Nema bolje platforme za tzv. antifašiste od ove o recipročnom uklanjanju spomen ploča na principu: “Odrecite se vi hrvatstva a mi ćemo jugoslavenstva, pa ćemo lijepo svi zajedno, narodi i narodnosti, pod zajedničkim antifašističkim kišobranom, objediniti naš zapadnobalkanski region, na istim onim principima na kojima je Tito obnovio Jugoslaviju, samo ovaj puta bez nasilnog rušenja države, pod uvjetom da je se dobrovoljno i sporazumno sami odreknete i svi postanemo ‘Za region spremni!’. Osim toga, slobodno možete preko Bleiburga u bijeli svijet, kud god vas je volja i više vas nitko neće u teretnim vagonima vraćati natrag. Nova zajednica će biti zasnovana na antifašističkoj humanosti.

“Vidi, imamo dvije ploče”, reče jedan Hrvat koji ne čita nego samo gleda slike. Doduše jedna od ovih izgleda kao da se nisu puno trudili, ili im se jako žurilo, pa su na brzinu sklepali neku grubu komadinu betona i na njega nabacili ploču. Ili su na umu imali da je sve tako i tako privremeno i čemu polagati veliku pažnju, kad će uskoro odletjeti i ploča i beton.


 “Logika” koja se posljedicom skidanja HOS-ove ploče pojavljuje u mnogim hrvatskim glavama pa čak i prenosi na “papir”, nije zabrinjavajuća, nego alarmantna.

Neki naime smatraju da je savim ravnomjeran odnos prema jednima i drugima, ako se istovremeno s pločama branitelja skinu i ploče četnicima razasute po Hrvatskoj, osim što se Milorad Pupovac ne slaže da branitelji Jugoslavije i njeni rušitelji danas u Hrvatskoj, “nastaloj po zlu završenim ratom”, budu suđeni istim aršinom.

To se naravno odnosi na generalizaciju zločina, podjelu krivice između agresora i žrtve, “Svi smo krivi”, “Tko nas bre zavadi?” u “građanskom” ratu na Balkanu.

Odnoseći se na Drugi svjetski rat, skidanje ustaških i partizanskih obilježja po principu reciprociteta ne dolazi u obzir, jer ustaških obilježja u Hrvatskoj nema, iako bi oni voljeli da ih ima, jer bi onda imali opiljivo opravdanje za svoju kombinatoriku, pa napr. ne prestaju sugerirati “Preimenujte Titov trg u Pavelićev” iako nikada i negdje to nitko nije tražio.

Fašizam je ideologija, uvjerenje, a oni ga kaleme nekome tko takvog uvjerenja nije imao ni u Drugom svjetskom ratu, a kamo li njihovi potomci po genetičkoj liniji 70 godina kasnije. Međutim, ako na sve sile hoćeš biti antifašist, da ne ispadneš apsolutno izgubljen u vremenu i prostoru, trebaš izmisliti fašiste, makar i pod uperenom puškom morao iznuditi priznanje.

Sve mi se čini da nema bolje platforme za tzv. antifašiste od ove o recipročnom uklanjanju spomen ploča na principu: “Odrecite se vi hrvatstva a mi ćemo jugoslavenstva, pa ćemo lijepo svi zajedno, narodi i narodnosti, pod zajedničkim antifašističkim kišobranom objediniti naš zapadnobalkanski region, na istim onim principima na kojima je Tito obnovio Jugoslaviju, samo ovaj puta bez nasilnog rušenja države, pod uvjetom da je se dobrovoljno i sporazumno sami odreknete i svi postanemo ‘Za region spremni!’. Osim toga, slobodno možete preko Bleiburga u bijeli svijet, kud god vas je volja i više vas nitko neće u teretnim vagonima vraćati natrag. Nova zajednica će biti zasnovana na antifašističkoj humanosti.

Što bi rekli da je netko po tom principu reciprociteta sugerirao da se iz Jasenovca maknu svi spomenici, i oni hrvatskim žrtvama od srpske ruke i onim srpskim žrtvama od hrvatske. Ajme majko, tko bi se usudio jednako vrednovati hrvatske i srpske žrtve?

Nema razuma iznad sporazuma – Oni koji su u 21. stoljeće iz povijesnog naftalina, iz prošlosti izvukli antifašizam kao glavnu temu danas u Hrvatskoj, pozivaju da zaboravimo prošlost i okrenemo se budućnosti.

“Nothing exceeds like excess” – Kad ti uvjerenja odu u širinu, od Vardara pa do Triglava.

Vrlo su zakulisani “antifašistički” putevi.

Spominjati Bleiburg znači baviti se prošlošću ali skidati tablu u Jasenovcu nedavno palima za hrvatsku državu, kako bi se sačuvalo dostojanstvo davno poginulima u borbi protiv nje, to je okretanje budućnosti.

Naravno da je to okretanje budućnosti. Samo neka nitko ne pita kakavoj budućnosti, jer će otvoriti Pandorinu kutiju i opet nas zavaditi, a to je ono što naša vlada pod svaku cijenu nastoji izbjeći.

Kao kad je mene bivši šef udbe za emigraciju 1991. izbezumio pohvalom u ime Predsjednika i NJEGOVO OSOBNO, što sam zastupao nacionalnu pomirbu, za koju je očito shvatio da uključuje i njega, tako me danas izbezumljuju nastojanja “dobronamjernih” i “budućnosti okrenutih” izmiriti sve od HOS-a do KOS-a.

Nema razuma iznad sporazuma, kažem sarkastično, ali još bolje stoji ona engleska “Nothing exceeds like excess”.

Komentari