Dinamovci se tješe i brane tvrdnjom da Hajduk neće nikada izgubiti od Bayerna. Na tom festivalu zlobe i veselja “zaboravlja” se da je Bayern dobio Barcelonu s osam prema dva. Pazite, famoznu Barcu! Da je Dinamo zalutao u “Ligu prvaka” točno je. I nije jedini.
Međutim, nitko od devet članova Hrvatske nogometne lige nije se odrekao milijun eura koje su dobili od UEFA-e na temelju koeficijenta koji ima Dinamo devetim ulaskom u “Ligu prvaka”.
Na štihu je, kartaški rečeno, Dinamo. Popušili su devet golova od Bayerna. Zbog toga je na jugu zavladala “tiha” sućut u smislu – mogli su i više, hajd’ k’vragu!
Dinamovci se tješe i brane tvrdnjom da Hajduk neće nikada izgubiti od Bayerna. Na tom festivalu zlobe i veselja “zaboravlja” se da je Bayern dobio Barcelonu s osam prema dva. Pazite, famoznu Barcu! Da je Dinamo zalutao u “Ligu prvaka” točno je. I nije jedini. Manchester City, Real i Barcelona su uz Bayern ponajbolji klubovi u Europi, pa i u svijetu. U Manchesteru igraju kao stalni prvotimci Mateo Kovačić i Joško Gvardiol. U Realu Luka Modrić, a u Barceloni Dani Olmo koji je došao u Dinamo još k’o junior s 14 godina.
Sad se samo od sebe postavlja pitanje: da ta četiri igrača nisu “morala” biti prodana bi li rezultat opet bio 9:2? Odgovor ovisi tome tko za koga navija ili zavija. Međutim, nitko od devet članova Hrvatske nogometne lige nije se odrekao milijun eura koje su dobili od UEFA-e na temelju koeficijenta koji ima Dinamo devetim ulaskom u “Ligu prvaka”. I sad će početi “rasprodaja”. Martin Baturina, Bruno Petković, Petar Sučić… Dinamo je promijenio trenera, znači da se ide u nove prodaje. I to će trajati sve dok se ne naleti na neki novi Bayern…
Čisti “perpetuum mobile”. Nema tu tragike, možda samo tragi-komike. I u nogometu postoje tzv. “prosjačke opere”. Svoj milijun eura koji su dobili zahvaljujući Dinamu svi će sretno i bez ljutnje pospremiti u sef. Potom će čekati novi izračun Dinamovog igranja u ligi prvaka. Na potezu je “zeko” Velimir Zajec… Očekujemo novi početak, novi naslov, nove poraze od velikih i bogatih i novo čekanje eura… Neke smo ljude trebali sresti i ranije, a neke nismo trebali nikad.
Tko vlada Lijepom našom?
Ne odričemo se ove države, Domovinskog rata, njenih dobro plaćenih mjesta, ali moramo priznati da države ne bi bilo bez Ustava iz 1994. godine, bez AVNOJA, Sutjeske i Neretve. Čini vam se da pretjerujem? Čitajte Antu Tomića, Borisa Vlašića, Juricu Pavičića… Jutarnji, Večernjak, Globus, Nacional.. Muškarci vladaju svijetom. Žene vladaju muškarcima. Pitanje je jedino tko vlada Lijepom našom?
Ima jedna zgodna legenda po kojoj je pet Židova formiralo budući svijet. Prvi Mojsije je rekao. “Sve je u zakonu”. Zatim je Isus rekao “Sve je u ljubavi”. Kasnije je Karl Marx rekao: “Sve je u novcu”. Pa je Sigmund Freud rekao: “Sve je u seksu”. I na kraju je Albert Einstein zaključio: “Sve je relativno”. Vjerovati da farmaceutska industrija želi zdravu populaciju jednako je glupo kao i vjerovati da vojna industrija želi mir u svijetu.
Tip prosi ruku kćeri bogataša: “Nije zbog vašeg bogatstva, ali ja zaista volim vašu kćer i to bi bio brak iz ljubavi”. Otac se sjeti pa odgovori: “Imam tri kćeri. Koju želite?” “Bilo koju”, odgovori prosac. Ruski rulet s pištoljima napunjenim mecima igra se do kocajna. Klerofašisti i dalje orgijaju. Uspješni selektor i igrači poručuju bez srama: “Hvala dragom Bogu, ako dragi Bog da…” i “uz Božju pomoć”. Te ognjištarske molbe moramo slušati u zemlji u kojoj vlast i mediji tvrde kako je država nastala na temeljima AVNOJ-a, ZAVNOH-a i antifašizma.
Tu nam se pamet malo “zblesirala”. Evo jedne usporedbe. Moj znanac jako voli kolače. Svaki dan je u slastičarnici “Cukeraj” u Petrinjskoj. Istodobno jako želi smršavjeti. Kako to pomiriti? Znači, ne odričemo se ove države, Domovinskog rata, njenih dobro plaćenih mjesta, ali moramo priznati da države ne bi bilo bez Ustava iz 1994. godine, bez AVNOJA, Sutjeske i Neretve. Čini vam se da pretjerujem? Čitajte Antu Tomića, Borisa Vlašića, Juricu Pavičića… Jutarnji, Večernjak, Globus, Nacional.. Muškarci vladaju svijetom. Žene vladaju muškarcima. Pitanje je jedino tko vlada Lijepom našom?
Za koga ću glasati?
U lijevoj medijskoj falangi nisam do sada pročitao ni čuo ni retka o Tomislavu Jonjiću. Kandidat je k’o gumicom izbrisan. Indikativno! Čisto kripto komunistički. Jonjić se ni ne spominje, ali se zato prozirno reklamira Zorana Milanovića, njegovu političku kopiju Dragana Primorca i zadnje, ljevičarsku ikonu, Ivanu Kekin. Bolje od Jonjića u našim medijima prolazi čak i neka kriminalna skupina koju se tek lovi ili već uhićuje.
Stari Porges budi nadu kod nas Dinamovaca. Kaže Porgi: “Dinamo i Siniša Hajdaš Dončić nude kontinuitet”. Naime, Dinamo je u nastavku svoje ozbiljne krize igrao u Koprivnici sa Slavenom. Bila je to dobra prilika da se “plavi vlak” vrati na kolosijek. Zajec i Marko Marić odmah su shvatili priliku. Pomoćni trener i grogirana momčad priliku su iskoristili. Slaven Bellupo je do sada u čitavoj ligi uspio postići tri gola. U subotu je grogiranom Dinamu smjestio četiri gola. Koga briga što smo izgubili tri boda u četvrtoj tekmi za redom. Uprava Dinama se ne može odlučiti između Jurgen Kloppa i Željka Sopića, a do tada se mreža puni.
Klopp je bivši trener Liverpoola pa je teško odlučiti se da li uzeti Sopa ili K(l)oppa? Uprava Dinama još razmišlja, a BBB se zagrijavaju. Još do nedavno ismijavao se s nama i hajdukov trener Gennaro Gattuso. Gledam utakmicu u Koprivnici. Prvi igrač Dinama kojeg se mijenja bio je Martin Baturina. Momak ima 21 godinu i proglašavan je najboljim igračem Hrvatske nogometne ljige. Protiv Rijeke, Hajduka i Bayerna mladi reprezentativac je prvi izletio van. Čista prilika. Dvadeset jedna godina, igra za hrvatsku repku, a četiri utakmice za redom leti van iz igre. Tu očito netko nema pojma o nogometu. Ili on, ili njegovi treneri, ili ja. Dobra je vijest da o Dinamu neću pisati više ni slova. Tko zna, zna – a tko ne zna, netko ga gura. Dok su u klubu živjeli u zabludi, on je živio u vili.
U prošloj sam kolumni obznanio kako me po zadnjoj provjeri čita oko 250 tisuća ljudi tjedno. Zato je valjda i toliko upita za koga ću ja glasovati na izborima koji slijede. Možda je to “pila naopako”. U prošloj sam se kolumni jasno i glasno izjasnio da ću na nadolazećim izborima za Predsjednika Republike svoj glas dati povjesničaru i haaškom branitelju Tomislavu Jonjiću. U lijevoj medijskoj falangi nisam do sada pročitao ni čuo ni retka o Tomislavu Jonjiću. Kandidat je k’o gumicom izbrisan. Indikativno! Čisto kripto komunistički. Jonjić se ni ne spominje, ali se zato prozirno reklamira Zorana Milanovića, njegovu političku kopiju Dragana Primorca i zadnje, ljevičarsku ikonu, Ivanu Kekin. Bolje od Jonjića u našim medijima prolazi čak i neka kriminalna skupina koju se tek lovi ili već uhićuje.
‘Kartaga mora pasti’
Dok u RH ne počne izlaziti barem jedan nezavisni dnevni list ili se ne počne emitirati bar jedna desno orijentirana TV postaja, na svakim izborima jedino imaju šansu ljevičari ili oni koji od toga dobro žive. Cilj i zadatak je više nego jasan. Bez ikakvih skrupula spriječiti dolazak na Pantovčak onakvog predsjednika koji bi se i s ovako skresanim ovlastima pokušao suprotstaviti jugofilstvu i srpskom svetu koji je ponovno u ofenzivi.
Dakle, “zakon medijske šutnje” vrijedi ako nisi po mjeri ljevičarskih uredništava u našim pisanim i elektroničkim medijima. Možda bi ga bilo bolje nazvati “lex Staljin”. Taj drug je jednom u medijima nadahnuto razmišljao o pojmu izbora. Naime, drug Josif je tada izrekao istinu o tzv. “demokratskim” izborima: “Ako se izbori dobro organiziraju onda nema ni potrebe za njihovo održavanje”. Zadnji “dobro organizirani” izbori kod nas održani su još dok je “Ljubičica bijela” carevala na ovim prostorima.
Bio sam na ručku s jednim malim društvancem. Uz dobru klopu i bevandu razgovaralo se i o eventualnoj kandidaturi Josipa Jurčevića u izborima za Predsjednika Republike. Jura je već jednom bio kandidat i temeljito popušio unatoč tome što je dva mjeseca obilazio na svom biciklu cijelu Hrvatsku u potrazi za glasovima birača. Inače, Jura je profa, ima dva doktorata, dragovoljac je Domovinskog rata, autor brojnih povijesnih knjiga, ali i njega (ako se kandidira) kao i Jonjića čeka medijski muk i brisanje iz javnosti. Juru sam pokušao vratiti u realnost rekavši mu da, uz ovakvo medijsko ljevičarenje, on ne bi uspio pobijediti ni kapetana Dragana, a kamoli našeg Dragana Primorca.
Dok u RH ne počne izlaziti barem jedan nezavisni dnevni list ili se ne počne emitirati bar jedna desno orijentirana TV postaja, na svakim izborima jedino imaju šansu ljevičari ili oni koji od toga dobro žive. Cilj i zadatak je više nego jasan. Bez ikakvih skrupula spriječiti dolazak na Pantovčak onakvog predsjednika koji bi se i s ovako skresanim ovlastima pokušao suprotstaviti jugofilstvu i srpskom svetu koji je ponovno u ofenzivi. Jugo-nostalgija je ponovno na sceni uz snažnu podršku lijevih medija. Zato, “Kartaga mora pasti” rekli su stari Rimljani odnosno Jonjića se ne smije ni spomenuti…
‘Moj naklon…’
Miro Bulj, osebujni je gradonačelnik Sinja traži odgovor na pitanje je li Tena Šimonović Einwalter pučka pravobraniteljica ili pravobraniteljica naših agresora Srba. Prilično teško pitanje na koje uporni i robusni Bulj teško da može očekivati iskren odgovor Vlade. Naime, čitava se stvar “zakuhala” zbog zabrane izložbe SNV-a autorice Inije Herenčić u gradskoj galeriji “Sikirica” u Sinju. Bulj ima svoj stav i argumente pa pita našu Tenu da li se ikada obratila dopisom Srpskom narodnom vijeću koje preko famoznog tjednika Novosti redovno vrijeđa Hrvatske branitelje.
Tako je to u zemlji Hrvatskoj. Neodlučni građani moraju odlučno izabrati novog predsjednika države, a taj je, naravno, Milanović. Odabirom Dragana Primorca kao kandidata, s tim se složio i HDZ!? Hrvatska je premrežena nevladinim udrugama vlade koja vlada svijetom. Prastara ljudožderska poslovica glasi: “Kompjuter nikada neće postati čovjekom”. Mnogi povjesničari se boje da kad jednom ode Stipe Mesić, sve što ostane iz njega bit će vrpce i transkripti Franje Tuđmana. A to je ustvari jako puno…. Ilegalni prijelazi granica odvijaju se po onoj: “Kud’ svi Turci, tud’ i krijumčar s Turcima”.
Miro Bulj, osebujni je gradonačelnik Sinja traži odgovor na pitanje je li Tena Šimonović Einwalter pučka pravobraniteljica ili pravobraniteljica naših agresora Srba. Prilično teško pitanje na koje uporni i robusni Bulj teško da može očekivati iskren odgovor Vlade. Naime, čitava se stvar “zakuhala” zbog zabrane izložbe SNV-a autorice Inije Herenčić u gradskoj galeriji “Sikirica” u Sinju. Dalje je rasprava tekla sve u stilu bla-bla… sloboda kulturnog i umjetničkog rada itd. Bulj ima svoj stav i argumente pa pita našu Tenu da li se ikada obratila dopisom Srpskom narodnom vijeću koje preko famoznog tjednika Novosti redovno vrijeđa Hrvatske branitelje. Ujedno lijepo moli i predlaže da mu se dostave ti dopisi. Bulj nije naivan. A možda i je. Tena za odgovor treba vremena. Tajnica joj je na bolovanju. Tako još ne znamo čija je pravobraniteljica naša Tena. Bulj zna, ali kao pravi gospodin muči…
Savjetujem svim dobronamjernim Hrvatima i Hrvaticama da glasuju za Tomislava Jonjića
Učitelj u jednoj školi kraj Gospića zamolio učenika da citira jednu narodnu izreku. “Jabuka pada daleko od stabla”, spremno će đak. “Kakva je to čudna jabuka?”, iznenadi se učitelj. “Uvozna”, spremno će učenik. Domovinski pokret se uvjerio na svojoj koži koliko koalicije mogu biti perverzne. Naime, D.P. je ušao u koaliciju s HDZ-om. Koalicijskim automatizmom prihvatio je kao svog predsjedničkog kandidata Dragana Primorca. To nije samo uvozna jabuka nego u pravom smisli te riječi jako kisela jabuka… Europski uljuđeno osoblje u novom nagibnom vlaku ne pozdravlja putnike s “Moj naklon” nego s “Moj nagib”.
Izvor: direktno.hr
Photo: Večernji list – Dok je VL makar objavio fotografiju svih kandidata, Index, Jutarnji, 24 sata i drugi redovno objavljuju fotografije kandidata bez Jonjića, kao da uopće ne postoji.