Srpski lideri znadu da onog časa kad Hrvatska zažali Oluju, u istom dahu mora zažaliti što je uspostavila svoju državnu samostalnost. Jedno bez drugoga ne ide. U tome se sastoji i cijeli smisao srpske politike.
Hrvatski lideri, očito ne znaju da ulagivanje, povlađivanje i umiljavanje neće ništa pomoći, nego samo još više ohrabiti srpsku retoriku, kada zaključe da su počeli postizati rezultate i da Hrvatska pokazuje znakove ustupanja.
Ovaj snimak bi mogao i uz komentar “svaki komentar je suvišan”, na temu kako hrvatske vlasti Srbiji šalju pomirbene signale a kako Srbija, ona najreprezentativnija, na njih “diplomatski”, ravno među rogove, odgovara.
Teško je zamisliti da je taj čovjek Vučić, dolazio na inauguraciju hrvatske predsjednice 2015. i da je predsjednica njemu “ukrala show”, kako je to opisao hrvatski tisak povodom njenog pristupa njegovoj predsjedničkoj inauguraciji u Beogradu.
Čini mi se da je Vučić na kraju ukrao show cijeloj Hrvatskoj, ne birajući riječi, potpomognut Miloradom Dodikom iz prve solidne, imenom i prezimenom, srpske države s ovu stanu Drine, o kojoj je Srbija za vrijeme Gavrila Principa mogla samo sanjati.
Sve je Hrvatska učinila što je mogla da bi proslavu oluje sterilizrala, “da se Vlasi ne dosjete”.
Na javni Dačićev zatjev da se iz Knina odstrani Thompsona, udovoljeno je, ali nije pomoglo.
Govori su maknuti na vrh brda među izabranih nekoliko, a svjetini su ponuđeni veliki ekrani.
Svjetina je shvatila, da će u Kninu biti sasvim odstranjeni promatrači manifestacije koja je trebala biti zajednička hrvatska nacionalna proslava naroda i njegova vodstva, pa svjetine nije bilo. Tko bi išao u Knin po vrućini stajati na ulici i gledati ono što uz bolju sliku sa svojih televizora mogu gledati kod kuće? Tanjur graha s podređenima ne može biti substitucija za nastup pred narodom.
Umesto u Kninu gdje se pojavilo oko 5.000 promatrača, 50.000 Hrvata je otišlo u Slunj gdje su mogli biti dijelom proslave.
Za sve te ustupke, namigivanja, poruke izjednačenja agresorskih i branteljskih žrtava, najava da će Hrvatska preći preko štete koju joj je srpska agresija nanijela i obećanja da će joj pomoći uključiti se EU, odgovor je došao u formi ovdje objavljenih govora Vučića i Dodika, koji po svojoj agresivnosti, po prijetnjama i osvetoljubnim emocijama, sadrže više žuči nego što je kroz povijest znalo biti kada bi jedna država drugoj objavila rat.
Za razliku od hrvatskog vodstva, koje se izoliralo od naroda i stavilo ga u ulogu pasivnih promatrača, Vučić i Dodik su se pojavili direktno pred svojim narodom, naelektrizirali ga, napumpali antihrvatskom retorikom i ostvarili što su htjeli.
Niti jedan se agresor na svijetu nije sposoban prikazati žrtvom, kao što su to Srbi. Gledajući njihove govore, dobije se dojam da su Srbi u “Krajini” živjeli mirno, radili svoju zemlju i marili svoja posla, prije nego što su iz čista mira, naletile hrvatske krvničke horde i potjerale 250.000 miroljubivih Srba iz njihove srpske otadžbine i na njezinom teritoriju proglasile svoju ustašku državu. Nikakavih naoružanih četnika tamo nije bilo; samo djeca, žene i starci. Nikakavi Hrvati nisu živjeli na području Republike Srpske Krajine, samo “Srbi svoji na svome”, pa tako oni nisu imali koga protjerivati.
Srpski lideri znadu da onog časa kad Hrvatska zažali Oluju, u istom dahu mora zažaliti što je uspostavila svoju državnu samostalnost. Jedno bez drugoga ne ide. U tome se sastoji i cijeli smisao srpske politike.
Hrvatski lideri, očito ne znaju da ulagivanje, povlađivanje i umiljavanje neće ništa pomoći, nego samo još više ohrabiti srpsku retoriku, kada zaključe da su počeli postizati rezultate i da Hrvatska pokazuje znakove ustupanja.
Uz Vučića i Dodika, kamera se svaki čas svraća na Milorada Pupovca, koji je bio očiti glavni čimbenik na komemoraciji za “žrtve Oluje”, kao najbolje pozicionirani Srbin za implementaciju njihove politike u Hrvatskoj.
Na ovakvoj retorici morati će im pozaviditi i sam Vojislav Šešelj, jer ni on nije u stanju bolje naelektrizirali ”krajišničku” masu, koja je bila vištrstruko brojnija nego ona okupljena na sterilizranoj proslavi u Kninu.
HDZ, čak i ovaj Plenkovićev, bi mogao zažaliti što je primio Pupovca u svoju koaliciju, jer ovaj proces odlazi u sfere koje čak ni oni neće moći prožvakati.