Predsjednik Ivo Josipović je posjetio Banja Luku i čak svirao na glasoviru Miloradu Dodiku kao čelniku države koja je stvorena na genocidu kojega i u Beogradu i u Banja Luci negiraju. Istu pogrješku učinio je i sadašnji hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je čak primio Milorada Dodika u Zagrebu.
Posljednji događaji u Bosni i Hercegovini, koja je samo formalno nezavisni međunarodno pravni subjekt, jer je praktički na temelju Daytonskog sporazuma protektorat kojim preko nametnutih pravila upravlja međunarodna zajednica, još jednom su potvrdili da susjedna država zbog više razloga, predstavlja ozbiljan sigurnosni problem za Republiku Hrvatsku. Međutim, budući da će Hrvatska skorim ulaskom u Schengen postati granična država Europske unije s takvim međunarodnim protektoratom kakve je Bosna i Hercegovina, ona će time postati i problem Europske unije koja odgađa ulazak u njezino članstvo preostalih država nastalih raspadom komunističke Jugoslavije.
Daytonski sporazum bio je nepovoljan za položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini i zato ga njihov predstavnik Krešimir Zubak nije htio potpisati. Naravno najpovoljniji je bio za Srbiju, jer je ona praktički nagrađena za genocid što ga je počinila nad Bošnjacima, budući da je tzv. Republika Srpska dobila Daytonskim sporazumom 49 posto ratom osvojenog teritorija.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik na čelu tog srpskog entiteta, od samog početka funkcioniranja Bosne i Hercegovine pod međunarodnim protektoratom, nastoji ojačati subjektivitet tzv. Republike Srpske koja je ipak samo dio Bosne i Hercegovine. Kad je u pitanju politika Republike Hrvatske prema susjednoj državi, gdje hrvatski narod predstavlja konstitutivni dio države onda je nažalost neosporna činjenica da politika Zagreba prema zaštiti hrvatskih interesa u Bosni i Hercegovini nije bila konzistentna i dosljedna. Treba se samo podsjetiti da su čak, naravno pod utjecajem Zagreba, u susjednoj državi postojala dva HDZ-a kao stožerne stranke hrvatskoga naroda u toj državi. Još je dalje išao bivši predsjednik Ivo Josipović koji je posjetio Banja Luku i čak svirao na glasoviru Miloradu Dodiku kao čelniku države koja je stvorena na genocidu kojega i u Beogradu i u Banja Luci negiraju. Istu pogrješku učinio je i sadašnji hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji je čak primio Milorada Dodika u Zagrebu.
Čelnik vodeće hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini Dragan Čović kao bivši pouzdanik KOS-a koji se za vrijeme komunističke Jugoslavije potpisivao ćirilicom, ne samo da je odavno blizak Miloradu Dodiku nego je u bliskim odnosima s četničkim predsjednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem.
Nakon posljednje intervencije dosadašnjeg visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini austrijskog diplomata Valentina Inzka kojom je zakonski kriminalizirano negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca politička situacija u Bosni i Hercegoivini ušla je u novu fazu. U takvim okolnostima važno je kako će reagirati Hrvatska koja zbog svoje vlastite sigurnosti, ali i kao zaštitnik interesa hrvatskog naroda u susjednoj državi ima posebnu ulogu u rješavanju novonastale krize. Dvije su izjave važne kako bi se ocijenila hrvatska politika u Bosni i Hercegovini. Prije svega čelnik vodeće hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini Dragan Čović kao bivši pouzdanik KOS-a koji se za vrijeme komunističke Jugoslavije potpisivao ćirilicom, ne samo da je odavno blizak Miloradu Dodiku nego je u bliskim odnosima s četničkim predsjednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem. Dragan Čović se za razliku od drugih bosanskohercegovačkih političara, prije svega bošnjačkih, nije ogradio a kamoli kritizirao prijetnje Milorada Dodika da ne će poštovati odluku Visokog predstavnika te da će organizirati referendum za otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.
On je štoviše izjavio da se “moramo osloboditi direktnog utjecaja izvana, bilo koga, pa i Ureda Visokog predstavnika”. Njegova izjava je u skladu sa stajalištem Rusije koja je članica “Vijeća za provedbu mira” (PIC) u Bosni i Hercegovini, a u njemu je bezuspješno pokušala spriječiti imenovanje novog Visokog predstavnika njemačkog diplomata Christiana Schmidta kao što je pokušavala ishoditi odluku o potpunom zatvaranju Ureda visokog predstavnika. Dok su američki i britanski veleposlanici u Bosni i Hercegovini podržali odluku Valentina Inzka naglašavajući potporu teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, ruski veleposlanik Igor Kalabuhov izjavio je da se nakon 25 godina Ured Visokog predstavnika, (OHR) mora zatvoriti i da “sve strane u BIH trebaju imati mogućnost slobodno se dogovarati kakvu BIH žele”. Treba podsjetiti da Moskva podržava Milorada Dodika u njegovoj separatističkoj politici, pa je ne samo čelnik tzv. Republike Srpske ugostio ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova prije posjeta Sarajevu, nego je Milorada Dodika primio u Moskvi i sam Vladimir Putin.
Goran Grlić Radman je za “Frankfurter Ellgemeine Zeitung” odluku Valentina Inzka ocijenio suzdržano, čime je praktički na određen način dao potporu stajalištu Rusije i hrvatskom čelniku u Bosni i Hercegovini Draganu Čoviću. Hrvatski ministar je u intervjuu njemačkom dnevniku ocijenio da primjena tzv. Bonnskih ovlasti na temelju kojih je Valentin Inzko nametnuo spomenuti zakon “predstavlja demokratski deficit koji nije u skladu s europskim ambicijama Bosne i Hercegovine”.
Druga izjava koja je važna za položaj Hrvatske u sadašnjoj krizi u susjednoj državi je intervju hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Gorana Grlića Radmana uglednom njemačkom dnevniku “Frankfurter Ellgemeine Zeitungu”. Prije svega on uopće nije pozdravio zakašnjelu odluku Visokog predstavnika da na temelju postojećih ovlasti svoga ureda donese zakon kojim se konačno kriminalitira ponašanje prije svega Milorada Dodika u negiranju genocida i slavljenu osuđenih ratnih zločinaca. Ni jednom rječju hrvatski ministar nije podržao teritorijalni integritet susjedne države, ali je funkciju Visokog predstavnika ocijenio kao “manifestaciju nedostatka demokracije u političkom životu zemlje”, ocijenjujući da “Bosna i Hercegovina nije mjesto za eksperimente”, podsjećajući da to ne govori samo kao hrvatski ministar nego netko tko je tođen u BiH. U tom smislu Goran Grlić Radman odluku Valentina Inzka ocijenio je suzdržano, čime je praktički na određen način dao potporu stajalištu Rusije i hrvatskom čelniku u Bosni i Hercegovini Draganu Čoviću. Hrvatski ministar je u intervjuu njemačkom dnevniku ocijenio da primjena tzv. Bonnskih ovlasti na temelju kojih je Valentin Inzko nametnuo spomenuti zakon “predstavlja demokratski deficit koji nije u skladu s europskim ambicijama Bosne i Hercegovine”. Ovdje treba ukazati na golu činjenicu da dugogodišnje separatistička politika Milorada Dodika i etničko čišćenje Hrvata iz njegovog entiteta u Bosni i Hercegovini itekako predstavlja “demokratski deficit”, ali umjesto toga kako je navedeno, Milorad Dodik je u Hrvatskoj “persona grata”. Jedino pozitivno što je u tome intervju kojemu je očito mentor bio Mate Granić bilo je zalaganje za reformu izbornog zakona koji bi konačno omogućio Hrvatima da svojim glasovima biraju svojeg predstavnika u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine pa je u tom pravcu hrvatski mnistar izrazio nadu da će taj problem rješiti novi Visoki predstavnik njemački diplomat Christian Schmidt.