Najgora stvar kod Plenkovića je totalno ignoriranje hrvatske demokratske javnosti, prema kojoj on demonstrira diktatorske ne samo izjave nego u skladu s njima i političke poteze. Koliko je on u vlasti svojeg ministra unutarnjih poslova, bivšeg pouzdanika KOS-a Davora Božinovića i čelnika Srpskog narodnog vijeća i velikosrpskog saborskog zastupnika Milorada Pupovca najbolja potvrđuje njegova posljednja izjava kako “ne će meni nitko birati partnere i određivati tko će biti parlamentarna većina”. Kad su pak u pitanju ratni zločini, ne samo u Vukovaru nego diljem Hrvatske, onda se Plenkovićev nadležni ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, naslijeđen iz kvote Jadranke Kosor Vlaisaljević svojom izjavom o tome kako u ministarstvu ne procesuiraju niti odlučuju, nego stvaraju bolje uvjete za rad pravosuđa, ruga cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. On tom izjavom pere ruke pred i te kako važnim pravosudnim problemom, pa po njemu ispada da on nije odgovoran za zataškavanje velikosrpskih zločina počinjenih u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj.

Vjekoslav Krsnik

Odluka vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave da čvrsto ostane pri odluci o organiziranju mirnog prosvjeda protiv  znakovite šutnje i sustavnih propusta državnih vlasti  u progonu počinitelja ratnih zločina za vrijeme Domovinskog obrambenog rata u najmanju ruku razotkrila je dvije činjenice. Prva je da se u liku Ivana Penave javila  šutljiva većina hrvatske domoljubne javnosti, a druga je potvrda da premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković smatra kako je izborom na te dvije dužnosti dobio ovlasti da Republikom Hrvatskom vlada najblaže rečeno na autokratski način, da se ne kaže diktatorski.

Ta šutljiva većina javnosti kad su u pitanju zločini velikosrpske politike počinjeni ne samo u Vukovaru, nego diljem Hrvatske već 27 godine poslušno trpi neshvatljivu politiku i postupke svih vlasti prema počiniteljima tih zločina. Sve hrvatske vlasti, osobito one nakon veličanstvene pobjede u Oluji postale su talac međunarodne zavjere, posebice one službene Europe, protiv Hrvatske kojoj je cilj da se u duhu Memoranduma II Srpske akademije nauka i umetnosti velikosrpska agresija na Hrvatsku proglasi građanskim ratom. Tako je došlo do apsurda da se umjesto agresora, dakle prosrpska JNA i velikosrpskih četmničkih postrojbi, progone pobjednički hrvatski generali koji su oslobodili okupirane dijelove države. Sjetimo se samo kako se Ivo Sanader od vatrenog hrvatskog govora u Splitu preko noći pretvorio u poslušnika međunarodnog pritiska, ili oktroirane premijerke Jadranke Kosor Vlaisaljević koja je dočekivala haašku tužiteljicu Carlu del Ponte s državnim počastima. O notornim izdajničkim postupcima dvaju predsjednika Stipe Mesića i Ive Josipovića ne treba posebno govoriti, kao ni o slučajnom premijeru “slučajne države” Zoranu Milanoviću, pa u takvom kontekstu o svim glavnim državnim odvjetnicima Mladenu Bajiću, Dinku Cvitanu i sadašnjem Draženu Jeleniću.

Ivan Penava je potpuno u pravu kad kaže da najavljeni prosvjed nije uperen protiv HDZ-a koji je njegova stranka, pa čak i to da je Plenkovićeva vlada što se tiče Vukovara najbolja dosadašnja Vlada, izbijajući tako adut premijeru da se radi o političkom prosvjedu uperenom protiv Vlade, iako je i ona u četvrtstoljetnom kontinuitetu dio tog problema. Potez Ivana Penava treba jednostavno shvatiti kao krik te šutljive javnosti, jer se prije svega radi o civilizacijskom etičkom problemu Hrvatske kao mlade države rođene u krvi. Potpora šutljive domoljubne javnosti  dokazala se odmah brojnim podrškama Ivanu Penavi od pojedinih braniteljskih udruga preko nevladinih udruga. Unatoč dosadašnjim pritiscima da se odustane od prosvjeda 13. listopada Ivan Penava je ostao čvrst i stekao novi autoritet kod dosad šutljive javnosti.

Briselski istreniran Andrej Plenkovič naravno nije pao na lijepak Penavinih pohvala kako je to dosad najbolja hrvatska Vlada, jer je uvidio da je to u njegovom dvogodišnjem premijerskom položaju mnogo opasniji napad nego što je bio istup Ive Davora Stiera na Izvještajnom saboru HDZ-a. Najznačajnije je da se odmah postavilo pitanje utjecaja glavnog Plenkovićevog suradnika notornog vođe pete kolone u Hrvatskoj Milorada Pupovca. Iz braniteljskih krugova zatraženo je da se Milorad Pupovaca izjasni o Domovinskom ratu i Oluji, što je potencirano njegovom nazočnošću na velikosrpskom skupu u Bačkoj Palanci na samu godišnjicu Oluje, na kojemu je skupu srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjednačio Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom. Plenković je tolerirajući Pupovčevu nazočnost na četničkom skupu u Bačkoj Palanci prelio čašu strpljenja domoljubne hrvatske javnosti i samo potaknuo potez koji je najavio Ivan Penava. Štoviše nakon Pupovčeva nazočnosti u Bačkoj Palanci i prelaska preko skandalozna izjave Aleksandra Vučića nakon koje je Plenković odmah morao povući našeg veleposlanika u Srbiji, on je pokazao što misli o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku koju je pred međunarodnim skupom u Dubrovniku svrstao u građanski rat, govoreći o “nekim sukobima prije 25 godina” na ovim prostorima.

Najgora stvar kod Plenkovića je totalno ignoriranje hrvatske demokratske javnosti, prema kojoj on demonstrira diktatorske ne samo izjave nego u skladu s njima i političke poteze. Koliko je on u vlasti svojeg ministra unutarnjih poslova, bivšeg pouzdanika KOS-a Davora Božinovića i čelnika Srpskog narodnog vijeća i velikosrpskog saborskog zastupnika .Milorada Pupovca najbolja potvrđuje njegova posljednja izjava kako “ne će meni nitko birati partnere i određivati tko će biti parlamentarna većina”. Kad su pak u pitanju ratni zločini, ne samo u Vukovaru nego diljem Hrvatske, onda se Plenkovićev nadležni ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, naslijeđen iz kvote Jadranke Kosor Vlaisaljević svojom izjavom o tome kako u ministarstvu ne procesuiraju niti odlučuju, nego stvaraju bolje uvjete za rad pravosuđa, ruga cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. On tom izjavom pere ruke pred i te kako važnim pravosudnim problemom, pa po njemu ispada da on nije odgovoran za zataškavanje velikosrpskih zločina počinjenih u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj. U cijeloj priči nije prvi put da Plenković prijeti kritičarima njegove politike, zaboravljajući da je sloboda govora ustavom zaštićeno pravo, te da je on izabran, bez obzira na okolnosti, narodnom voljom i da on treba služiti tom narodu koji ga je izabrao na izborima. Za njega prvi članak Ustava u kojemu se definira da vlast pripada i proizlazi iz naroda kao da ne postoji. Takav Andrej Plenković je na čelu nekad stožerne hrvatske političke stranke koja je po Plenkovićevim vodstvom ustrajavanjem na Istambulskoj konvenciji, političkom prostitucijom s liberalnim klijentelističkim HNS-om a prije svega s osloncem na čelnika pete kolone u Hrvatskoj Miloradom Pupovcem duboko zabrazdila u vlastitu političku negaciju. Kohezija stranke je načeta istupom Davora Ive Stiera koji ju je optužio za klijentelizam i rođački kapitalizam, dok bi potez vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, bez obzira na nove pritiske kojima će biti izložen, mogao postati početni korak izlaska HDZ-a iz kaljuže u koju ju je uvukao briselski autokrat Andrej Plenković.

Komentari