Ispod površine je Sjeverna Koreja neki dan uspješno detonirala hidrogensku bombu, kao jedina zemlja koja je u 21. stoljeću testirala atomsko oružje.
Iznad površine DNRK (kako to “Demokratska Narodna Republika” nama iz prošlog stoljeća zvuči slično) testira raketno oružje srednjeg i dugog dometa, kao sredstvo namijenjeno dopremiti atomsku ili hidrogensku bombu do željenog cilja i tamo ju detonirati.
Sjevernokorejske rakete su dostigle interkontinentalni kapacitet, što znači da im domet ne predstavlja opasnost samo za američki otok Guam, nego i za američki i austraski kontinent.
Tehnički detalji o tome koliko su precizne te rakete u smislu navigacije i sposbnosti pogoditi određeni grad i koliko je razvijeno atomsko oružje da napr. može izdržati ogromni šok povratka u atmosferu, nisu sasvim poznati.
Iznad površine u UN i na pressicama, bezuspješno se pokušava pronaći način kako bi se nagovorilo “pomalo” ekscentričnog korejskog predsjednika da odustane od svoje namjere razviti atomsku i raketnu tehnologiju i onda ju uoptrijebiti protiv Sjedinjenih Država i koga god još poželi.
Međutim, i na Zapadu se događa nešto ispod površine, i baš u vrijeme dok ovo pišem (8.00 am AET), telefonski će razgovarati američki predsjednik Trump i australski Prime Minister Turnbull.
Nikome nisu rekli o čemu će razgovarati ali svi znadu.
Razgovor Malcolma Turnbulla dolazi nakon cijele serije ovakvih “privatnih” razgovora u posljednjih nekoliko dana, sa šefovima država Njemačke, Britanije, Japana, Koreje, Francuske i možebitno još nekoga u zapadnom savezništvu, koje je na globalnoj skali šire od NATO-a sa Hrvatskom u sastavu.
Razgovori se također vode na bazi jedan na jedan, između svih tih šefova država, svakoga sa svakim i telefonske žice su pregrijane do crvenila.
Sve to se događa u vrijeme dok svjetski vojno-politički analitičari deterministički zaključuju da je Sjeverna Koreja odlučila krenuti ratnim putem i ništa ju od toga, ni UN ni Kina ni Rusija ne mogu odvratiti.
Zapad je desetljećima Koreji poklanjao milijarde i milijarde dolara i udovoljavao otvorenim ucjenama “Ili dajte novac ili…”, bez uspjeha.
Sve “kazne” koje su Ujedinjeni narodi mogli Sjevernoj Koreji servirati, već su servirane.
U jučerašnjoj izjavi, ruski predsjednik Putin je naglaso da je besmisleno diktirati nove sankcije, kada je svima jasno da će biti bezuspješne.
Od priprema za vojnu intervenciju do sada je vidljivo jedino da u Južnu Koreju i Japan stižu novi američki raketni sustavi, uključujući i najnovije verzije sustava “antimisile misiles”, koji se 1981. pojavio pod imenom “Patriot”.
Sjedinjene Države su do sada u Koreju i Japan dopremale starije raketne sustave i ograničavale kapacitet i vrstu bojeve glave koju ti sustavi mogu sadržati. Te su restrikcije sada uklonjene.
Što se događa na površini, danas je u ovoj fazi komunikacijske revolucije, svakome poznato.
Što se događa ispod površine, uključujući i rezultat razgovora ove dvojice šefova država, ostaje nepoznato, osim što je izvjesno da ne sluti na dobro.
Opće mišljenje je da svijet nikada nije bio u ovolikoj opasnosti od atomskog rata u 60 godina.
Nakon Pol Potove Kambođe, Tito je bio napopularniji državnik u Sjevernoj Koreji. Njemu u čast su korejska djeca 1978. na korejskoj tv pjevala “Što je nama naša borba dala“.
Što je Hrvatima dala poznato je svakome tko je uspio izvuči glavu iz stražnice. Što će dati Koreji, ostaje za vidjeti.
https://youtu.be/v8FVOltvYnI