Nismo tada znali koliko će još godina proći do propasti Jugoslavije, nismo ni slutili koliko će nas još udba poubijati dijeljem svijeta, ali smo duboko vjerovali da ćemo hrvatsku samostalnost ostvariti i u tom uvjerenju nismo niti pomišljali odustati. Deset godina kasnije naša tvrdnja “Diktatura neće nadživjeti diktatora” se pokazala solidno utemeljenom.
Na današnji dan pred 40 godina, u nedjelju 04. travnja 1980., u 19. sati Radio Beograd je prvi objavio da je umro Tito. Satima ranije, primili smo vijest od našeg “doušnika” iz Ljubljane da je Tito mrtav. Sjedio sam s grupom suradnika u uredništvu Hrvatskog tjednika u Melbourneu, par kilometara od uredništva najvećeg dnevnika u Victoriji “The Age”. Odjurio sam tamo, jer je baš u to vrijeme trebao iz tiska izaći najnoviji broj, i javio im vijest koju smo primili. Rekli su mi da već imaju pripremljenu naslovnu stanicu i da nam vjeruju, ali da ne smiju to objaviti dok ne budu službeno obaviješteni. Tako je Hrvatski tjednik bio prvi list u Australiji koji je objavio vijest da je Tito mrtav.
Međutim, taj podatak je manje važan od od jednog drugog. Naime, u Hrvatskoj se danas često raspravlja o tome tko je kada znao da će se Jugoslavija raspasti, pa se spominje kako su nakon Titove smrti, ranih osamdesetih godina u udbi već predviđali da Jugoslavija ne može opstati.
Na naslovnoj stranici Hrvatskog tjednika koji je tisak otišao u ranim jutarnjim satima 5. svibnja 1980., jasno i velikim slovima piše: “DIKTATOR TITO JE MRTAV. DIKTATURA NEĆE NADŽIVJETI DIKTATORA”.
Na brzinu smo sklepali naslovnu stranicu, preko teksta objave bacili velikim slovima baš te riječi i otišli u tisak. Još istog dana u Melbourneu, Sydneyu i Canberi najavljene su masovne hrvatske demonstracije, koje su se bile pretvorile u slavlje povodom smrti najvećeg krvologa hrvatskoga naroda u cijeloj njegovoj povijesti, u utorak za Melbourne i Canberru a u srijedu za Sydney. Na dnu stranice pozvali smo Hrvate na prosvjed.
Na brzinu sam sklepao vijest o njegovoj smrti i otišli smo u tisak. Idućeg dana Tjednik je bio na svim kioscima u Australiji, a dva dana kasnije 06. svibnja, na prodaji po Europi, Sjedinjenim Državama i Kanadi.
Slijedi tekst objave s naslovne stranice:
Diktator Tito je mrtav – Diktatura neće nadživjeti diktatora
U nedjelju 4. svibnja, u 15 sati i 5 minuta, po srednjoeuropskom vremenu, u ljubljanskoj klinici je umro jugoslavenski diktator Tito, čovjek koji je hrvatskom narodu, tokom svog života, a naročito tokom svoje tiranske vladavine nanio više zla, nego i jedan vladar prije njega.
Njegova smrt je nastupila svega tri tjedna prije njegova 88. rođendana, čime je zaršena jedna od najcrnijih era, koju je hrvatski narod u svojoj dvotisućnoj povijesti doživio.Tito je podigao svoju mračnu tiraniju na ruševinama hrvatske države, koja je u krivo vrijeme i pod najnepogodnijim okolnostima hrvatskom narodu, kroz 4 godine, a po prvi put nakon 400 godina pružila svoje majčinsko krilo.
Iz pepela NDH, počeo je Tito svoj dugo pripremani pohod na uništenje, i danas, 35 godina nakon proglašenja Jugoslavije, Tito sa sobom u grob nosi krivicu za pokolj 300 000 uzoraka hrvatske mladosti, grijeh smrti nad čitavom jednom hrvatskom generacijom.
Njegova država, “kojoj je taj pokolj trebao da bi preživjela” (M. Đilas), nastavila je s ugnjetavanjem hrvatskog naroda, kao i drugih porobljenih naroda u Titovoj Jugoslaviji, nakon tog inicijalnog bleiburškog pečata koji nije zbrisan ni danas nakon toliko godina, njena postojanja. Tokom ovih mučnih 35 godina života Tita i Jugoslavije, hrvatski narod je prošao kroz strašan egzodus, koji u svijetu nema premca, te samo radi Tita i Jugoslavije danas u Australiji izlazi ovaj tjednik, kao i deseci drugih hrvatskih novina; samo radi Tita i njegove strahovlade danas svijetom luta oko 3 000 000 razbacanih Hrvata; samo radi Tita danas po svjetskim tamnicama leže desetci hrvatskih političkih zatvorenika, a po domovinskim tisuće. Previše toga je hrvatski narod propatio samo radi tog Tita i njegove despocije Jugoslavije, a da bi se moglo strpati na ovu stranicu Hrvatskog tjednika, ili na sve njegove stranice zajedno.
Vijest o njegovoj smrti, a zahvaljujući dobrim vezama s Europom, primili smo najvjerojatnije prije nego ju je primila bilo koja australska novina, a Hrvatski tjednik će biti prva novina u Australiji, koja će na svojim stranicama, već u 9 sati u ponedjeljak u jutro nositi natpis: DIKTATOR TITO JE MRTAV.
Vijest smo primili telefonski iz Europe, minute nakon njegove smrti i obavijestili australske novine, te nakon svega petnaest minuta, od njih dobili potvrdu da je dojava bila korektna, te da i oni imaju potvrđenu vijest da je Tito doista mrtav.
U uredništvu HT su se tog momenta nalazili glavni urednik i g. Drago Jurić, te je gospodin Jurić u pet sati u jutro dao intervju za melbournešku radio-postaju 3XV, pa je njegov razgovor sa novinarom te postaje bio prenešen u vijestima na dotičnoj stanici u 6 sati u ponedjeljak u jutro. Na pitanje: “Kako će Hrvati dočekati Titovu smrt“, gospodin Jurić, predsjednik Područnog saveza HNV za Victoriju i dužnosnik za promičbu Kontintalnog saveza HNV za Australiju, je rekao da će Hrvati Titovu smrt primiti s veseljem, jer smrt diktatora predstavlja i početak smrti diktature. Baš zato, s vjerom u debelim slovima ispisane riječi na ovoj stranici: DIKTATURA NEĆE NADŽIVJETI DIKTATORA, javljamo svom hrvatskom pučanstvu po cijelom svijetu, da je Tito mrtav i da taj moment Hrvatima predstavlja najljepši poklon, što smo ga, osim dobivanja svoje vlastite države, mogli dobiti.
U isto ovo vrijeme, dok se Hrvati Australije i čitavog svijeta spremaju na prosvjede, prema vijestima koje primamo, Titovi nasljednici, okupatori naše domovine, u domovini su proglasili žalost i sve radio postaje u Jugoslaviji počele su svirati vojne marševe. Dok se teror nad hrvatskim slobodoljubivim pučanstvom nastavlja, mi smo sigurni da će mnogi Hrvat u domovini, s veseljem u srcu podići čašu u skoro oslobođenje hrvatskog naroda i ponovnu uspostavu slobodne i neovisne hrvatske države. S mislima u Hrvatskoj, pozdravljamo vas iz uredništva Hrvatskog tjednika i upućujemo vam riječi nade i optimizma:
DIKTATURA NEĆE NADŽIVJETI DIKTATORA!
POZIV NA MANIFESTACIJE
DIGNIMO SVOJ GLAS PROTIV ZLOČINA
U svim gradovima svijeta gdje god ima Hrvata, organiziraju se demonstracije protiv Jugoslavije: demonstrira se hrvatska volja za slobodom.
Kontinentalni savez HNV-a za Australiju poziva sve mjesne odbore Vijeća i sve hrvatske organizacije, skupine i društva da izađu na ulice svojih gradova i manifestiraju svoju volju sa slobodom, da manifestiraju svoju radost da tiranija neće nadživjeti tiranina, da pokažu svijetu da su hrvati protiv svake Jugoslavije i da će Jugoslavija biti zadavljena hrvatskom voljom za slobodu.
Smrt Jugoslaviji! Smrt diktaturi! Smrt ugnjetavanju i smrt ugnjetavačima.
Sloboda Hrvatskoj! Sloboda čovjeku! Sloboda humanosti! Sloboda čovječanstvu!
Tisuće Hrvata slaveći blokirali centar Melbournea
Kad je Plavi vlak s Titovim tijelom stigao u Zagreb, rođakinja koja ga je inače mrzila jer joj je Tito skrivio smrt nekoliko članova obitelji 1945., rekla mi je kako se našla u to vrijeme u masi kada je u Titovu čast otpjevana “Fala”, pa kaže kako ju je ponijela atmosfera te su i njoj, unatoč zla koje joj je nanio, potekle suze.
U isto vrijeme u Melbourneu, u strogom centru grada usporedivom s Jelačić placem u Zagrebu, okupilo se na tisuće Hrvata iz Melbournea, Geelonga i drugih okolnih gradova, na manifestaciji koju ni tamo zatečeni i potpuno neinformirani Australci neće nikada zaboraviti. S raznih strana stigli su plesači folklornih skupina. Najveća je bila skupina Lado iz Geelonga, i na sred široke ulice (Bourke St), uz pranju tamburaša zaplesali su hrvatsko kolo. Zaustavljen je promet koji je ulicom tog radnog dana inače bio gust. Iz zaustavljenih tramvaja su izašli iznenađeni putnici, dok su Hrvatice tramvaje zakitile cvijećem.
Pred par godina Federation Square, centralni trg u Melbourneu, koji u to vrijeme nije ni postojao, povodom Hrvatskog nacionalnog dana je bio okićen hrvatskim zastavama, a mi smo skoro 40 godina ranije, u istom duhu, duboko vjerujući da stiže hrvatska nezavisnost, centar Melbournea okitili cvijećem i zastavama, kada vjerojatno nitko osim nas, hrvatskih političkih emigranata, nije vjerovao da će se naše uvjerenje 10 godina kasnije pokazati utemeljnim.
Nekoliko velikih pubova u Melbourneu, koji niti nisu bili u hrvatskom vlasništvu, ali su im glavni gosti bili Hrvati, toga dana su pivo po prvi puta točili besplatno. Slučajno sam se našao pred jednim od njih, u dijelu Melbournea s velikom koncentracijom Hrvata, poznatom kao St. Albans, i spazio jednog Australca kako drugoga poziva da idu na piće, jer se toči besplatno. Ovaj mu nije odmah povjerovao, i upitao ga kakvo se to čudo dogodilo, a ovaj mu je “objasnio”: “Some bastard died overseas, they are celebtraing and giving away free beer” (Neko kopile je umrlo negdje izvan Australije, oni slave i besplatno toče pivo).
Nismo tada znali koliko će još godina proći do propasti Jugoslavije, nismo ni slutili koliko će nas još udba poubijati dijeljem svijeta, ali smo duboko vjerovali da ćemo hrvatsku samostalnost ostvariti i u tom uvjerenju nismo niti pomišljali odustati. Deset godina kasnije naša tvrdnja “Diktatura neće nadživjeti diktatora” se pokazala solidno utemeljenom.