Do danas još nije obustavnjena režimska kampanja kolektivne hrvatske jasenovačke krivnje i opće nacionalne sklonosti zločinu, niti je obustavnjen sistematski program iseljavanja smišljen još 50ih godina prošloga stoljeća, a već je otvorena nova koja se odnosi na kolektivnu sklonost laganju, prjevari, obmani i manipulaciji. Prve dvije su bile, smišljene, formirane i oblikovane u Jugoslaviji i samo nastavljene u Hrvatskoj, ova nova je prava, naša, autohtona, hrvatska, kako bi konačno dokazali da beogradski režim ni po čemu nije bio bolji i uspješniji od nas samih.
Hrvatska vlada, koja je po svojim izjavama i propagandnoj kampanji protiv provedbe dva referenduma, započetoj prije nego što je sakupljanje potpisa i započeto, svima koji znadu misliti, dala do znanja da će referendumi biti na jedan ili drugi način odbijeni, konačno je izašla u javnost svojom solucijom problema, proglašavajući po 40 000 potpisa po svakom referendumskom pitanju, nevažećim, ukupno 120 000 potpisa i nešto više, točno koliko je potrebno da se referendumi nikada ne održe. Nakon obstrukcija sa svih nivoa vlasti počinjenih tokom perioda u kojemu su se sakupljali potpisi, nakon protuzakonitog i koruptivnog puštanja u javnost rezultata “striktno i po zakonu” vođenog procesa prebrojavanja, prije nego što su rezultati službeno objelodanjeni, prva tužba dolazi od Vrdoljaka iz HNS-a, protiv organizatora referenduma.
Na čelu antireferendumske kampanje stajao je najinteligentinji od svih Plenkovićevih ministara Lovro Kušćević, kojega zasigurno radi njegove bistrine uma vlada redovno šalje na raspravu u HRT-ovu emisiju Otvoreno.
Tako je u emisiji na temu referenduma, kod razgovora o provjeri neispravnih potpisa, koje će prema najavi premijera Plenkovića moći pregledati organizatori referendumskih inicijativa, naš ministar kojemu očito pamet ne stoji na putu ostvarivanja režimskih odluka, pokrenuo značajno pitanje:
U emisiji Otvoreno na temu referenduma, kod razgovora o provjeri neispravnih potpisa, koje će prema najavi premijera Plenkovića moći pregledati organizatori referendumskih inicijativa, naš ministar kojemu očito pamet ne stoji na putu ostvarivanja režimskih odluka, pokrenuo značajno pitanje: Kako dozvoliti onima koji su potpise sakupili, prebrojali i vidjeli svaki listić zajedno sa svim podacima, uključujući i OIB, dozvoliti da kod provjere dobiju mogućnost vidjeti listiće na kojima se nalaze tako delikatni podaci?
Kako dozvoliti onima koji su potpise sakupili, prebrojali i vidjeli svaki listić zajedno sa svim podacima, uključujući i OIB, dozvoliti da kod provjere dobiju mogućnost vidjeti listiće na kojima se nalaze tako delikatni podaci. O tome je poveo ozbiljnu raspravu, napominjući kako će, provjeravajući pojedini upis njima pred očima biti izloženi i podaci drugih potpisnika s te liste.
Nema sumnje, nakon kampanje da sakupljanje potpisa ne uspije, ministar Kuščević je već pokrenuo kampanju da se i provjera obstruira. Samo bi daleko lakše prihvaćena bila mogućnost da su liste s potpisima radi električnog kvara izgorjele u požaru, nego da ih oni koji su ih sakupili, pregledali i njemu predali, ne smiju vidjeti jer sadrže delikatne podatke o potpisnicima.
Detaljnu provjeru potpisa uključujući i podatke o tome tko je živ a tko mrtav, tko je punoljetan a tko nije, čiji se podaci mogu iz nečitkog rukopisa provjeriti a koji ne mogu, koji je čiji OIB i je li svaki broj korektan, uključujući i usporedbu lista sa svake od tri grupe i opet usporedbu lista s različitih grupa da bi se pronašli duplikati, 60 zaposlenih je u 16 radnih dana, radeći kontinuirano 6 sati svakog dana, ostvarilo brzinom od 20 sekundi po osobi provjerilo 1 200 000 upisa.
Nema sumnje, ostvarili smo, ne Europski, nego povijesni svjetski rekord u provjeri statističkih podataka, da bi utvrdili kako je preko 120 000 Hrvata na razne načine izmanipuliralo svoje podatke, uključujući i jedan dosta bizarni fenomen, po kojemu izgleda da su tisuće nalivperom i tintom stavile svoj potpis a onda odmah potom, prije nego se tinta uspjela osušiti, popljuvali listu i neosušenu tintu razmrljali, kako im se potpis ne bi mogao prepoznati.
Većina toga je u javnost bačena puno prije objave, pa su podaci o tome kako i zašto referenduma neće biti do novinara procurili puno ranije a sam premijer Plenković je u Saboru, odgovarajući na pitanje Brune Esih, objavio da će i potpisi mrtvih biti prebrojani.
Institucije rade svoj posao, bilo tako što su kroz 27 godina od progona spašene tisuće teških zločinaca, silovatelja, mučitelja i ubojica, bilo da je vrlo efikasnom akcijom samo 60 službenika zaustavljena manipulativna, falsifikatorska akcija u čak 120 tisuća slučajeva.
Kao dan je jasno da institucije zausta rade svoj posao, bez da ulazimo u raspravu o tome koji je to posao, kakav je to posao i u čijem interesu.
Nije ni voditeljima inicijative trebalo biti teško zaključiti da će protiv ratifikacije njihove inicijative biti poduzeto sve što može, pa kada su već s toliko truda ispunjene tolike liste, trebali su ih fotokopirati i fotokopije sačuvati kao dokazni materijal.
Ima puno toga što bi se moglo reći za ovu kampanju koja nikada nije imala nikakve šanse uspjeti, jer je u naprijed odbačena, ali je njezin veliki uspjeh u tome da u 1.2 milijuna hrvatskih potpisa, od ukupno 3.6 milijuna Hrvata koliko ih prema statistici demografa Šterca na Podcastu Velebit danas živi u Hrvatskoj, dokazano da vlast, ili bolje reći režim u službi tuđih interesa, ne samo da ne provodi volju svoga naroda, nego otvoreno, blantno i nedvojbeno radi protiv njegove volje a za interes nekoga izvan Hrvatske, kome Hrvatska nije prioritet, nego je to između ostalih Srbija, koju pod svaku cijenu treba oteti iz Ruskog zagrljaja i uključiti u EU, čak i pod cijenu da Hrvatska ne može provesti zakone koji bi Srbiji smetali, da Hrvatska odustane od od ratne odštete i da nekažnjeni ratni zločinici i dalje mogu slobodno šetati Vukovarom i drugim gradovima hrvatskoga stradanja, suretati svoje žrtve i ako hoće, dodatno se na njima iživljavati pokazujući im ispruženi srednji prst desne ruke.
Pokazala je ova kampanja još jedan značajan podatak, a taj je da nema istine u glasinama kako se Plenković okružio političkim nulama i da ga nema tko naslijediti kada digne svoju karijeru u nove visine i ode na visoku funkciju u Bruxelless. Iza sebe hrvatskome narodu ostavlja sposobnoga, odanoga, kršćanski nastrojenoga, služenju volji svoga naroda zakletoga a nadasve inteligentnoga nasljednika, Lovru Kuščevića.
Jedino što bi bilo gore, opasnije i katastrofalnije od ovoga što vlast radi, je da se dokaže da su organizatori tog velikog posla, bili toliko šeprtljavi i da su nakon toliko napora tolikih volontera i kampanje nacionalnih razmjera doista propustili sve te nepravilnosti za koje ih vlada optužuje i u ruke im dali argumente. Teško da bi itko prihvatio kako se to dogodilo slučajno i iz nemara.
Pokazala je ova kampanja još jedan značajan podatak, a taj je da nema istine u glasinama kako se Plenković okružio političkim nulama i da ga nema tko naslijediti kada digne svoju karijeru u nove visine i ode na visoku funkciju u Bruxelless. Iza sebe hrvatskome narodu ostavlja sposobnoga, odanoga, kršćanski nastrojenoga, služenju volji svoga naroda zakletoga a nadasve inteligentnoga nasljednika, Lovru Kuščevića.
Mene on neobično podsjeća na one hrvatske partijaše, karijeriste iz vremena Jugoslavije, koji su se trudili što je više moguće optuživati i proganjati svoj narod, kako bi se dokazali pred svojim srpskim gospodarima, ali to mnogi koji ne pamte toga vremena ne znaju i nemaju mogućnost usporedbe.
Do danas još nije obustavnjena režimska kampanja kolektivne hrvatske jasenovačke krivnje i opće nacionalne sklonosti zločinu, niti je obustavnjen sistematski program iseljavanja smišljen još 50ih godina prošloga stoljeća, a već je otvorena nova koja se odnosi na kolektivnu sklonost laganju, prjevari, obmani i manipulaciji. Prve dvije su bile, smišljene, formirane i oblikovane u Jugoslaviji i samo nastavljene u Hrvatskoj, ova nova je prava, naša, autohtona, hrvatska, kako bi konačno dokazali da beogradski režim ni po čemu nije bio bolji i uspješniji od nas samih.