Hrvatska je lijepa, vrijedna zemlja i mnogi bi je rado prisvojili, samo je prethodno treba raseliti i osloboditi prostor od Hrvata. Poanta i problem nije u onima koji vas pokušavaju iskoristi, nego u vama da se tome znadete oduprijeti i uzvratiti. Hrvatska to trenutno ne zna.

Hibridni rat za koji se optužuje Rusija je vrlo opipljiv i prisutan u svim zemljama bivšega istočnog, komunističkog bloka pa tako i u Hrvatskoj. Ovdje ćemo objasniti metode i načela tog hibridnog ratovanja.

Putinova ideja moderne Rusije od Staljinove se razlikuje samo metodološki. To znači širenje i uspostavljanje ruske zone interesa najmanje na iste one zemlje koje su bile dio Sovjetskog saveza i Varšavskoga pakta. U Staljinovo vrijeme to je bio komunistički internacionalizam utjelovljen u djelovanju Kominterne, a u Putinovo vrijeme to je plinski biznis. Nakon raspada Sovjetskoga saveza, za Rusiju je Jeljcinova ere polupijane tranzicije i privatizacije golemih gospodarskih, ali i vojnih potencijala bila prilično ponižavajuća. Odjednom su s pozicije svjetske velesile postali nešto prosječno, a na trenutke i problematično. Dolaskom Vladimira Putina na scenu, Rusija se oporavila i krenula snažno zauzimati ono mjesto u međunarodnim odnosima koje je imala u vrijeme svijeta podijeljenog berlinskim zidom. Razlika je utoliko što danas u Češku, Slovačku, Poljsku, Mađarsku, Bugarsku i druge zemlje tog ruskog komunističkog lagera više ne ulaze tenkovi nego cjevovodi ruskoga plina i druge poduzetničke discipline.

Za takvu jednu obimnu i suptilnu operaciju osmišljena je taktika afirmiranja i financijskog pomaganja posebne vrste tzv. desničarenja koje se zalaže za sve tradicionalne društvene i političke vrijednosti identiteta i ponosa nacije, osim suvereniteta vlastite zemlje. Iako se podupiru snage koje se formalno zalažu za suverenizam, te se snage usmjeravaju na međusobne obračune ili podmetanja s drugim političkim skupinama, krugovima, strankama koje se također pozivaju na suverenitet i neovisnost države. Na taj se način u tim državama, pa tako i u Hrvatskoj, stvara neučinkovita nacionalna politička opcija tzv. desnica. Cilj je do krajnosti izmoriti pučanstvo tih zemalja raznim inicijativama koje obećavaju postati nacionalni lideri u statusu novoga ‘oca domovine’, državnika, vođe koji bi ujedinio narod, očistio državu od korupcije, kriminalaca i zakonskih ludorija te ih odveo u blistavu budućnost kakvu prema svojim političkim predajama zaslužuju. Nakon takve višegodišnje torture, a koja se trenutno u Hrvatskoj događa, u pravom i pogodnom trenutku cilj je na čelo države instalirati vlast koja će jamčiti uvođenje reda drastičnim, radikalnim mjerama i koja će oslonac za takve postupke tražiti i dobiti upravo u Rusiji. Naravno da takva potpora košta i ona će suštinski državu, odnosno Hrvatsku pretvoriti u koloniju. Tu više uopće nisu cilj nekakva nova jugoslavenska udruživanja, iako nisu isključena, a pripadnost nekime europskim političkim ili vojnim integracijama ne predstavljaju dugoročno jamstvo sigurnosti.

Neka je polovina vijesti koje čitamo o utjecaju ruskih tajnih službi na američku administraciju i pobjedu Trumpa istinita, pomislite koliko je onda za takvu moćnu obavještajnu mašineriju Hrvatska malešan zalogaj.

Tako danas u Hrvatskoj imamo jedan latentni politički i gospodarski kaos koji se utjelovljuje u dva pravca: razmimoilaženje Predsjednice države i predsjednika Vlade te aferu Agrokor. U uredu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović pojedine savjetničke inicijative su odvele Predsjednicu na susret s Putinom, dok je Plenkovićev stožer čvrsto vezan u uz briselske opcije. Neka je polovina vijesti koje čitamo o utjecaju ruskih tajnih službi na američku administraciju i pobjedu Trumpa istinita, pomislite koliko je onda za takvu moćnu obavještajnu mašineriju Hrvatska malešan zalogaj. Glavni adut današnje ruske politike, koji joj daje ovakvu realnu snagu, jest to što je odlučno obračunala sa pojedinim negativnim liberalnim trendovima koji generiraju neučinkovitost sustava kroz razne pravne i političke apsurde te potpune blokade djelovanja državnih administracija. Kada se tome pridoda hedonističko pomodarstvo političke elite koje otupljuje ideale i moral, otvara se beskrajan prostor korupciji svih vrsta, trgovini interesima, pogodovanju, prodaje svega državnoga i nacionalnoga za što je netko spreman nešto platiti.

Za vrijeme nedavnog posjeta Predsjednice Rusiji u delegaciji je uz ostale bio i državni odvjetnik Dinko Cvitan. Zanimljivo je da se za vrijeme tog susreta u samo jednom izvještaju (Ivana Petrović Nova tv) čula informacija kako potraživanja Sberbanke u Agorkoru iznose oko pet milijardi eura, a ne kako se cijelo vrijeme u domaćim medijima barata svotom od 1,2 milijarde eura. Vjerojatno je ta informacija

iznenadila uredništvo i slučajno preskočila određene cenzorske mehanizme, jer ju nitko od domaćih medija kasnije nije ponovio, a novinarka Petrović je preozbiljna profesionalka da bi tako nešto izvijestila napamet. Tu informaciju smo nedavno provjerili i kod onih tzv. dobro obavještenih izvora koji su potvrdili tu informaciju da se ruska investicija u Agrokoru broji u okvirima oko pet milijardi eura. Prema istim izvorima radi se o pokušaju pranja novca, a za što je Todorić kao honorar za uslugu trebao prisvojiti upravo tu svotu koja se danas javno izgovara, dakle 1,2 milijarde eura. Uloga Dinka Cvitana u toj delegaciji je imala cilj sankcioniranja takvog pokušaja prevare ruske države jer je predsjednik Putni na takve porezne utaje vrlo osjetljiv.

Zapravo u cijeloj ovoj priči, ovoj velikoj šahovskoj igri sudjeluju razni međunarodni igrači i sve se svodi na isto: raspodjela moći, utjecaja, a u konačnici novca. Sve te priče o demokraciji, slobodnom tržištu, vladavini prava i zakonima su priče za malu djecu i za one koji si ne mogu priuštiti skupe odvjetnike.

U Hrvatskoj imamo nekoliko medijskih platformi koje su sponzorirane ruskim plinom ili nekim drugim poduzetničkim projektima. Te su platforme redovito, tobože, tvrde desničarske forme koje su zalažu za neke nacionalne istine i pravde, koje stalno razotkrivaju neprijatelje Hrvatske u likovima pojedinih lijevih ili manjinskih političara, razne izdaje, nepravde osobito u interpretaciji Domovinskoga rata, prokazivanje raznih izdajnika, prevaranata itd. Rezultat njihovoga rada jest nikad slabija nacionalna politička scena u Hrvatskoj, a što je neprijeporna činjenica. Radi se o pojedinim portalima i pojedinim lokalnim tv postajama na kojima ordiniraju desničarski spasitelji nacije, ali takvih intelektualnih egzibicionista tzv. nacionalne provenijencije ima i na HRT-u. Suštinski se radi o sitnim novinarskim kokošarima koji su u svojoj karijeri pretrčavali iz tabora u tabor. Zavisno tko im je koliko novaca ponudio. Radi se o vrlo vještim trgovcima novinarskim proizvodima ili PR-ovskim aktivnostima koji se uštekavaju na velike duhanske koncerne, INU, ili pojedine građevinske poduzetnike a svim je zajedničko da u drugoj ili trećoj ruci imaju ruske komitente. Tu treba pribrojati i novokomponirane političke ikone koje se pojavljuju u redovnim vremenskim intervalima ili izbornim ciklusima, ali se njihovo djelovanje svodi na pucanje u prazno dok ih se ne izrauba i smjesti u ropotarnice političkih mrtvaca.

Da ne ispadne ovdje kako ocrnjujemo Rusiju, spomenuti ćemo da su u Hrvatskoj prisutni jednako dominantno i interesno američki, britanski, njemački pa i izraelski interesi. Tako je bilo i biti će. Hrvatska je lijepa, vrijedna zemlja i mnogi bi je rado prisvojili, samo je prethodno treba raseliti i osloboditi prostor od Hrvata. Poanta i problem nije u onima koji vas pokušavaju iskoristi, nego u vama da se tome znadete oduprijeti i uzvratiti. Hrvatska to trenutno ne zna.