Vučić je na Medvedovu posjetu Gruborima, gdje je u ime hrvatskoga naroda zajedno s predsjednikom Milanovićem izrazio pijetet prema Srbima poginulima od ruke nepoznatih počinitelja, izjavio da je i on spreman otići na mjesto na kojem Hrvati misle da je počinjen nekakv zločin – “pa smo si kvit”, rekli bi Zagorci.
Treba cijeniti pijetet prema svim nevinim žrtvama ali velika simbolika tog posjeta, namijenjena je projektu Hrvatske vlade za pomirenje dobra i zla, a Grubori predstavljaju prejurisdikciju krivnje, gdje se posjetom predsjednika države prihvaća hrvatska odgovornost za taj čin, a posjetom slavnog branitelja i Ministra branitelja Medveda, Hrvatska vojska imenuje počiniteljima. Ako je već trebalo birati mjesto hrvatskog pijeteta na najvišem nivou, zašto se nije izabralo neko mjesto gdje su konkretni počinitelji pronađeni, optuženi i osuđeni?
Vučić vjeruje da će Hrvatska uspjeti negdje nekako pronaći neko mjesto gdje je od srpske ruke poginuo neki Hrvat, pa nudi protu-uslugu, da ne bi Hrvatska ispala humanija od Srbije.
I tko kaže da je pomirenje teško ostvarivo? Predsjednik Hrvatske ode i pokaje se na mjestu navodnog hrvatskog zločina a predsjednik Srbije na mjesto eventualnog srpskog zločina. Svoj pečat pozitivnog koraka na putu bratstva i jedinstva će u ime Stjepana Radića potvrditi Krešo Beljak. Proslavu u Kninu treba pretvoriti u dan žaljenja za protjeranim Srbima, gdje je također 2020. učinjen značajan korak. Kod Jasenovca treba sagraditi novi most bratstva i jedinstva, mnogo značajniji od Pelješkoga, koji će spajati Jasenovac i Gradinu s druge strane Save, za buduće zadničko evociranje uspomena na rezultate hrvatske genetičke zločinačke predispozicije nad kojom treba budno bdijeti i sukob Srba i Hrvata će biti ostavljen u prošlosti, a nastavak mirne reintegracije obnovljen, na obostrano zadovoljstvo ali i na zadovoljstvo Europe i svijeta.
Crna mrlja s kraja 20-og stoljeća biti će premazana slojem novog optimizma. Izostavljena iz građe za predmet povijesti svih budućih školskih uzrasta, biti će prepuštena zaboravu.