Najjači su mi ovi koji stalno prijete odlaskom. Ono, nema tramvaja 15 minuta “ide on u Irsku gdje su tramvaji na vrijeme”. Zakine ga prodavačica na 4 grama salame, ide u Njemačku jer “tamo te ljudi cijene”. A frajer je ono baš prava prilika, sve zemlje se otimaju za njega. Frajer cijele dane cucla pivu iz dvolitrenki zabarikadiran u nekoj rupčagi u koju ni štakori ne bi ušli, a da uđu pomrli bi od dima trave koju tijekom dana popuši, dok se trpa sendvičima mašta o čevapima koji su mu top hrana za posebne prilike i stalno piše statuse o tome gdje je jeo čevape, ima 7 dana radnog staža od čega 4 dana bolovanja, iz nekog razloga mrzi vjernike i domoljube i što god napiše mora se distancirati od toga tipa: “Bio sam sad na koncertu – neki strani glazbenik – e to je glazba, a ne tonson i ono krkani s krunicama koji ono vole cajke i piju rakiju a glume domoljube, nego ono, kui’š, strana mjuza koja valja za nas koji jedva čekamo ku’iš da odemo odavde iz ove rupe ono“.
Da, jedva te čekaju da im dođeš tamo smrditi jer je kupanje za kapitalističke materijaliste i na poslu ku’iš traže da radiš i ne kasniš i ne odeš prije kraja radnog vremena i da budeš ljubazan, a ne znaju ni kavu kuiš dobru napraviti i pijuckati je trećinu radnog vremena.