https://www.portalnovosti.com/milosevic-ne-iznenadjuje-nas-tuzba-thompsona-i-ostalih
(3) https://hr.wikipedia.org/wiki/Nikola_Stojanovi%C4%87
(4) https://en.wikipedia.org/wiki/The_Bulletin
(5) https://en.wikipedia.org/wiki/Philadelphia_Bulletin
(6) https://www.vreme.com/cms/view.php?id=932016
(7) https://en.wikipedia.org/wiki/Billy_Snedden
(7a) https://hr.wikipedia.org/wiki/Daniel_(prorok)
(8) https://www.larousse.fr/dictionnaires/francais/bulletin/11675
(9) https://en.oxforddictionaries.com/definition/bulletin
(10) http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=7663
(11) https://www.zakon.hr/z/295/Ustavni-zakon-o-pravima-nacionalnih-manjina
(12) https://snv.hr/sto-radimo/informiranje/bilten
(12a) https://snv.hr/eng/what-we-do/informing/newsletter
(13) https://en.wikipedia.org/wiki/Labelling
(14) https://snv.hr/file/attachment/file/bilten2-compressed.pdf
(15) https://snv.hr/file/attachment/file/bilten3_2.pdf
(16) https://snv.hr/file/attachment/file/bilten6-compressed.pdf
(17) https://snv.hr/file/attachment/file/bilten-10-web.pdf
(18) https://snv.hr/file/attachment/file/snv-bulletin-14-web.pdf
(18.1) https://www.biografija.org/politika/jadranka-kosor/
(18a) https://narod.hr/hrvatska/americko-veleposlanstvo-metka-jelenc-nije-nasa-zaposlenica
(18b) https://direktno.hr/direkt/bivsa-djelatnica-veleposlanstva-sad-o-tekstu-o-pupovcevim-bankomatima-82542/
(19) https://projektvelebit.com/nije-to-srpska-paranoja-to-je-jugoslavenska-bezobrastina/
(20) http://mojzagreb.info/zagreb/hrvatska/pjesma-dana-boris-maruna-govorim-na-sav-glas
(21) https://projektvelebit.com/programska-nacela/