Izjave osuđenog ratnog zločinca i poslanika u parlamentu Srbije, Šešelja, da će ponoviti sve zločine te prijetnje pokoljima pojedinim ljudima i nacionalnim manjinama čudovišne su i na njih službena Srbija uopće ne reagira. Jasno je zašto ne reagira, zato što on radi za službenu Srbiju.
Eskalacija provokacija i naizgled iracionalne sulude mržnje srbijanskog državnog vrha prema Hrvatima i hrvatskoj dio je političke igre. Nije da mržnja ne postoji i da je ne šire, no srbijanski pretežito nacistički i fašistički mentalni stav prema svima s kojima dijele granice je stara i poznata stvar koja se ne mijenja već stoljećima, ali ovo čemu danas svjedočimo politička je igra.
Naime, Srbija je pritisnuta sa dvije strane i došlo je vrijeme opredjeljivanja i s jedne će stolice morati sjašiti.
Nedavno sam pisao o pozivu predsjednice Kitarović srbijanskom cezaru Vučiću da nas obeščasti svojom posjetom, što je on i više nego dobro odradio.
Konstatirao sam da je prisiljena zvati Vučića između ostalog zato da se Srbiji oduzme alibi Hrvatska u njihovom bizantskom shvaćanju politike i ponašanja “jedno mislim, drugo pričam, treće radim”.
Odnosno, konstatirao sam da Srbija igra igru odugovlačenja i to preko Hrvatske, no netko s vrha hranidbenog lanca sjetio se da Hrvatsku isključi Srbiji kao alibi i u onom trenutku najjačeg propagandno-psihološkog rata, dok je Srbija dernečila u New Yorku na temu ustaša i NDH, predsjednica je smirila loptu i pozvala ih u posjetu. Posjeta je odrađena po svim principima ciganluka, licemjerja i bizantizma. Vučić je nakon posjete slagao sve što se slagati moglo, no usput je davao izjave da nećemo više o povijesti, stavljao je moratorij na WW2 teme, i slično, a onda suluda eskalacija kao da je 1942., a ne 2018.
Zašto je tomu tako? Zato što je igri došao kraj i ulozi se povećavaju, odnosno Rusija i Amerika dižu letvicu toliko visoko da je Srbija više ne može preskočiti, a ni po svom dobrom običaju provući se ispod.
Zato eskalacija i zato je jasno da je Šešelj samo Vučićev vojnik koji radi sve da isprovocira Hrvatsku na neke poteze poput nekakvih prijetnji blokadama ili samih blokada.
Izjave osuđenog ratnog zločinca i poslanika u parlamentu Srbije, Šešelja, da će ponoviti sve zločine te prijetnje pokoljima pojedinim ljudima i nacionalnim manjinama čudovišne su i na njih službena Srbija uopće ne reagira. Jasno je zašto ne reagira, zato što on radi za službenu Srbiju. No Šešelj kao redikul koji dokazano uopće nije bezopasan ipak iz nekog razloga kod “naših” mainstream medija, maloumnost mi prva pada na pamet, uopće ne izaziva neko veće moralno zgražanje, čak su u Srbiji daleko više zgroženi ovim čistim zlom na slobodi, jer su svjesniji tko je Šešelj, za razliku od naših mainstream projugoslavenskih i velikosrpskih medija.
S obzirom da Šešelj ne izaziva kod službene Hrvatske neku veću paniku ulozi se povećavaju i tu nastupa ministar obrane Vulin koji Hrvatsku tretira kao neku okupiranu pokrajinu pod protektoratom njegovog vrhovnog komandanta. Tu je već majstor lutkar Vučić postigao uspjeh jer je službena Hrvatska reagirala kao štiteći svoj ugled, iako do ugleda ne drži jednako kad Frljić, kojega osobno masno zatrpavaju kunama, iz vagina vadi hrvatsku zastavu i kad Šešelj bulazni o gaženju zastave RH. No eto, tu je kao prijeđena granica.
A onda kanonada zlotvornog uma Vučićevog pijuna Vulina, te smo koljači male dece, ustaše, fašisti, nacisti, treba nas ovo, ono, otprilike u maniru teškog duševnog bolesnika Vulin nasrće na Hrvatsku zapjenjen od mržnje. Naravno, prije mržnje je plan, no plan kod ljudi snižene svijesti opterećenih nacizmom lako i doslovno preraste u mržnju pa se kod Vulina može govoriti i o stvarnoj nacističkoj mržnji, ali plan je prvi. Traži se reakcija, traži se alibi za odustajanje od Europske unije. Napadi će se pojačavati do točke kad će Hrvatska upasti u kolo bizantinskog psihopatskog uma i službeno zaprijetiti reakcijom. A to se čeka i to je cilj!
Srbija je nigdje, to je jasno. Opterećena mitovima, zabludama, ludilom, nacizmom, Srbija se gubi i traži način da se ne zamjeri zapadu i da ostane nigdje, odnosno pod paskom Rusije, no onda imaju problem sa planovima za budućnost: Hrvatska im dugoročno izmiče, BiH im izmiče također, čak se neslužbeno nadaju i da priča o Kosovu nije završena, ali ako sami odustanu od EU zabava je gotova, zato im treba Hrvatska da još jednom, oprostite na izrazu, zajebu čitav svijet i da još jednom Hrvatsku upotrijebe na onaj svoj poznati način.
Dakle, Hrvatska pod svaku cijenu mora ispasti kočnica ulasku Srbije u EU i možemo očekivati psihopatsko povećanje priča o jasenovačkim novomučenicima, što god to značilo, možemo očekivati ispade svake vrste i možemo očekivati paklene izljeve mržnje s ciljem postizanja tog žuđenog alibija.
Što Hrvatska može učiniti da sebe zaštiti u ovoj situaciji sa podivljalom Srbijom koja ima opasan plan?
Može ostati hladnokrvna na sve provokacije koje su se dogodile i one koje će se tek dogoditi.
Što god da izađe iz tame treba zadržati mir i boriti se protiv čistog zla ne gubeći koncentraciju. Hrvatska ne smije Srbiji biti alibi za odustanak od EU ni pod koju cijenu, odnosno treba ih pustiti da se sami ubiju, a mi ne smijemo biti ni na koji način dio tog ludila.
Preciznije, moramo se držati samo i jedino poglavlja koja su dužni ispuniti te izbjeći bilo kakvo odvođenje priče u ideološki sadomazohistički ciganluk.
Nije u Srbiji približavanje zapadu nikad bilo šala, a svi koji su se pokušali približiti zapadu okrutno su ubijeni ili su sami odustali od politike. Vučić je očajan i radi očajničke poteze, s jedne strane je Rusija i klan koji se neće libiti da ga likvidira ako predaleko ode, s druge strane je sila koja također ne oprašta i realno gledajući ovo je za velikog vođu Srbije smrtonosna situacija, odatle eskalacija naizgled iracionalnog ludila Šešelja, Vulina i Vučića.
Karte su na stolu i netko će gadno izgubiti kad se počnu otvarati, s obzirom da mi uopće nismo u njihovoj igri, osim kao stoljetni dežurni taoci velikosrpsko-jugoslavenskih režima, luđaka i velikosrpskih historičara, bilo bi pametno ostati miran da nas netko ne upuca bez veze.
Hrvatska ne smije ni u ludilu dati Srbiji alibi za odustajanje od EU, neka naša osveta za sve počinjeno zlo bude ta što ćemo ih pustiti da napokon kusaju sve što zakuhavaju stoljećima, a i da već jednom prestanemo mi plaćati sve račune u ovoj balkanskoj krčmi. Vrijeme je da sami plate račune svojih bizantinskih politika.