Kao što saznajemo, Dragan Vasiljivić je danas zaista pušten iz zatvora i prebačen u Srbiju. Prije njegova oslobađanja, Mate Bašić je napisao tekst u kojemu objašnjava zašto bi mu, s obzirom na pandemiju corona virusa, bilo bolje da je ostao u sigurnosti zatvorske samice.

Autor: Mate Bašić

Dragan Vasiljković, poznatiji pod ratnim nadimkom Kapetan Dragan, a koji se nekada davno u Australiji služio pseudonimom Daniel Snedden, iz najstrožega hrvatskog zatvora u Lepoglava trebao bi biti pušten danas 28. ožujka, kada mu ističe kazna kaznu od 13,5 godina zbog zločina nad hrvatskim vojnicima i civilima 1991. godine.

Zagrebačka odvjetnica Slađana Čanković, koja ga je zajedno sa kolegama Lukom Šuškom iz Zagreba i Draganom Palibrkom iz Beograda, zastupala u Hrvatskoj i koja će nastaviti voditi pravne poslova Kapetana Dragana koji je podnio i tužbu Ustavnom sudu, za beogradske “Večernje novosti” izjavila je da će Vasiljković odmah po izlasku iz zatvora otići u Beograd.

Do sada je Vasiljković podnosio više molbi za prijevremeni otpust, u kojima je tvrdio da se u Lepoglavi “nalazi kao u koncentracijskom logoru”, a sudske vlasti su mu žalbe redovito odbijale jer višekratno bio kažnjavan zbog kršenja zatvorskih pravila.

Primjerice, u lipnju 2019. završio je u 30-dnevnoj izolaciji zbog pisama objavljenih u “Informeru”, najneopisivijemu srbijanskom tabloidu pod izravnim nadzorom agitpropovskih službi tamošnjega predsjednika A. Vučića, nakon čega je Dragan Palibrk u izjavi za Tanjug pokušavao zavrtjeti priču govoreći kako se tobože Vasiljković nije nijednom obratio medijima već isključivo njemu: – “Vasiljković nije na bilo koji način komunicirao sa srpskim medijima pa ni sa listom ‘Informer’ u kojemu su ta pisma objavljena, već je pisma slao meni kao svom prijatelju i odvjetniku, a ja sam smatrao da bi, s obzirom na činjenicu kako se katastrofalno postupa prema zatvorenicima srpske nacionalnost, bilo bitno i potrebno da se javnost s time upozna” – govorio je zapaljivo Palibrk, domećući kako i Vasiljković i drugih 40-ak zatvorenika srpske nacionalnosti u Lepoglavi “trpe” pa da o tome, logično (?!), treba obavijestiti javnost u Srbiji, jer se tobože većini zatvorenika hrvatske nacionalnosti uvjetni otpust odobrava poslije dvije trećine odslužene  kazne, ali: – Ako si Srbin, možeš odležati i 97 posto kazne, ali ne budeš pušten. To je još jedna od simptomatičnih pojava koje se događaju ljudima na izdržavanju kazni u hrvatskim zatvorima ako su srpske nacionalnosti – tvrdio je taj beogradski odvjetnik.

S druge strane, Županijski sud u Varaždinu – i 2018. i 2019. – zaključio je pak da ovaj “zatvorenik negira počinjenje djela za koji je osuđen i da kaznu smatra nezasluženom, pa je na temelju takvih podataka iz pribavljenih izvješća zaključeno da nisu ispunjene minimalne zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za prijevremeno puštanje na slobodu”.

Vasiljković je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnih zločina – za zlostavljanje zatvorenika na kninskoj tvrđavi i za napad na policijsku stanicu u Glini – u zatvoru je ukupno proveo četrnaest godina, najvećim dijelom u pritvoru u Australiji (2006-2009, pa onda 2010-2015), potom u pritvoru u Splitu (2015-2018) te na kraju u zatvoru u Lepoglavi (2018-2020).

U lipnju 2018. pravomoćno je osuđen na trinaest i pol godina, ali mu je u kaznu uračunato i vrijeme koje je proveo u pritvorima u Australiji (ukupno 8 godina i 9 mjeseci). Preciznije, u rujnu 2017. prvostupanjski je bio osuđen na 15 godina zatvora, a nakon niza međusobnih žalbi Državnoga odvjetništva i obrane, u lipnju 2018. Vrhovni sud umanjio je kaznu Draganu Vasiljkoviću sa 15 na jedinstvenu pravomoćnu kaznu od 13,5 godina zatvora: dakle, osuđen je samo za prve dvije točke optužnice (zbog napada na policijsku postaju u Glini i usputnih događaja te zbog zločina i zlostavljanja u improviziranom zatvoru na Kninskoj tvrđavo) sa svakom po sedam godina, što je objedinjeno u jedinstvenu kaznu od 13 godina i šest mjeseci, dok je “zbog nedostatka dokaza” oslobođen optužbe da je zapovijedio ubojstva dvojice nepoznatih zarobljenih hrvatskih vojnika u veljači 1993. u Bruškoj pokraj Benkovca.

Odvjetnica Čanković – inače u srpnju 2015. birana za zamjenicu predsjednika Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, s uredom u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici, u čijoj se biografiji bilježi da je 2014. godine na sudu u Karlovcu pravomoćno osuđena na novčanu kaznu od 10.000 kuna zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave zbog čega je Hrvatska odvjetnička komora  protiv nje pokrenula disciplinski postupak – kazala je prošloga tjedna kako Vasiljković  nakon Srbije planira otputovati u Australiju gdje mu žive brojni članovi uže i šire disfunkcionalne obitelji.

Međutim, bit će to, po svemu sudeći, ipak malo teže izvedivo. I to ne samo zbog restrikcijskih mjera uvedenih u borbi protiv pandemje izazvane korona-virusom, već i zbog različitih australskih zakona koji mu taj povratak, u najmanju ruku, mogu itekako otežati, ako ne i potpuno onemogućiti.

Pretprošli tjedan, 10. ožujka Kapetan Dragan uputio je pismo spomenutim beogradskim “Večernjim novostima” (što je također jedan u nizu frapantnih propagandističkih tabloida kojima je zatrpano srbijansko medijsko tržište) uoči svojega očekivanoga puštanja na slobodu, a iz toga pisma ovdje će mo citirati samo najumnije dijelove:

  • Bez vere i konstantne i istrajne podrške Srpske pravoslavne crkve ne bih ovako lako izdržao skoro deceniju i po dug nacistički montirani proces. Bez i jednog proverljivog dokaza! Sve je bilo zasnovano na individualnim izmišljenim optužbama, za koje se jedino nudi “hrvatska časna reč”.
  • Iako me već deset meseci nacistički zlikovci nezakonito, bez ikakvog procesa ili dokazanog prekršaja, drže u izolaciji, nikada nisam bio kreativniji i verovatno da me nisu izdvojili u izolaciju ne bih stigao da završim knjigu “Grehom rođenja”. Jedan sam od malobrojih Srba koji se nije školovao na srpskom jeziku, a napisao je knjigu na srpskom!
  • Pitaju me da li imam nameru da se “politički angažujem”? Najkraći odgovor je – da. Međutim, ja nisam vernik i sledbenik ni jedne političke ideologije, a poštujem samo devet od deset božijih zapovesti i hrišćanskih načela. To je razlog zašto ranije nisam prihvatio ponude gotovo svih političkih faktora u državi. Nisam prihvatio jer je svima njima najvažnija bila međusobna borba, a manje važni nacionalni interesi i borba protiv deklarisanih srpskih neprijatelja. Nadam se da su prošla ta vremena i raduje me da vidim više mudrosti nego sujete kod sadašnjeg predsednika Srbije. Ulazim u politiku ne da bih “rušio vlast” niti da se grčevito borim protiv političkih neistomišljenika u Srbiji.
  • Tokom mog “boravka” u Hrvatskoj došao sam do strašnog saznanja da je moguće da u državi koju je priznao “civilizovani svet”, koja je postala sastavni deo EU, vlada i dalje otvoreni nacistički progon srpskog naroda! Po hrvatskim zatvorima već godinama trunu časne srpske patriote, grehom rođenja! Locirao sam 63 slučaja protiv Srba koji se i površnom proverom moraju svrstati u kategoriju “greha rađanjem” ili diskriminatorskog drakonskog kažnjavanja samo zato jer su Srbi.
  • Ja sam dokaz diskriminacije. U istoriji Lepoglave nikada nijedan, pa ni najgori ratni zločinac hrvatske nacionalnosti, uključujući ustaškog vojnog vikara Stepinca, nije ostao u zatvoru duže od dve trećine kazne. Ja, Srbin, zadržan sam da poslednjeg dana. Sto odsto kazne i to poslednjih deset meseci u nezakonitoj izolaciji. Obećao sam ovde Srbima očevima, muževima, braći i sinovima, da ću zatražiti mandat u Skupštini Srbije i da ću biti njihov glas u Srbiji, da više neće biti ignorisani. Da nijedan nevini Srbin nikada više ne bude zaboravljen kao što sam ja bio.
  • Isti ustaški recept koji se primenjuje protiv Srba u Hrvatskoj prenosi se na Kosovo i na Crnu Goru. Siguran sam da nema Dodika u RS, i u Bosni bi se isti primenjivao. Progon Srba u Hrvatskoj je izvor zla, Kosovo i Crna Gora su posledica!

Zapravo, žalostan je podtekst ovoga teksta!

Zato što Kapetan Dragan i njegovi istomišljenici, uključujući i njegovu odvjetnicu iz zagrebačkoga SNV-a te druge palibrke, siroti ne razumiju u kojoj su mjeri odumrli, otprilike kao 20. stoljeće.

S jedne strane, posve je izlišno, suvišno, nepotrebno obračunavati se sa sudskim presudama, kako to Vasiljković radi, u ovom slučaju, s presudama više država (Australija, Hrvatska), i to još nakon izdržane dosuđene kazne.

S druge strane, nevjerojatno je da se netko tko je osuđen za ratne zločine u državi (Hrvatskoj) u kojoj je te zločine počinio, toj istoj državi spočitava bilo što, a osobito, “nacistički montirani proces”,”deklarisane srpske neprijatelje”, “otvoreni nacistički progon srpskog naroda”, “ustaškog vojnog vikara Stepinca”, “ustaški recept”. Zaboga, pa njegov je počinjeni zločin, per definitionem, nacistički.

S treće strane, neke naznake u nekim tekstovima za koje ovdje nemamo mjesta, da će Commonwealth od Australia platiti Vasiljkovićeve sudske troškove u Hrvatskoj, nevjerojatna su propagandistička glupost: prvo, zašto bi Australija uopće plaćala njegove sudske troškove u Hrvatskoj kad je on već njezin samo “prihvaćeni državljanin” kojemu ona eventualno i bespogovorno može oduzeti državljanstvo jer je osuđeni zločinac u drugoj zemlji, a usput, u Australiji ga čekaju izgubljeni sudovi i sudski troškovi koji su dolarski višemilijunski (The Australian, sudovi, odvjetnici).

Konačno, pandemija koronavirusa je posrijedi. A budući da je – slijedom “Kuge” Alberta Camusa gdje je virus kuge zapravo u 20. stoljeću označavao fašizam – i ovaj koronavirus između ostaloga jest i političko-ideološki virus. Stoga, tzv. Kapetanu Draganu bilo bi najuputnije da u Lepoglavi zatraži izolaciju (samicu) do daljnega, nego da putuje u nesigurnu Srbiju. Australija ga ne će primiti sigurno.

Komentari