Nova Europa ne namjerava uništiti samo ono po čemu smo teritorijalno, civlizacijski i vjerski različito određeni, nego i ono po čemu smo prirodno različiti. Eliminirati ćemo i biološke razlike, temelj na kojemu je do sada počivala kompletna građevina ljudskog reproduktivnog kapaciteta, ljudski način života od postanka civilizacije. Žena, muškarac, obitelj, potomstvo, vjera, narod, nacija i nacionalna država – sve se briše. Najveći eksperiment u povijesti civiliziranoga svijeta, ekumenizam i neo-marxizam ujedinjeni, Vatikan i Bruxelles, Pariz i Berlin, Merkel i Makron, velika industrijska drobilica na pogon iz nekoliko tokova ruskog plinovoda.
Hrvatska je danas sastavnim dijelom svijeta zapadne demokracije, solidno uzidana u uljudbu kršćanskih korijena, deklarativno, formalno, ustavno. Zajedničko ime tog sustava koji se manifestira kroz sve grane ljudskog života, kroz umjestnost, znanost, kulturu, politiku i gospodarstvo, je ZAPAD.
Ime potječe iz vremena podjele jednog velikog carstva 395. godine na zapadno i istočno, čije se razgraničenje, incidento, provuklo linijom kojom teče rijeka Drina. Kao i sve drugo što je nepodobno spominjati u sferi balkanskih razilaženja i ujedinjavanja, pojam “granice na Drini” pripisati će se “fašističkoj tvorevini NDH i njenu poglavniku Anti Paveliću” (ako bi mu ispred imena stavio titulu “Dr” odmah bi bio proglašen za ustašu pa zazirem izazivati osude), iako u svijetu nema starije granice koja je ostala utvrđena ne samo koritom rijeke nego i političkim smislom samih pojmova istok i zapad.
Ako postoji jedan segment ove zemaljske kugle, kojega se može podijeliti na zapadni i istočni, a da pritom nema dvojbe gdje bi se povukla granica, onda je to Balkan, povijesno, civilizacijski, kulturno i vjerski.
Dva krvava i na kraju propala eksperimenta kojima se zanijekalo tu granicu, pokazala su da je to ostvarivo jednako koliko bi ostvarivo bilo skrenuti današnji 346-kilometarski tok Drine na istok i prokopati ga duž bivše jugoslavenske istočne granice s Bugarskom i Rumunjskom.
Današnji “skrbinici” zapadne civilizacije, po prvi puta u 1 600 godina, nakon raspada druge Jugoslavije i neuspjelog pokušaja zamijeniti ju trećom, i njene podjele kako je osmišljena i ostvarena, uveli su u javnu uporabu pojam Zapadnog Balkana, s granicom koja povijesno dijeli istok i zapad, pomaknutom 400 km prema istoku na granice Rumunjske i Bugarske.
Republika u državi bez republika
“Nećete provesti etničko čišćenje srebreničkom metodom kako ste namislili”, rekao je zapad, “nego ćete to ostvariti na ‘civilizirani’ način, kroz period vremena bez pretjerane uporabe sile, mirnodobskim sredstvima”. Ako je ikada na svijetu stvorena privremena država, onda po načinu na koji je sklepana, to mora biti “zapadnobalkanska” Bosna i Hercegovina. To je kao kada bi netko problem susjeda koji se stalno svađaju, umjesto visokih ograda, riješio tako da ih strpa u istu kuću a od njihovih zasebnih dvorišta napravi jedo zajedničko.
Zapadni Balkan uključuje i novostvorenu srpsku pokrajinu (državu), prvu u povijesti priznatu zapadno od Drine, nazvanu Republika Srpska, čiji šef države nema pristupa u Washington, ali je dobrodošao u Vatikan.
Prvoj srpskoj državi na zapadu, u periodu od Daytona pa do danas, omogućeno je sve, uključujući i ime Republika u državi koja nije podijeljena na republike, da postane samostalnom državom, da se kao takva prije ili kasnije priključi matici Srbiji i u procesu uništi Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu državu, osim mogućnost da to učini odmah. “Nećete provesti etničko čišćenje srebreničkom metodom kako ste namislili”, rekao je zapad, “nego ćete to ostvariti na ‘civilizirani’ način, kroz period vremena bez pretjerane uporabe sile, mirnodobskim sredstvima”.
Ako je ikada na svijetu stvorena privremena država, onda po načinu na koji je sklepana, to mora biti “zapadnobalkanska” Bosna i Hercegovina. To je kao kada bi netko problem susjeda koji se stalno svađaju, umjesto visokih ograda, riješio tako da ih strpa u istu kuću a od njihovih zasebnih dvorišta napravi jedo zajedničko.
Zapadu je u jednom periodu nakon početka trećeg balkanskog rata, nakon što se suočio s desecima tisuća mrtvih i stotinama tisuća protjeranih, puk’o film: “E nećete svi Srbi u jednoj državi, nego ćete se morati pomiriti sa svim Srbima u jednoj budućoj europskoj administrativnoj regiji pod novopečenim imenom Zapadni Balkan”. A Zapadni Balkan “slučajno” pokriva sav onaj prostor koji Srbija (SPC, SANU i sve što formira srpsko poimanje samih sebe), na osnovu srpskih grobova i drugih pokazatelja, prepoznaje kao svoj teritorij.
Ne radi se, međutim, o nekoj specifičnoj europskoj ljubavi prem Srbima. Da ih toliko vole dali bi im vremena da poput Republike Srpske, “mirnodobskim” sredstvima očiste i Kosovo, ali Europa ima svoje planove po kojima je sasvim irelevantno što je srpsko, što je bosansko, što je hrvatsko i što je albansko. Osim toga Zapad zna da srpska svijest zamagljena srednjevijekovnom mistikom i mitologijom ne prepoznaje kako bi Kosovo u sastavu Srbije bilo knedla koju Srbija ne može progutati, nego bi se zaglavila u njezinu grlu i zadavila ju.
Zašto je Angela Merkel došla u Zagreb, nego da osudi nacionalizam i suverenizam
I onda se neki od nas pitaju – koje su dodirne točke po kojima su bivši sjedbenici komunističke internacionale postali žustri pobornici nadnacionalnog, nadljudskog i nad-realističkog europskog neoliberalizma? Nema veće sreće u nesreći nego kada sljedbenik jedne propale utopije pronađe drugu. Jedino bi atomski rat kada bi uništio kompletno čovječanstvo uspješnije ostvario jednakost i uspostavio ekvilibrijum, da sve na zemlji bude jednako.
Europa koja je davno uspostavila čitav ovaj civilizacijski poredak, od plemena stvorila nacije, od naroda države, ozakonila granice, stvorila sustav međudržavnih odnosa i diplomacije, kodificirala pojmove suvereniteta, utvrdila domene unutarnjih i vanjskopolitičkih odnosa, legalizirala postojanje država tek nakon što su ju druge, već postojeće priznale, sa Hrvatskom i drugim državama “Zapadnoga Balkana” među posljednjima tako priznatima, konačno djelatno počinje proces razaranja svega toga što je stvorila – Mi smo taj poredak uspostavili, mi ćemo ga i uništiti – i ne samo granice koje dijele narode i države nego sve što se može nazvati drugačijim, pa čak i ono što je utemljeno kršćanskim vrijednostima, izvorom onoga od čega je nastao pojam europske uljudbe, poput pojmova braka i obitelji.
Nova Europa ne namjerava uništiti samo ono po čemu smo teritorijalno, civlizacijski i vjerski različito određeni, nego i ono po čemu smo prirodno različiti. Eliminirati ćemo i biološke razlike, temelj na kojemu je do sada počivala kompletna građevina ljudskog reproduktivnog kapaciteta, ljudski način života od postanka civilizacije. Žena, muškarac, obitelj, potomstvo, vjera, narod, nacija i nacionalna država – sve se briše. Najveći eksperiment u povijesti civiliziranoga svijeta, ekumenizam i neo-marxizam ujedinjeni, Vatikan i Bruxelles, Pariz i Berlin, Merkel i Makron, velika industrijska drobilica na pogon iz nekoliko tokova ruskog plinovoda. Još da Engleska nije istupila iz EU i da Trump nije došao na vlast u Americi, sve bi moglo biti popraćeno pjesmom “Amerika i Engleska, biće zemlja proleterska”.
I onda se neki od nas pitaju – koje su dodirne točke po kojima su bivši sjedbenici komunističke internacionale postali žustri pobornici nadnacionalnog, nadljudskog i nad-realističkog europskog neoliberalizma? Nema veće sreće u nesreći nego kada sljedbenik jedne propale utopije pronađe drugu. Jedino bi atomski rat, kada bi uništio kompletno čovječanstvo uspješnije ostvario jednakost i uspostavio ekvilibrijum, da sve na zemlji bude jednako.
Zato tadicionalisti, nacionalisti i suverenisti, čuvari europske civilizacije kršćanskih korijena bivaju proglašeni najvećim neprijateljima nove Europe.
Zašto je Angela Merkel došla u Zagreb nego da osudi nacionalizam i suverenizam i podrži onoga koji će u Hrvatskoj, nove europske “vrijednote” najbolje utjerivati, gdje kao vrhunac paradoksa predstavljaju suverenistički zvuci Thompsona u Ciboni, stavljeni u antisuverenističku službu, iako svi znadu da će odmah nakon izbora utikač njegova razglasa ponovo biti iščupan iz utičnice.
Tradicionalizam, suverenizam i nacionalizam su najveće zapreke ostvarenju Europe kakvu se teži uspostaviti. Zadnja stvar koja je uspostavi novog europskog poretka potrebna, je još jedan Orban i još jedna enklava suverenizma u Europi.
Kakva Drina – Zapadna Europa napušta sve, pa i ono po čemu joj je i ime osmišljeno. Kakav Stepinac i bilo hrvatskoga naroda, kada mu suverenističko srce kuca u disharmoniji sa novoeuropskim.