Umjesto saborskog zastupnika i predstavnika srpske manjine, Pupovac nažalost sve češće i bezobzirnije nastupa kao Vučićev namjesnik u Hrvatskoj. Naravno, za hrvatski novac i na štetu srpske manjine. Kao koalicijski partner ima i ovlasti i utjecaj na sva važna politička, a bogme i kadrovska pitanja u zemlji, od medija do pravosuđa. I to više nije samo problem stabilnosti vlade Andreja Plenkovića, nego prvenstveno pitanje hrvatske nacionalne stabilnosti i sigurnosti. A za to je nadležan i odgovoran naš, hrvatski predsjednik Vlade.
Nije lako ovog ljeta Jugoslavenima i velikosrbima. Uz sve njihove razlike, jedino što ih neprolazno ujedinjuje hrvatske su pobjede. Svjetski uspjeh Vatrenih i višemilijunsko slavlje zajedništva “kockastog” naroda koje je oduševilo i cijeli svijet već ih je raspametilo, a proslava obljetnice pobjede i oslobođenja Hrvatske kroz veličanstvenu “Oluju” dovela gotovo u stanje ratnohuškačkih prijetnji.
Za Aleksandra Vučića, nekadašnjeg četničkog šegrta Vojislave Šešelja, a današnjeg predsjednika Srbije, saveznički partneri Hrvatske, izraelsko zrakoplovstvo i američka vojna delegacija na kninskoj proslavi najveće pobjede u Domovinskom ratu, bili su toliko nepodnošljivi da je Hrvatsku usporedio s nacističkom Njemačkom. Vučićevom Danu sjećanja 4. kolovoza u Bačkoj Palanci, uz prisutnost vrha Srpske pravoslavne crkve, nazočio je i hrvatski političar Milorad Pupovac, koji se nijednom riječju ili gestom nije ogradio od tog govora mržnje.
Uostalom, pitanje je što je koalicijski partner hrvatske vlade uopće radio na tom protuhrvatskom skupu. Ni Bačka Palanka nije izabrana slučajno, bilo je to najisturenije mjesto agresorskog topništva i artiljerije, prva napadna linija na Dunavu u ratu protiv Hrvatske. U povijesti srpsko-hrvatskih odnosa, od Kraljevine Jugoslavije do titoističke tvorevine, svaka je ideja hrvatske državnosti bila u potpunoj suprotnosti svim velikosrpskim planovima. Tako je i današnjoj, u ratu poraženoj srpskoj politici hrvatska država nasljednica NDH, a njezin narod ustaški.
Na toj paradigmi nažalost hrvatsku politiku vodi već godinama i saborski zastupnik Milorad Pupovac. Njegove turneje po Hrvatskoj putevima NOB-a u kojima veliča tobožnji srpski antifašizam, sve su učestalije, ali i prozirnije. Najbolji primjer za to jest nedavno srbovanje u Srbu. Vođa srpske manjine nikako da prizna jedinu povijesnu istinu, da je Hrvatska nastala na temeljima Domovinskog rata, kada su je hrvatski antifašistički branitelji obranili od novovjekovnog srpskog fašizma i Jugoslovenske narodne armije. Vukovar, Škabrnja, i drugi brojni gradovi i sela s tisućama i tisućama ubijenih civila svjedoče trajno o tome.
Odvjetnik Luka Mišetić sugerirao je novinarima da pitaju Pupovca prihvaća li ICTY presudu Martiću da je srpsko vodstvo vodilo zločinačku politiku prema Hrvatima te presudu istog suda Gotovini i Markaču da hrvatsko vodstvo prema Srbima nije vodilo takvu politiku. Ako ne prihvaća onda će Pupovac, zaključio je Mišetić, potvrditi da vodi politiku izjednačavanja krivnje. A upravo je na tom tragu izjava Milorada Pupovca nakon povratka iz Bačke Palanke da razumije građane pogođene Vučićevim izjavama, ali da se Oluja ne može slaviti bez svijesti o izgnanstvu preko dvjesto tisuća Srba, kao ni slaviti u Glini gdje je ’41. bio progon nad Srbima uz pozdrav iz pjesme Čavoglave.
Naravno, pri tomu nije spomenuo glinske logore tijekom velikosrpske agresije, stradanja više od 10 tisuća osoba, hrvatskih branitelja i civila, koji su u njima prošli zatočenja, mučenja i likvidacije. Ali je zato Miloševićev nacionalsocijalist i Vučićev ministar, Aleksandar Vulin nešto radikalnije od Pupovca poručio Hrvatskoj da prestane obilježavati Oluju pa da nas nitko neće smatrati ustašama. Od skandaloznog međudržavnog incidenta srpskog vodstva, gora je samo činjenica da već dugo Milorad Pupovac u Hrvatskoj provodi zapravo Vučićevu politiku. Vidjelo se to svojedobno u Vrginmostu kada je dobivao upute od srpskog predsjednika za kakve hrvatske zakone treba glasati, kao što je sasvim razvidno da pametni i lukavi Pupovac nikad ne bi otišao u Bačku Palanku da mu Vučić nije naredio.
Umjesto saborskog zastupnika i predstavnika srpske manjine, Pupovac nažalost sve češće i bezobzirnije nastupa kao Vučićev namjesnik u Hrvatskoj. Naravno, za hrvatski novac i na štetu srpske manjine. Kao koalicijski partner ima i ovlasti i utjecaj na sva važna politička, a bogme i kadrovska pitanja u zemlji, od medija do pravosuđa. I to više nije samo problem stabilnosti vlade Andreja Plenkovića, nego prvenstveno pitanje hrvatske nacionalne stabilnosti i sigurnosti. A za to je nadležan i odgovoran naš, hrvatski predsjednik Vlade.
Vučić stalno ponavlja da neće dozvoliti novu oluju
Ne smije se zaboraviti da je upravo Milorad Pupovac uoči “Oluje” zagovarao krajinu kao federalnu jedinicu unutar Hrvatske. A novi, lažni srpski mit o protjerivanju 200 tisuća Srba samo je potvrda srpske politike nemirenja, unatoč vojnom porazu uspostavom hrvatske države. Stoga nema medijske hajke na Milorada Pupovca i ne treba je ni biti. Događa se samo to da se zaprepaštena hrvatska javnost ovih dana ponovno suočava s velikosrpskom politikom i njezinim važnim predstavnikom koji uz to obnaša i važne funkcije u tijelima hrvatske državne vlasti.
Nakon burnih reakcija iz Hrvatske na srpske laži o “Oluji pogroma”, Aleksandar Vučić još proziva hrvatske medije i traži da prestanu s harangom na njegovog etnobiznismena i ujedno koalicijskog partnera hrvatske vlade. Rijetke su zemlje u svijetu koje se nađu u ovakvoj shizofrenoj situaciji. Stvaranjem hrvatske države, Hrvatska je postala država hrvatskog naroda, no ni Vučić ni Pupovac nikad se nisu odrekli planova o konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj. Za njih je očito status srpske manjine, unatoč svim povlasticama koje uživaju, sudeći barem prema političkim porukama iz Beograda i Bačke Palanke, tek privremeno stanje.
Ne smije se zaboraviti da je upravo Milorad Pupovac uoči “Oluje” zagovarao krajinu kao federalnu jedinicu unutar Hrvatske. A novi, lažni srpski mit o protjerivanju 200 tisuća Srba samo je potvrda srpske politike nemirenja, unatoč vojnom porazu uspostavom hrvatske države. Stoga nema medijske hajke na Milorada Pupovca i ne treba je ni biti. Događa se samo to da se zaprepaštena hrvatska javnost ovih dana ponovno suočava s velikosrpskom politikom i njezinim važnim predstavnikom koji uz to obnaša i važne funkcije u tijelima hrvatske državne vlasti.
Inače, Vučić često ističe da više neće dozvoliti da se Srbima bilo gdje dogodi Oluja. Nadamo se da to znači kako se on unaprijed odriče neke nove velikosrpske agresije. Jer, da podsjetimo one koji su možda zaboravili ili to žele zamagliti, da nije bilo brutalne agresije na Hrvatsku i BiH pod vodstvom Vučićevih idola i mentora, Miloševića i Šešelja – Oluja ne bi bila potrebna i do nje ne bi niti došlo!
Inače, našlo se u Hrvatskoj ovoga tjedna dosta i onih koji imaju razumijevanja za Pupovčevu politiku. U Slobodnoj Dalmaciji od “dežurnih domoljuba” brani ga Ivica Maštruko, u nekim strukturama poznatiji pod imenom “Katolik”, koji se pita zašto bi Pupovac komentirao svaku Vučićevu izjavu. Urednik portala “Lupiga” Ladislav Tomičić i bivši savjetnik bivšeg predsjednika Josipovića Dejan Jović puni su simpatija za predsjednika SDSS-a. Tvrde, pak, da “mržnja prema Pupovcu nema ništa s njegovim političkim radom, nego samo zato što je Srbin koji ne želi biti kuš“.
Inače, ovaj su tjedan hrvatski nacionalisti, kockoglavi ognjištarci i ostali dinaroidni katolibani obilježavali devedesetu obljetnicu smrti Stjepana Radića koji je podlegao ranama koje je dobio od metaka srpskog radikala i tajnog agenta četničke organizacije “Crna ruka” Puniše Račića u beogradskoj Skupštini. Još jednom prisjetili su se znamenite i vidovite poruke hrvatskog velikana Stjepana Radića iz 1918. godine: “Još nije prekasno. Ne srljajte kao guske u maglu“. Tu bi poruku više nego prigodno trebali prihvatiti i svi oni hrvatski političari koji nas uvjeravaju da se ne treba osvrtati prema prošlosti, nego okrenuti budućnosti, kako bi barem pokazali da nas baš sve ne tretiraju kao obične guske ili ovce, svejedno.
Odgovor Jakovčiću: Pusti Thompsona – Od Končareva Afarakija ćeš uzimati kao što si uzimao i prije
Ivan Jakovčić, IDS-ov europarlamentarac odlučio se podnijeti ostavku na članstvo u Nadzornom odboru finske tvrtke Afarak, kojoj je vlasnik Danko Končar. Tu svoju odluku obrazložio je samo u svojem biltenu – poznatijem pod imenom Glas Istre. Naveo je kako se u potpunosti želi posvetiti budućoj predizbornoj kampanji za novi mandat u Europskom parlamentu te da neće imati vremena ni za kakve druge obaveze. Budući da se sjednice nadzornih odbora, pa tako i u Afaraku, održavaju u najgorem slučaju jednom mjesečno, takvom obrazloženju mnogi su se nasmijali.
Pravi je razlog da Jakovčić, ali i Končar pod svaku cijenu žele da Nino zadrži status europarlamentarca, jer je to vrlo važno za njihov razgranati i isprepleteni biznis. A s obzirom na to da je Afarak na meti finskih vlasti, koje su mu za početak odrezale globu od 40 milijuna eura, a situacija se i dalje komplicira i prijeti eskalacijom, što bi moglo uzdrmati Jakovčićeve izglede za osvajanje novog mandata – očito su zajedno procijenili da bi bilo najbolje da se Jakovčić makne iz nadzornog odbora te tvrtke. Kako bi medijski prikrio taj nadzorni odbor, ali i činjenicu da je brodogradilište Uljanik u izrazito teškoj situaciji, gdje je nametnuo, a koga drugog nego Končara za strateškog partnera – Jakovčić se odlučio za vrlo interesantnu medijsku taktiku.
Na N1 televiziji je napao Marka Perkovića Thompsona, za nacionalizam i ustaštvo poručivši mu “Nećeš u pulsku Arenu – nisi ni prije“. To su naravno prenijeli svi mediji u Hrvatskoj i odjednom nikome nije bilo važno što bi uskoro četiri tisuće zaposlenika Uljanika, kojim on upravlja već desetljećima, moglo ostati bez posla – a država platiti milijarde na pokrivanju garancija. Što je, zbog članstva u nadzornom odboru Končareve finske tvrtke godinama bio u očitom sukobu interesa – ništa to nije bilo važno. Važno je samo da je Thompsonu, hrvatskom branitelju, on rekao – no pasaran. Međutim, tada se događa obrat, jedan upućeni fejsbuk prijatelj objavio je kratku analizu te Jakovčićeve medijske ofenzive i što on time želi prikriti, poručivši mu na kraju: “Pusti Thompsona, uzimao si pare od Afaraka, uzimat ćeš i ubuduće!”
Začas su tu objavu prenijeli brojni portali, pa je ono što je Jakovčić želio prikriti postalo javno dostupno svima, za izbor u Europskom parlamentu Hrvatska je jedna izborna jedinica. Na pitanje tko je Jakovčića natjerao na takav potez koji ga može koštati mandata, stigao je prilično uvjerljiv odgovor. Kažu upućeni, takvo gašenje vatre benzinom, nakon koje nastaje pravi požar i velika PR-ovska šteta, može predložiti samo bivši Jakovčićev PR savjetnik, koji mu se nakon epizode u Vladi RH – očito ponovo priključio.