InfoNacija: Kolonijalna politika hrvatske demokracije

'Kada ne znate o čemu se radi, uvijek je novac u pitanju'

0
1195

Ima jedna uzrečica koja kaže: ‘Kada ne znate o čemu se radi, uvijek je novac u pitanju’. Tako stoje stvari i u Hrvatskoj. Pogotovo kad pogledamo ovaj cirkus u Saboru. Kakav će god rasplet ovog cirkusa biti, ostaju problemi, dugovi, Agrokor, prezaduženost itd. Strašno je kada vidimo naše političke predstavnike da se bave samim sobom, a stvarnim problemima ove zemlje se bavi netko drugi.

Stvarni problemi Hrvatske nisu to, nego razni inozemni financijski mešetari i njihovi domaći pomagači. Hrvatskom upravljaju strani bankarski lobiji, koji pomoću svojih domaćih pomagača polagano preuzimaju sve vrijedno u Hrvatskoj: Jučer Inu, danas Agrokor, sutra HEP. Tko je odgovoran za to? Odgovornost je na pojedinim ministrima koji su u mandatima svih vlada do sada, pristajali na takve nepovoljne aranžmane. O tome najčešće saznamo kada dođe do promjene vlasti, pa se onda otkriva kome je sve taj bivši ministar dodjelio poticaje, uvodio razdjelnike idizao kredite u ime države. To je problem! Pogledajte koliko u Hrvatskoj ima firmi s nula zaposlenih, a koje su dobivale milijunske kredite pod  misterioznim uvjetima. Te firme su priča o korupciji u Hrvatskoj.

Ta priča ide otprilike ovako: Neki ministar dogovori kredit od više stotina milijuna kredita u nekoj stranoj banci, uz kamatu od 7 posto, a ta mu banka preko svoje podružnice ili sestrinske banke u Hrvatskoj, dodjeli kredit od desetak milijuna kuna, odnosno nekoj njegovoj tek osnovanoj firmi bez zaposlenih. Taj kredit je mito i unaprijed je dogovoreno da ta firma neće nikada vratiti taj kredit. Taj se novac jednostavno podigne, ili ta firma kupi neku nekretninu koju potom preproda, novac se pokupi, a firma ode u stečaj. I nikom ništa. Sve u skladu sa zakonom, a račun plaća država, odnosno porezni obveznici koji će narednih petnaest godina otplaćivati kredit uz previsoke kamate.

Odgovornost je na Hrvatskoj narodnoj banci koja bi to trebala kontrolirati, odgovornost je na poreznom nadzoru koji to ne nadgleda i ne reagira, odgovornost je u organima gonjenja koji to ne sankcioniraju, odgovornost je u zakonskim okvirima koji to omogućuju. HNB je posebna priča. HNB je čuvar interesa stranih kreditora koji su pozajmili novac hrvatskim firmama ili državi. Zato je HNB-u jedini cilj održanje stabilnog tečaja jer on jamči održanje vrijednosti. Drugi dio mehanizma je valutna klauzula. Kada bi se u Hrvatskoj vodila suverenistička monetarna i fiskalna politika onda bi odavno bila ukinuta valutna klauzula i odavno bi tečaj kune postao promjenljiv i to onako kako bi odgovaralo hrvatskom gospodarstvu, prije svega izvoznicima.

Agrokor je tek dio problema, on je posljedica problema, jer Hrvatska je postala kolonija financijskih mešetara, raznih banaka koje se na europskim burzama kapitala zaduže po kamati od 0,6 posto i onda taj isti kapital prodaju po deset puta većim kamatama. I onda naši poduzetnici trebaju ići u tržišnu utrku sa velikim stranim kompanijama i bankama, koje imaju povoljnije uvjete poslovanja. Svatko tko je u poduzetništvu, vrlo dobro zna koliko je cijena kapitala u Hrvatskoj u poduzentištvu velika stavka, odnosno u konačnoj cijeni proizvoda.

Ovih dana jedna velika austrijska firma kupuje po Hrvatskoj velike trgovačke centre od domaćih poduzetnika. Ta se firma zaduži u jednoj austrijskoj banci, koja je dala kredit našim poduzetnicima, za izgradnju tih istih trgovačkih centara. Međutim naši su poduzetnici dobili kredit uz kamatu od 6 posto, a ta austrijska firma sad kupuje te iste trgovačke centre, dakle za istu svrhu je u istoj austrijskoj banci dobila kredit uz kamatu od 0,6 posto. Pa tko je onda tu lud?! Kako je moguće ići u neki ravnopravni poslovni, poduzetnički odnos i tržišno natjecanje kada hrvatsko gospodarstvo mora plaćati deset puta skuplje onaj početni kapital s kojim se ide u investiranje, u pokretanje posla, izgradnju i sl.? Kako  može domaće gospodarstvo biti konkurentno kada dolaze poslovni predatori koji isti kapital plaćaju po deset puta nižoj cijeni?

Ispada da smo mi u Hrvatskoj tek obični urođenici, koje kolonijalni osvajači jednostavno okupiraju s malo mita i malo tapšanja po ramenu. Kriza u Agrokoru je dobrim djelom upravo time uzrokovana, jer su Spar, Lidl, Kaufland i drugi, svoje trgovačke centre gradili uz deset puta niži kamatni trošak, nego Konzum ili neki drugi. Naravno da onda nema novca za kooperante, dobavljače, proizvode itd. Ovakav hajdučki kapitlaizam je problem države koja je omogućila ovakvo divljanje stranih investitora.

A čime se naši politički predstavnici u Hrvatskoj bave? Hoće li Petrov biti predsjednik Sabora, hoće li Plenković skupiti 76 ruku, hoće li prijevremeni izbori biti prije ili poslije ljeta. To je strašno. To je sljepilo hrvatske provincijalne politike koja se kolje oko dvije tri kosti, dok iza leđa pravi igrači grabe i grabe. I čim se netko u Hrvatskoj na trenutak malo osvijesti i to primijeti, odmah se u pričzu ubaci u neka nova kost. Danas je to Saborski cirkus, jučer je bio Oliver Frljić, sutra će biti Trg Maršala Tita.

A u međuvremenu radnici u tim trgovačkim centrima koje je otkupila ta austrijska firma, uskršnje i prvomajske praznike provode radno za 3 tisuće kuna i pod parolom “Arbeit macht Frei”.

Komentari