Za razliku od corone koja je došla iz Kine, virus koji se kod nas pojavio u prvoj polovini 20. stoljeća stigao je iz Rusije i na zaraženima ostavljao duboke posljedice po ljudski karakter. Baš pred nekoliko dana bila je 40-ta obljetnica smrti nultog pacijenta koji je među nas iz Rusije donio virus. Deset godina nakon toga stvorili smo uvjete za život bez virusa, ali one koji su među nama bili zaraženi nismo stavili u izolaciju. S obzirom da taj virus ostavlja duboke tragove na ljudskom karakteru koji su pogodni za prljavu političku borbu, mnogi od tih su se dokopali vlasti.

Autor: Dinko Dedić

Što god god ovoj zarazi koja prijeti životima starih i bolesnih još bilo nepoznanica, nedvojbeno je poznato da je (COVID-19) zarazna bolest koju izaziva novootkriveni coronavirus.

Većina ljudi koji obole od nje iskusiti će blage do srednje simptome slične gripi i ozdraviti bez liječničke pomoći.

Virus se većinom prenosi kroz kapljice nastale kada zaražena osoba kašlje, kiše ili izdiše zrak. Ove kapljice su previše teške da bi plutale u zraku i brzo padnu na pod i druge površine.

Zaraziti se možete udušići virus ako se nalazite u neposrednoj blizini zaražene osobe, ili ako dirate kontaminiranu površinu a onda svoje oči, nos ili usta.

U velikoj državi u kojoj se nalazim do danas sveukupno je registrirano 6.849 zaraženih, 5.889 izliječenih i 96 umrlih. Međutim danas, unatoč toga što je cijeloj državi ostalo manje od tisuću registriranih kao zaraženi i što su svi ti izlolirani, mjere izolacije su među najstriktnijima na svijetu. U državama Europe i Sjeverne Amerike, koje velikim djelom imaju višestruko više oboljelih i umrlih, mjere izolacije su već popuštene. Uzeti ću za usporedbu Austriju kao državu sličnog imena i različite demografije, koja se nalazi  pri dnu europske liste posljedica corona zaraze, koja je značajno olabvila mjere izolacije. Ne bi htio za usporedbu uzimati meditaranske zemlje, koje su se radi svojih specifičnih svjetonazorskih karakteristika i životnih navika, i tokom velike gospodarske krize našle u sličnoj situaciji.

Austrija ima trećinu stanovništva uspoređena s Australijom, a istovremeno tri puta više sveukupno zaraženih i šest puta više umrlih, pa ipak se u Australiji o popuštanju mjera izloacije tek počinje pričati i to vrlo stidljivo. Jesu li Australci radi svoje geografske izolacije slabije informirani, nedostaje li im kapacitet racionalnog razmišljanja ili su Austrijanci jednostavno hrabriji? Odgovore na to pokazati će vrijeme.

Vrijeme će isto tako pokazati kakve će biti posljedice hrvatskog pristupa ovoj epidemiji.

Virus iz Rusije kojeg dugo i dobro poznajemo


Može nam se oprostiti ako u borbi protiv corona virusa poduzimamo krive korake, jer je relativno nepoznat i neistražen, ali ako se ne budemo ispravno postavili prema onom drugom virusu koji dugo i detaljno poznajemo, biti će neoprostivo.

Ono što je vrijeme, barem što se Hrvatske tiče već pokazalo, odnosi se na jedan drugi virus i na jedni drugu zarazu koja nije stigla iz Kine, nego Rusije. Umjesto da se liječimo, vodila se borba da se svi zaraze.

Radi tog daleko opasnijeg virusa od corone, virusa koji je bio zahvatio moju domovinu ali ne i cijeli svijet, otišao sam sa tisućama drugih Hrvata tamo gdje ga nema, jer sam spadao u skupinu ljudi kojoj je virus bio vrlo opasan po život. Taj virus je poubijao stotine tisuća Hrvata samo u jednoj sezoni epidemije, a četvrt stoljeća kasnije, tokom jedne druge epidemije, ja i tisuće drugih smo se našli u opasnosti.

Za razliku od corone koja je došla iz Kine, virus koji se kod nas pojavio u prvoj polovini 20. stoljeća stigao je iz Rusije i na zaraženima ostavljao duboke posljedice po ljudski karakter. Oni koji su se pokušali boriti protiv zaraze, stavljani su u višegodišnju izloaciju s teškim fizičkim i psihičkim posljedicama.

Baš pred nekoliko dana bila je 40-ta obljetnica smrti nultog pacijenta koji je među nas iz Rusije donio virus. Deset godina nakon toga stvorili smo uvjete za život bez virusa, ali one koji su među nama bili zaraženi nismo stavili u izolaciju. S obzirom da virus ostavlja duboke tragove na ljudskom karakteru koji su pogodni za prljavu političku borbu, mnogi od tih su se dokopali vlasti.

Među onima koji prepoznaju da je zaraza još tu i da se širi, postoji podijeljeno mišljenje o tome kako je se riješiti. Jedni misle da će virus otići sam od sebe i da samo treba čekati da s vremenom nestane. Drugi misle da će se s vremenom virus još više proširiti ako se ništa ne učini. Među njima, na žalost ne postoji jedinstveno mišljenje o tome kako mu se suprotstaviti, nego se različite skupine stručnjaka svađaju oko toga tko ima najbolji program za eliminaciju zaraze. Ne prizovemo li se pameti, naše će se buduće generacije naći suočene s epidemijom zaraze bez imuniteta.

Može nam se oprostiti ako u borbi protiv corona virusa poduzimamo krive korake, jer je relativno nepoznat i neistražen, ali ako se ne budemo ispravno postavili prema onom drugom virusu koji dugo i detaljno poznajemo, biti će neoprostivo.

Prethodni članakEm smo Horvati, Džakulu van, Merčepa unutra
Sljedeći članakPodcast Velebit – Ante Nazor (Prvi dio): Politička toljaga revizionizma i klevete o povijesti hrvatskog naroda
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.