Autor: Vjekoslav Krsnik

U polemici između predsjednika Republike Zorana Milanovića i sveprisutnog komentatora i samozvanog analitičara Žarka Puhovskog dodajem moj završni tekst u polemici na stranici Stajališta zagrebačkog “Vjesnika” iz rujna 2003. godine:

Budući da ne želim raspravljati s predsjednikom Hrvatskog helsinškog odbora Žarkom Puhovskim na njegovoj razini napada na osobu, a ne pobijanja argumenata, želim samo navesti činjenice s kojima sam s njim ušao u polemiku.

Nepobitne su činjenice da je:

  • Žarko Puhovski bio svjedok optužbe u procesu vođenom u komunističkoj Jugoslaviji protiv Dražena Budiše i drugova, upravo u predmetu u kojemu su grubo kršena njihova ljudska prava;
  • Žarko Puhovski bio jedan od čelnika UJDI-ja koji se, htio ne htio, zalagao za očuvanje Jugoslavije, bez obzira kakve, ali svakako ne za temeljno ljudsko pravo hrvatskog naroda na samoopredijeljenje;
  • Žarko Puhovski otkako je utemeljena Hrvatska kao suverena država ulagao svu svoju intelektualnu snagu da po njoj i njezinim nacionalnim i državnim interesima pljuje, zahvaljujući kolaboracionistima u hrvatskim medijima i stranim sponzorima;
  • Žarko Puhovski legalnu i legitimnu najavu Republike Hrvatske da proglasi isključivi gospodarski pojas proglasio “shizofrenim nacionalizmom”;
  • Žarko Puhovski na čelu Hrvatskog helsinškog odbora, koji u Republici Hrvatskoj, bez obzira na stanovite zasluge te udruge, nije registriran pri Ministarstvu pravosuđa, što znači da djeluje ilegalno;
  • Hrvatski helsinški odbor financiran iz inozemstva od Međunarodne helsinške federacije, produžene ruke Socijalističke internacionale, koja je prilikom raspada Jugoslavije bila jedna od najžešćih protivnika uspostave hrvatske države.

Nikakvim verbalnim muljanjima, ma koliko se trudio, Žarko Puhovski ne može poreći te činjenice, o kojima ne može biti rasprave po starom rimskom načelu “contra factum non datur argumentum”. Međutim za Žarka Puhovskog koji kao deklarirani politički ne-Hrvat ne može jednostavno podnijeti ništa što se zalaže za hrvatski nacionalni identitet, ni to staro rimsko načelo nije prihvatljivo. I zato smatram da je svaka polemika s njim potpuno izlišna.

Konačno u zaključku, budući da iz svakog njegovog istupa isijava mržnja prema svemu što se zalaže za hrvatski identitet i interese, Žarko Puhovski, kad su u pitanju ti interesi i identitet, uporno ustrajava na poziciji, da se prema Hrvatima odnosi kao trgovački putnik koji Eskimima pokušava prodati frižidere.

Ovime s moje strane svaku diskusiju sa Žarkom Puhovskim smatram zaključenom.

Komentari