Ujediniti se u borbi za demokraciju

Jasno je kako je narodu potrebna široka pokretačka nacionalna snaga koja će ga pokrenuti u borbi za očuvanje demokratskih standarda u Hrvatskoj. Izvjesno je kako se takav pokret ne će razviti iz stranačkih politika, jer je u Hrvatskoj razvijen nedemokratski stranački politički sustav i kao takav ne može predvoditi demokratske procese. On egzistira na daljnjem gušenju demokracije. Aktualni stranački sustav, umjesto višestranačke različitosti, ponovno se pretvara u monolitan sustav u kojem nakaradna ljevica i navodna desnica te njihovi centri samo prestavljaju sliku političke različitosti, a zapravo jedni i drugi provode iste politike i tako stvaraju političko jednoumlje koje smo napustili prije nešto manje od trideset godina.

Nastanak i razvoj nezavisne hrvatske države temelji se na demokratskim standardima za koje se hrvatski narod plebiscitarno odlučio prije gotovo tri desetljeća. Podsjetimo se kako je na referendumu Za Hrvatsku, održanom 1991. godine, 95 posto građana glasovalo za samostalnu i neovisnu Hrvatsku te napuštanje totalitarne i nedemokratske Jugoslavije. Ovom odlukom, hrvatski je narod potvrdio ne samo odbacivanje nedemokratskog režima već odredio demokratske standarde kao temelj nastanka i razvoja hrvatske države. Važno je podsjetiti i na kontekst u kojem su se dogodile promjene. Krajem 80-ih komunistički sustav raspadao se u Europi. Komunistička partija u Hrvatskoj shvatila je kako ne će biti moguće zaustaviti demokratske promjene te kako bi svako nasilno zaustavljanje za posljedicu moglo imati otpor naroda što bi u konačnici moglo dovesti do građanskoga rata. Totalitarni režim uzmiče pred demokratizacijom. Demokratski procesi nisu se više mogli zaustaviti. Vladajuća komunistička elita prepušta vlast iz straha, ne iz uvjerenja o nužnosti demokratizacije društva, svjesna da u tom trenutku nisu sposobni provesti demokratske promjene koje narod želi. Tako dopuštaju prve višestranačke izbore. Ključnu ulogu pokretača demokratskih promjena predvodili su dr. Franjo Tuđman i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) koja je nastala kao pokret. Tuđmanov koncept stvaranja općehrvatskog nacionalno-demokratskog pokreta koji može omogućiti stvaranje i razvoj hrvatske države, pokazao se opravdanim. Tuđmanova vizija Hrvatske temeljila se na sintezi svih pozitivnih sastavnica te odbacivanju negativnih, pa je njegova politika bila istovjetna onoj koju je narod želio s jednim ciljem: stvaranjem nezavisne hrvatske države.

Gdje smo danas nakon gotovo tri desetljeća?

Zašto se u Hrvatskoj odvija redukcija demokracije?

Kako zaustaviti razaranje hrvatske države?

Tko bi danas mogao pokrenuti pozitivna nacionalna gibanja?

HDZ-ovo zatiranje suverenizma

I prije nego li se uspjelo iskontrolirati rad tvrtke (APIS) koju je vlada izabrala za kontrolu valjanosti potpisa i ostvarivanje prava na referendum, a koja je bez jasnih kriterija i procedura utvrdila kako nema dovoljno valjanih potpisa, ministar Kuščević je poručio kako, bez obzira na eventualno utvrđivanje nepravilnosti u određivanju nevažećih potpisa, odluka vlade ostaje. Referenduma ne će biti.

Izvjesno je kako aktualni europski kontekst koji promovira briselski mainstream utječe na “brisanje” nacionalnog identiteta europskih država te traži rješenja kojima bi nacionalne države izgubile taj svoj identitet, a u konačnici i svoj smisao. Dodatno, briselski mainstream se trudi instalirati svoje poslušnike koji će osigurati provedbu njihove politike. Takve okolnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju provedbi nacionalno-suverenističke politike država u Europi, pa tako i Hrvatske. U Hrvatskoj svjedočimo gušenju i zatiranju  svih suverenističkih i nacionalnih politika. Plenkovićev HDZ provodi demontažu razvijenih demokratskih standarda  kao jedan od ključnih elemenata na kojima se razvijala hrvatska država. Urušavanje demokratskih standarda put je urušavanja slobodnog društva, nezavisne i suverene hrvatske države. Tako se HDZ, stranka koja je bila pokretač demokratskih procesa, razvila u pokretača zaustavljanja demokratskih  procesa, vraćanja režimskom vladanju i dokidanja pravne države, te u konačnici vraćanja Hrvatske u nedemokratski i protuhrvatski politički okvir.

Jedan od najeklatantnijih primjera za to jest aktualna situacija s upravo završenim referendumskim inicijativama.  S nevjerojatnom lakoćom i bahatošću ignorira se i izruguje volja naroda, omalovažava više od 1 200 000 potpisa. Referendumske inicijative Istina o Istanbulskoj i Narod odlučuje etiketiraju se kao poduhvati “opasnih namjera”. Hrvatska politička elita predvođena Andrejom Plenkovićem od samog se početka protivila raspisivanju referenduma (o otkazivanju Istanbulske konvencije i promjeni izbornoga sustava). Bili su vrlo jasni o tome kako referendum nije poželjan i kako ne će proći. I to su proveli u djelo. Ne samo da su provodili antireferendumsku kampanju koja u konačnici nije imala utjecaja na ishod prikupljenih potopisa, jer su inicijative za raspisivanje referenduma ispunile sve zakonske uvjete i prikupile više nego dovoljan broj potpisa, već su traljavim i bizarnim razlozima poput nečitkih potpisa, panično pokušavali pronaći razloge za odbacivanje referenduma. I prije nego li se uspjelo iskontrolirati rad tvrtke (APIS) koju je vlada izabrala za kontrolu valjanosti potpisa i ostvarivanje prava na referendum, a koja je bez jasnih kriterija i procedura utvrdila kako nema dovoljno valjanih potpisa, ministar Kuščević je poručio kako, bez obzira na eventualno utvrđivanje nepravilnosti u određivanju nevažećih potpisa, odluka vlade ostaje. Referenduma ne će biti.

Referendum je uspio za narod, nije za Plenkovića

Okupiti domovinsku i iseljenu, nacionalnu i domoljubnu Hrvatsku u pokret koji ne će biti stranački ograničen i usmjeriti ga na ostvarenje legitimnog prava da sami odlučujemo o svojoj sudbini, odbacujući negativne sastavnice koje danas ugrožavaju opstanak naroda i države.

Jasno je kako referendum za Plenkovića nije prošao. Nije uspio uvjeriti narod protiv referenduma i zato ga je, u suprotnosti sa zakonom i Ustavom, proglasio nevaljanim. Ali, referendum je prošao za hrvatski narod. Referendum je uspio. Dokazao je da hrvatskom vlada režim i nedemokratska vlast koja odriče pravo narodu na političku volju i negira pravnu državu. Jednako kao što je prije 28 godina hrvatski narod masovno izišao na referendum za Hrvatsku, tako je i danas hrvatski narod donio odluku, ali ju aktualni režim Plenkovićeva HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera, HNS-a, SDSS-a i pojedinaca osumnjičenih za kaznena djela, odbacuje. Hrvatski narod je jasno izrazio svoj stav, a on se ne odnosi samo na otkazivanje Istanbulske konvencije i promjenu izbornog sustava već prije svega na razvoj demokratskih procesa i standarda u Hrvatskoj te pravo naroda odlučivati o svojoj sudbini. Tako situacija s referendumskim inicijativama i aktualnim Plenkovićevim režimom, koji ga nasilno i nezakonito dokida, postaje prijeloman trenutak za budućnost Hrvatske. Postavlja se pitanje hoćemo li šutke promatrati negiranje i zabranu demokratskog prava te dokidanje pravne države? Referendumom iz 91. ukinuli smo režim i uveli demokraciju. Plenkovićev otpor današnjem referendumu znači povratak u  nedemokratski režimski okvir. Aktualni Plenkovićev režim pogubniji je danas za Hrvatsku od režima komunističke vlasti  koji su  90- ih shvatili opasnost ukoliko se ne dozvole demokratske promjene. Hoće li hrvatski narod danas dozvoliti povratak režimu?

Jasno je kako je narodu potrebna široka pokretačka nacionalna snaga koja će ga pokrenuti u borbi za očuvanje demokratskih standarda u Hrvatskoj. Izvjesno je kako se takav pokret ne će razviti iz stranačkih politika, jer je u Hrvatskoj razvijen nedemokratski stranački politički sustav i kao takav ne može predvoditi demokratske procese. On egzistira na daljnjem gušenju demokracije. Aktualni stranački sustav, umjesto višestranačke različitosti, ponovno se pretvara u monolitan sustav u kojem nakaradna ljevica i navodna desnica te njihovi centri samo prestavljaju sliku političke različitosti, a zapravo jedni i drugi provode iste politike i tako stvaraju političko jednoumlje koje smo napustili prije nešto manje od trideset godina. U takvim okolnostima građanske inicijative koje se konzistentno bore za demokratske procese postaju sjeme, zametak pozitivnih promjena, ali i prilika za pokretanje nacionalnog buđenja.

Svako rješenje i poboljšanje izbornog sustava koji bi doprinio razvoju demokracije, a utjecao na slabljenje ili gubitak moći stranaka koje su svoje djelovanje zasnovali na partitokraciji danas postaje nužnost, jer u tijeku je borba za hrvatsku demokraciju. I svatko tko podupire razvoj hrvatske države, dužan je sada staviti se na raspolaganje Domovini te poduprijeti razvoj i suprotstaviti se gušenju demokracije. Treba zatomiti sve drugo i zajednički onemogućiti rušenje demokratskih standarada i pravnog poretka od strane aktualne režimske vlasti. Oni su već krenuli s progonom. Hrvatska narodna stranka (HNS) je podignula kaznenu prijavu protiv organizatora referendumskih inicijativa, a predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak javno rekao kako je prijava politička poruka. Dakle, aktualni režim ne samo da zloupotrebljava DORH već vrši politički pritisak na nezavisno pravosudno tijelo kako bi natjerao organizatore da odustanu.  Samo ujedinjen hrvatski narod se može suprotstaviti ovom režimu. Obje referendumske inicijative moraju se ujediniti u borbi za demokraciju. Okupiti domovinsku i iseljenu, nacionalnu i domoljubnu Hrvatsku u pokret koji ne će biti stranački ograničen i usmjeriti ga na ostvarenje legitimnog prava da sami odlučujemo o svojoj sudbini, odbacujući negativne sastavnice koje danas ugrožavaju opstanak naroda i države.

Izvor: Hrvatski tjednik