Novinari, okupljeni oko izdašnih jasli Pupovčevih Novosti, jugonostalgična dijeca bivših oficira JNA, udbaša, velikosrba i oportunih jaslara, danas daju ton orkestriranoj kampanji prijezira i ismijavanja hrvatske države. Ono što karakterizira njihov stil informiranja javnosti nije iskreno i pošteno prikazivanje činjenica već više ‘satirično’ obmanjivanje i izvrtanje stvari naopako. Krajnje neukusno ismijavanje i blaćenje svega što je hrvatsko i bolesna želja da se prikaže slobodoljubive Hrvate i hrvatsku državu u najgorem svjetlu.
Prije nekoliko tjedana u Zagrebu je, uz more pohvala i impresivnu nazočnost okorielih mrzitelja hrvatske slobode, pompozno proslavljen izlazak 1000-tog broja Novosti. Pupovčevog antihrvatskog pamfleta, koji je (u neprirodnom okruženju) apsolutno promašen projekt. Osuđen na propast. Isto kao što su to bili (u neprirodnom okruženju) velikosrpstvo i jugoslavenstvo u Hrvatskoj. I isto kao jugoslavenstvo i velikosrpstvo u Hrvatskoj će trajati toliko dugo dok bude dovoljno tuđeg (hrvatskog) novca za trošiti.
Naravno, proslava jubilarnog broja ‘duha legendarnog Ferala’ nije mogla proći bez onog dijela odnarođenih hrvatskih jugoljevičara koji odbijaju išta naučiti iz hrvatske prošlosti. I sadašnjosti. Okamenjenih mrzitelja hrvatske neovisnosti, koji uživaju današnjoj Hrvatskoj bacati klipove pod noge gdje god stignu. Kako ne bi brže krenula naprijed i odskočila od Srbije i ‘Naše Regije’. Jer oni još uvijek sanjaju povratak u ‘dobra stara vremena’
Tim, u jednom drugom vriemenu i za jedno drugo vrieme uzgojenim die-hard jugokomunističkim zombijima, koji nakon propasti Jugoslavije više ne pripadaju nigdje i nikome, danas nije preostalo ništa drugo nego da nastave okolo sijati bijesnu mržnju prema hrvatskoj slobodi i državi. Pa sada, pod maskom antifašizma, skupa s Pupovčevim Novostima, poput Don Quijota, osvetoljubivo ratuju protiv imaginarnih vjetrenjača ‘povampirenog fašizma’ u Hrvatskoj.
Pogađate, radi se o jaslarima i parazitima naslijeđenim iz bivšeg sustava, naviklim na udoban život bez teškog rada i odgovornosti. Koji u životu uglavnom nisu radili ni proizveli ništa konkretno, osim nereda, svađa i sukoba u društvu. I sada, za održavati udoban parazitski život na koji su navikli u jugokomunističkom sustavu, opet im treba tuđi novac, iz državnih fondova ili od sponzora zainteresiranih da nastave raditi to što su radili i prije.
Jedino što za njih vrijedi reći je da su to ljudi bez morala, bez ikakvog osjećaja stida i odgovornosti. Koji će za šaku srebrenjaka, nekakav položaj u hijerarhiji ili milostinju radnog mijesta uraditi sve što se od njih traži. Jednostavno rečeno, to su političke i novinarske kurve kojima nije važno tko ih jaše, samo da ih dobro plaća.
Vidite, iako nas je, kao narod, u zadnjih 100 godina velikosrpstvo i jugoslavenstvo nemilosrdno uništavalo, vi i danas u Hrvatskoj, od sveučilišnih profesora do običnih ljudi na ulici, imate priličan broj onih koji ne bi imali ništa protiv da se ta ‘dobra stara vremena’ vrate. Ako bi u tome vidjeli prigodu unaprijediti vlastiti materijalni i društveni položaj. Na isti način na koji su to uradili razni Mesići, Pusići, Pupovci, Lončari, Golštajni, Puhovski, Klasići, Jakovine, Kapovići…
Ti dvolični zatvorski čuvari hrvatskog naroda danas se jako trude pokazati svoje ‘novo’ lice, humanista i dobročinitelja. Ali ako se malo osvrnete u prošlost, pogledate im bivše, kao i posljedice ‘dobra’ koje su Hrvatima radili u bivšoj Jugoslaviji, smučit će vam se u stomaku.
Vidite i tog nesretnog i troličnog Pupovca, koji se već dugo na javnoj političkoj pozornici trudi predstaviti kao umijeren, dobronamijeran i tolerantan ‘hrvatski’ političar. A iza zavijese koristi svaku prigodu da novostvorenoj hrvatskoj državi zabije što više noževa u leđa. Nadajući se, isto kao što su se nekad nadali Babić i Martić u tkz. Krajini i njihovi mentori u Beogradu, da će stalnim napadima i optužbama zadržati Hrvatsku ovisnu o dominaciji i diktatu Beograda.
Što je dakle prvenstveni politički cilj Pupovčevih Novosti i njegovih drugih tiskovina danas? Vjerovatno želja, ili zadatak, da pruži potvrdu luđačkoj i sve žešćoj antihrvatskoj kampanji koju iz Srbije šire njegovi partneri. Na medijskom planu, ‘najutjecajniji Srbin’ Milomir Marić i njegovi svakodnevni TV gosti: Šešelj, Šljivančanin, Bokan, Lučić, Štrbac, Linta, Dmitrović,. … a na političkom, Vučić, Dačić, Vulin… Koji neprekidno napadaju i ocrnjuju sve one hrvatske političare (s posebnom strašću predsjednicu) novinare, javne radnike i domoljube koji brane temeljno pravo i potrebu hrvatskog naroda da živi i razvija se u svojoj vlastitoj državi, slobodno i neovisno od diktata Srbije i Balkana.
U svakom slučaju, očito je da ono što Pupovac, njegove Novosti, Bilten i internetske stranice njegove Samostalne srpske stranke propagiraju, nema nikakve veze s promocijom tolerancije i suživota u hrvatskom društvu, odnosno borbom protiv ‘ponovnog buđenja fašizma u Hrvastskoj’. Upravo suprotno. To ima i te kako veze sa nastavkom ‘bivše’ velikosrpske kampanje protiv hrvatske slobode zamaskirane brigom o ‘ugroženim Srbima’ i namjernim provociranjem o ‘ponovnom buđenju fašizma u Hrvatskoj’.
I mora se priznati, ono što nije uspjelo ‘žestokim momcima’ Babiću, Martiću i Miloševiću u priličnoj mjeri uspjeva danas ‘mekanom utjecaju’ Popovca. Zahvaljujući njegovoj ucjenjivačkoj poziciji u hrvatskoj vladi, partnerstvu s Vučićem, njegovim sponzorima izvana, te ‘korisnim budalama’ i dobro podmazanoj petoj koloni iznutra.
Već je naime i bedastom Juri jasno da Pupovčevi novinari svojim člancima i komentarima namijerno potpaljuju što ekstremnija mišljenja i reakcije ‘korisnih budala’ u masi običnog naroda, kojima se nakon toga daje širok prostor u mainstream medijima kao dokaz da su oni koji stalno dreče o ‘ponovnom buđenju fašizma’ u Hrvatskoj, u pravu.
Sve što dakle novinari Novosti objave ili izjave zrcalo je jednog bivšeg, iščašenog stanja svijesti koje, isto kao velikosrpstvo i jugoslavenstvo, gdje god se pojavi, lukavo podmeće podjele, svađe, sukobe i nesreće.
To su velikosrpski i jugokomunistički paraziti uvijek radili.
Previše je u današnjoj Hrvatskoj ‘bivših’ jugobalkanskih manipulacija, laži, podmetanja, sabotaža i ‘incidenata’ da bi to bilo slučajno.
To ne sluti na dobro.
Isto tako treba znati da su novinari, okupljeni oko izdašnih jasli Pupovčevih Novosti, koji danas daju ton orkestriranoj kampanji prijezira i ismijavanja hrvatske države, jugonostalgična dijeca bivših oficira JNA, udbaša, velikosrba i oportunih jaslara. Ono što karakterizira njihov stil informiranja javnosti nije iskreno i pošteno prikazivanje činjenica već više ‘satirično’ obmanjivanje i izvrtanje stvari naopako. Krajnje neukusno ismijavanje i blaćenje svega što je hrvatsko.
Ta bolesna želja da se prikaže slobodoljubive Hrvate i hrvatsku državu u najgorem svjetlu vuče svoje korijenje iz naslijeđene obiteljske tradicije. Njihovi roditelji i djedovi, kao odnarođene sluge Beograda i čuvari bivših Jugoslavija od malih nogu ugradili su im u dušu i moždane vijuge čip antihrvatstva. Zbog kojeg danas, uz pomoć ‘satire’ osporavaju ili opravdavaju istinu o vlastitim očevima i djedovima. Koja je krvava, bolna i ružna.
Pupovčeve ‘Novosti’ ciljaju na onaj dio hrvatskog naroda koji ima apetit za politiku samo na razini trača, za površne i banalne pričice, umotane u celofan političke ‘satire’, koje su vrlo pogodne da ih se kao glasine ili viceve prepričava u društvu i širi dalje. U njima se uglavnom sve vrti oko toga da su Tuđman i branitelji svojom borbom za hrvatsku slobodu i državu izdali, prevarili i opljačkali hrvatski narod. Takvim zlonamjerno dizajniranim, ali privlačnim i lako probavljivim tekstovima, novinari Novosti žele nametnuti mišljenje da Hrvatska stagnira zbog toga što je Jugoslavija propala i što je današnji domoljubi i branitelji pljačkaju.
Čudno, kada se ista takva vrsta satire uporabi da bi se prikazalo njih, njihove pretke i ‘vrijednosti’, onda je to ne samo apsolutno neprihvatljivo već i nedvojben dokaz ‘ponovnog buđenja fašizma u Hrvatskoj’.
Pupovčevi novinari kao vrlo viješti demagozi iz obiteljske tradicije i interne izobrazbe znaju pogađati tamo gdje je hrvatski narod najosjetljiviji. Oni znaju vrlo primamljivo napisati i reći sve ono što najranjiviji dio hrvatskog društva želi čuti. I sve to fino dekorirati balkanskim humorom tako da ima strašnu privlačnost za one nesretne ljude koji traže baš takavu vrstu ‘zafrkancije’ i ‘informacije’, kako bi se osjećali bolje.
Tko se od tih ljudi, koji nisu zadovoljni trenutnim stanjem, ne bi osjećao bolje kada im se svaki tjedan na pladnju Novosti, uz sočne balkanske vulgarnosti, servira friško pečeni krivac (ili krivci) za sve njihove nedaće i promašaje?
A to su uvijek:
- Pokojni predsjednik Tuđman – ‘krivousti zločinac’ koji je izdao Vukovar i Posavinu, opljačkao Hrvatsku, djelio Bosnu i u ‘građanskom ratu’ u kojem se nije znalo tko koga i zašto napada, protjerao ‘preko pola miliona miroljubivih Srba koji u Hrvatskoj nisu ni mrava zgazili’.
- Hrvatski branitelji – ‘zločinci i paraziti na grbači hrvatskog naroda’.
- Katolička crkva u Hrvatskoj – ‘izvor najvećeg zla’.
- Hrvati u iseljeništvu i BiH – ‘neprijateljska emigracija i zaklete ustaše’.
- Današnja hrvatska predsjednica – priglupa plavuša koja sluša ‘ustašu’ Thompsona, mrzi Srbe i ništa nezna.
Pupovčeve ‘Novosti’ ciljaju dakle na onaj dio hrvatskog naroda koji ima apetit za politiku samo na razini trača. Za površne i banalne pričice, umotane u celofan političke ‘satire’. Koje su vrlo pogodne da ih se kao glasine ili viceve prepričava u društvu i širi dalje. U njima se uglavnom sve vrti oko toga da su Tuđman i branitelji svojom borbom za hrvatsku slobodu i državu izdali, prevarili, i opljačkali hrvatski narod. Takvim zlonamjerno dizajniranim, ali privlačnim i lako probavljivim tekstovima, novinari Novosti žele nametnuti mišljenje da Hrvatska stagnira zbog toga što je Jugoslavija propala i što je današnji domoljubi i branitelji pljačkaju.
A ne zbog toga što su ‘bivši’ jugoudbaši i velikosrbi, uz pomoć svojih ‘tajanstvenih’ vanjskih sponzora , nakon Tuđmanove smrti, ponovo preuzeli vlast i gurnuli branitelje i domoljube na marginu. Kako bi skupa sa svojim vanjskim partnerima, nakon kratkotrajnog prekida u Tuđmanovo doba, Hrvatsku mogli nastaviti pljačkati još žešće i lakše nego prije. I što je još važnije, ubijati hrvatskom narodu nadu u bolju budućnost. Tako evidentnu u godinama Tuđmanove vladavine.
Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Ante Tomić i njima slična ekipa ‘hrvatskih novinara’ mogu biti zabavni, duhoviti i velike drugarčine, ali se mora znati da su su u svojim krajnjim namjerama i ciljevima zlonamjerni i štetni po hrvatski narod i državu. Zato jer svojim anarhističkim pričicama u stilu bilježnice Robija K. hrvatskom narodu nastoje usaditi percepciju da mu vlastita sloboda i država uopće nisu potrebni. Podpaljujući mu iz bivšeg sustava naslijeđeni osjećaj prevarenosti i prijezira prema politici i političarima.
Oni su do savršenstva razvili ‘duhovit’ način kako u svijest mrzovoljnog dijela naroda ugraditi razočarenje i apolitičnost. Pričajući mu upravo one pričice koje nezadovoljni ljudi želi čuti. Kako su zavedeni, prevareni, opljačkani i ostavljeni na cijedilu. Njihovi komentari, članci i priče nesumljivo su talentirano napisani i za čitanje primamljivi. Kod njih je sve nekako maštovitije, opuštenije, zabavnije i balkanski drugarskije, nego kod ‘neinteresantnih’ i ozbiljnom poslu posvećenih ljudi.
Ali kao i sve balkansko tako su i njihovi novinarski uradci prijetvorni i u sebi sadrže uglavnom podvale, neistine, poluistine i obmane.
Taj čopor iracionalnih gubitnika sa puno prostačkog ‘šarma’ do te mjere obezvrjeđuje i pravi karikature od temeljnih hrvatskih vrijednosti: crkve, domoljublja, branitelja, pokojnog predsjednika Tuđmana, današnje hrvatske predsjednice i hrvatske države općenito da je to apsolutno nedopustivo i odvratno. Nažalost, taj tipično jugoudbaški novinarski proljev, za neke u Hrvatskoj još uvijek miriše savršeno primamljivo.
Njihovi ispljuvci od članaka za sve normalne ljude u današnje vrijeme, nisu dakle ništa drugo do iz bivšeg sustava zaostalo beskorisno propagandno smeće.
Ali ako se te stare jugoudbaške splačine, koje (umijesto kriški limuna i čipsa) na nas bacaju Pupovčeve Novosti, zalijepe kao istine, koliko nam je vriemena ostalo prije nego naša toliko priželjkivana i krvavo izborena sloboda bude uništena?
Od strane onih koji nas (iznutra i izvana) žele zadržati svojim taocima i ‘korisnim budalama’.
Koliko nam je još brojeva Pupovčevih ‘Novosti’ potrebno da shvatimo kako su sve njihove provokacije i podvale uvijek dizajnirane tako da dijele i uništavaju zdravo tkivo hrvatskog naroda?
Hrvatska je danas slobodna i demokratska država, žestoko ponosna na tu činjenicu. Kao i sve druge demokratske zemlje ona mora postaviti granicu do koje može ići sloboda govora. Poglavito kada je se ta sloboda (kao u slučaju Novosti) pretvara u ‘bivši’ antihrvatski rasizam, zlonamijerne podvale, govor mržnje i blaćenje njenih temeljnih vrijednosti. Svrha kojih je Europsku i svijetsku javnost uvjeriti da su Hrvati kao narod, okuženi fašizmom i netolerancijom te kao takvi nesposobni za vlastitu državu.
Braneći svoj dignitet i pravo na postojanje današnja hrvatska država ne smije dopustiti da joj se to pravo ugrožava i vrijeđa na balkanki perverzan način, kako to čine ‘bivši’ Jugoslaveni i velikosrbi u Pupovčevim Novostima. Ne smije im se dopustiti dvolično ponašanje da svaki put kada pretjeraju u bljuvanju po hrvatskom narodu i njegovim temeljnim vrijednostima, na brzinu prilagode svoj standard, kukaviči stave naglasak na satiru, pa to onda tobože napravi normalnim i prihvatljivim ono što rade.
Najveći su problem u hrvatskom društvu oni koji u njihovom ‘satiričnom’ fantaziranju pokušavaju naći opravdanje i smisla. Ne postoji smisleno opradanje za Dežulovićevo, Tomićevo, Ivančićevo & Co. ‘glupiranje’ s hrvatskim svetinjama i temeljnim vrijednostima. I još da ih se za to debelo plaća. Njih jednostavno treba držati za to što u biti jesu . ‘Bivši’ jugoovisnici o državnim jaslama, beskorisni paraziti i otkačene lijenčine, nesposobne za normalan život i rad, koji normalne Hrvate nastoje navesti da postanu isti kao oni, kako bi ih mogli izvarati i iskoristiti.
Ako ništa drugo, sada barem hrvatski porezni obveznici znaju u što hrvatska vlada troši milijune kune kojima svake godine iz državnog proračuna podupire Pupovčev lik i dijelo. I što dobivaju zauzvrat.