Za malo bolje upućene osobe, nije tajna da su verbalni terorizam, instaliranje osjećaja nemoći i stalno odvlačenje pažnje od bitnih tema, procesi manipulacije. Među tim procesima, osobito je značajna medijska manipulacija, kao jedna od najrasprostranjenijih tehnika vladanja ljudima i procesima.
Jedan zanimljivi dokument koji je sačinio slavni američki sveučilišni profesor i intelektualac planetarne popularnosti, Noam Chomsky, govori o medijskoj manipulaciji u 10 točaka. To je popularni materijal koji često “cirkulira” internetom, obilato se kozumira na društvenim mrežama i dakako, u svim drugim formama.
Čitajuci po tko zna koji put ovaj neveliki “program”, i svjesno i nesvjesno ga apliciram na naše domaće turbulentne prilike. Uz to da ne zanemarimo domaće izvore, isčitavam (medju mnoštvom drugih izvora) materijale koje je napisao i publicirao Davor Domazet-Lošo, na temu općih, svjetskih i lokalnih društvenih i geo-strateško-političkih fenomena. Zaključak se brzo nameće sam od sebe.
Naš društvno-politički prostor je kontaminiran svim oblicima manipulacije koji urušavaju demokraciju i funkcioniranje naše države i to na svim razinama.
Verbani egzibicionizam, verbalni terorizam (riječi Jure Vujića), toliko su rasprostranjene da ugrožavaju psihičko zdravlje nacije, pa tako sigurno utječu na abnormalno povećanu smrtnost i pojavu najtežih oblika fizičkih i psihičkih bolesti, i to ne samo odraslih, nego i djece.
Paradoksima nikada kraja, pa nije ni čudo da se udamaćila i riječ “hrvatski apsurdistan”, kada se govori o Hrvatskoj.
Vučji čopor
Ako citiramo i parafraziramo veoma zanimljivog autora D. Domazeta-Lošu, dolazimo do dvije sintagme koje govore o dvije bitne stvari, koje on sažima riječima “vučji čopor” i “unutrašnja agresija”.
Tko sačinjava “vučji čopor” i kako ti “vukovi” operiraju na domaćem terenu?
Domazet-Lošo je admiral, čovjek koji je prošao sve vojne škole bivše države, vrhunski educiran, sjajno informiran, čovjek koji spaja teoriju i praksu, a bio je aktivni i visoko plasirani sudionik Domovinskog rata.
Vučiji čopor su po autoru mediji i njihovi grupni, a i slobodni strijelci koji vrše “medijsku agresiju”, dezinformiraju i dezorijentiraju narod, a u zadnje vrijeme svjedočimo i bezprimjernom i skandaloznom vrijeđanju.
Vulgarnost poprima neviđene razmjere. Dinamika uvreda je u stalnom krešendu.
Domazet-Lošo je 2008. godine objavio jedan neveliki tekst u kojemu govori o onomu što nam se dešava, o “informacijskom ratu”. Dokument nosi puni naslov “Načela i doktrine informacijskog rata”. Spomenuti autor nam često ponavlja i jednu veliku istinu i poziva nas na razmišljanje kada kaže: “Hrvatska je zaboravila ponašati se pobjednički”. To je jedna velika istina. Neki će reći da je to nasljeđe “robovskog mentaliteta”, drugi će reći da je to tradicija čuvene “hrvatske šutnje” a treći će posegnuti za odurnim izjavama koje graniče s uvredama, nazivajući Hrvate “bečkim konjušarima “.
Ako se i sama nad pobrojanim duboko zamislim, rekla bih da su Hrvati ponosni, pošteni i uspravni ljudi, koji stoljećima dokazuju da nikoga ne ugrožavaju, nikoga ne napadaju, ničije teritorije i bogatstva ne vrebaju i ne osvajaju. Hrvati su ljudi u velikoj većini, koji svoje štite, vole, brane…a tuđe poštuju “.
Noam Chomsky
Ako se vratimo na ono što tvrdi Noam Chomsky, tada u jednoj blitz analizi vidimo, da su protagonisti “vučijeg čopora” kreirali situaciju koja se poklapa s njegovim tekstom, programom u 10 točaka o manipulaciji.
Krenimo od kraja:
STVARANJE OSJEĆAJA KRIVICE. Sve ono gadljivo što se posije po “medijskom ratištu”,kako to lijepo kaže Domazet-Lošo, usmjereno je da pogađa, ranjava i urušava nacionalni ponos, nacionalno dostojanstvo u kolektivnoj i individualnoj projekciji.
Stvaranje i proizvodnja osjećaja krivice koja bi drugima pribavila korist, koja bi drugima “oprala” nečistu savjest, koja bi drugima donijela zaklon od progona radi krivičnih i nekažnjenih radnji, radi subverzivnih i sumnjivih projekata usmjerenih protiv hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana.
Nije li to nešto očito? Dokazi su toliko opipljivi, toliko brojni i ružni. Većina ljudi se povlači pred silinom tog verbalnog ludila. Oni najotporniji kažu: “Ne pristajemo na te prljave radnje. Odbacujemo osjećaj krivnje koji nam podmećete. Ne dolazi u obzir. Prihvaćamo samo civilizirane metode, POŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA, poštivanje naše Domovine i svega što proizilazi iz demokratskih pravila igre”.
Chomsky takodjer govori o jednom fenomenu kojega naziva PREUSMJERAVANJE PAŽNJE. Ta pojava je toliko rasprostranjena da ju se može nazvati općom, a karakterizira ju odvraćanje pažnje od bitnog, nametanje sadržaja trivijalnog karaktera, plasiranje beznačajnih informacija i zamagljivanje onoga što je životno važno i presudno.
Peta kolona, kako je već udomaćen termin, neumorno nameće ZLOPORABU EMOCIJA, plasiranje u javni prostor najodurnijih blasfemičara koji imaju zadatak rušiti naš “sustav vrijednosti”, zadirati u našu ljudsku intimu, vrijeđati naš vjerski senzibilitet, karikirati našu državu i prljati naš ideal, Domovinu.
Sve te blasfemije, proklinjanja, gnjusne poruke, to je na tragu nekih starih, drevnih magijskih obreda, želja da nas se slomi, uruši i opustoši, da nas se crno-magijskim “instrumentarijem” ukloni. Očajno, stupidno i nedostojno.
Zašto nam to čine? Čine to da nam nametnu svoju dominaciju, da nas svedu na igračke i predmete, da otupe naš otpor, da falsificiraju istinu o nama, da nas predstave kao neke druge i drugačije i to one druge s kojima mi nemamo nikakvog doticaja.
To je samo projekcija onih koji nas sadistički utjeruju u svoj tor gdje bi dokinuli našu slobodu, a promovirali svoju svemoć.
Dobro kaže Domazet-Lošo da ne smijemo zaboraviti PONAŠATI SE POBJEDNIČKI, sa uzdignutom glavom, ponosni i svjesni da nitko drugi ne može izboriti našu emancipaciju, niti provesti našu nacionalnu i ljudsku “normalizaciju” nego samo mi, mi sami.