Esther Gitman

Nisu oni nevini, kako bi oni htjeli da im vjerujemo. Pogledajte samo dnevnike i tjednike u periodu između 1940. i 1944. Sprijateljivši se danas sa Židovima koji se prave da ne znaju što su Nedić, Ljotić i Mihajlović radili Židovima, katolicima i muslimanima, oni se pozivaju na jednostavno fantastične brojeve pobijenih Srba. Nekoliko tisuća za njih nije bilo dovoljno, pa su ih pretvorili u stotine tisuća.

Esther Gitman

 

 

Sramota Srbije – Beograd proglašen prvim velikim gradom “očišćenim” od Židova


Tijekom nekoliko mjeseci, od travnja 1941. oko 16.000 Židova ubijeno je u okupiranoj Srbiji (uključujući Banat). Ovaj broj obuhvaća gotovo sve Židove iz Beograda, 3.800 Židova iz Banata i 1.100 židovskih izbjeglica iz centralne Europe (uglavnom Austrije), čiji je bijeg preko Jugoslavije do Palestine prekinut njemačkim napadom na Srbiju u travnju 1941.

Židovi su Srbiji izgubili su sva prava, svu imovinu i dobili – žute trake.

Prema podacima iz Glasa Koncila, od 11.870 beogradskih Židova samo je 1.115 preživjelo rat, a glavnu ulogu u hvatanju i ubijanju Židova imale su srbijanske kvislinške vlasti.

http://www.pobijeni.info/userfiles/SrbijaBezZidova.pdf

Zanimljivo da je Beograd proglašen Judenfrei čak dva mjeseca prije nego Srbija, u lipnju 1942. godine, kao prvi veliki grad u Europi očišćen od Židova.

Holokaust je sramota koja nikada neće moći biti isprana s glavnog grada Srbije, jer progon ne bi bio tako temeljit da u prokazivanje Židova nije bio uključen i veliki broj kvislinških formacija, pa i građana Srbije, koji su prokazivali Židove koji su se skrivali.

Naravno, bilo je i onih dobrih ljudi, kao i svugdje, koji su nastojali zaštiti progonjene Židove.

Tijekom nekoliko mjeseci, od travnja 1941. oko 16.000 Židova ubijeno je u okupiranoj Srbiji (uključujući Banat). Ovaj broj obuhvaća gotovo sve Židove iz Beograda, 3.800 Židova iz Banata i 1.100 židovskih izbjeglica iz centralne Europe (uglavnom Austrije), čiji je bijeg preko Jugoslavije do Palestine prekinut njemačkim napadom na Srbiju u travnju 1941.

Sistematsko uništenje Židova u Srbiji odvijalo se u dvije faze:

  • U prvoj fazi, koja je trajala od lipnja do studenog 1941., u okviru mjera odmazde (Geiselmordpolitik) koje su sprovodile srbijanske kvislinške i njemačke snage, strijeljani su Židovi, muškarci.
  • U drugoj fazi, između prosinca 1941. i svibnja 1942., žene i djeca su internirani u logor na Sajmištu (Semlin Judenlager) u Beogradu gdje su ubijeni.

Sramota Srbije – glavni grad Beograd je imao četiri koncentracijska logora u gradu!


Tijekom okupacije 1941-1944. godine u Beogradu su formirana i radila 4 koncentracijska logora: Banjica, Sajmište, Topovske šupe i Milišića ciglana.

Ova mjesta stradanja, koje je organizirala nacistička vlast uz bezrezervnu podršku srpskih kvislinga, u urbanoj jez­gri Beograda (osim Sajmišta tada na drugoj obali Save, danas dio Beograda), nisu memorijalizirana, obilježena i zaštićena. Samo dva su, Banjički logor i Staro Sajmište, gradskim od­lukama 1984. i 1987. proglašena za “kulturno dobro”. Topovske šupe imaju samo status “prethodne zaštite”, a logor u Milišića ciglani, koja više ne postoji u fizičkom obliku, nije nikada ni bio predmet razmatranja i valorizacije s ciljem zaštite.

Logori Topovske šupe na Autokomadi, Sajmište na lijevoj obali ušća Save u Dunav i kasarna 18. pješadijskog puka na Banjici, nešto kasnije logori na Ušću i u Milišića ciglani na Zvezdari, učinili su da Beograd postane jedina prijestolnica u okupiranoj Europi na čijem su urbanom tlu formirani koncentracijski logori.

Sedam dana nakon kapitulacije, 21. na 22. travnja 1941., u Beogradu je ubijen neki njemački vojnik, poslije čega je uspostavljena Specijalna policija. Odmah je počela priprema za odmazdu, strijeljanje ljudi s popisa 11.000 Židova koji je Dragi Jovanović, šef policije, stavio na stol nacista Heinricha Dankelmanna.

Zbog toga što su Beograđani masovno “cinkarili” svoje sugrađane Židove, taj je popis proširen na gotovo 18.000 imena! Stoga, šef Gestapoa za Beograd putem plakata “moli građane da ubuduće više ne denunciraju komisije jer nemačka policija ne uspeva da obradi prispele podatke”.

Izvor: Braniteljski portal
Prethodni članakPodcast Velebit – Ivica Marijačić:
‘Velimir Bujanec je stao na stranu Jelene Veljače i ljevičarske rulje’
Sljedeći članakNedodirljiva korupcijska hobotnica u HEP-u