ČETNIČKA KAKVOĆA VUČIĆEVA EUROPEJSTVA
Floskula “europski Vučić” za hrvatsku naciju je opasnost. Dužnost je hrvatskih političara braniti Domovinu od opasnosti. Po tomu su europski. Usvajajući kriterije dobrih ložača, revnih štrebera i notornih lažljivaca, nikad ne će postati europski, već se pretvaraju u zapadnobalkanski prosjek iznad kojega strši samo naložena i naštrebana laž o “europskom Vučiću”.
Pokušaj osvjetljavanja “vjerodostojnosti” floskule “europski Vučić”, čini se uzaludnim. Ne bih se tim uzaludnim poslom bavio, da “europski Vučić” nije na najvišoj razini ušao u službeni vokabular hrvatske politike kao šlag na tortu dosad serviranih euronebuloza. Budući da je “europski Vučić” u pogledu temeljnih vrjednota i političkih ciljeva isto što i “europski Milošević”, napor mi se čini i zgodnom zabavom i građanskom dužnošću jednoga Europljana, seljaka bez kanalizacije – a nije Srbin.
Kad su ideolozi i manipulatori euroideologije prekrstili četnika Aleksandra Vučića u “europskoga Vučića” morali su se koristiti mjerilima koja su ih nedvojbeno dovela do zaključka da je srbijanski četnik europska vrjednota. Koja su to mjerila? Po svemu sudeći riječ je o prethodnim prihvaćanjima, osobito u Hrvatskoj, šarenih laži na koje je onda po prirodi stvari nasjeo i “europski Vučić”. On je smišljen ponajprije za hrvatsku uporabu.
Floskula je legla na prethodno pripremljen teren
Hrvatska je, naime, u režiji trećejanuarskih politika popušila nekoliko klošarskih fora u funkciji proizvodnje pristanka na redefiniranje uspostavljene države i ponovnu uspostavu srpskoga poretka na ciljanom području “prostora bivše Jugoslavije”. Prva je fora izuzetno bedasta – Hrvatska je lokomotiva Zapadnoga Balkana. To će reći odskočna daska Srbiji i eventualno Bosni i Hercegovini. Druga fora: Nema domaće zadaće koju Hrvatska ne će odraditi. Treća je nevjerojatna laž: Hrvatski je strateški interes ulazak Srbije u EU. I sad se pojavila četvrta postaja ovoga križnoga puta: Četnik Vučić je europski Vučić. Kome? Ložačima lokomotive Zapadnoga Balkana, štreberima domaćih zadaća, srbijanskim lobistima u hrvatskoj politici i lažnoj Europi.
Nametnutu floskulu (Europski Vučić) promatram kroz prizmu prave i lažne Europe čije razlike objašnjava Pariška povelja objavljena krajem 2017. godine. S nadom, kako bi se moguće izbjegle posljedice i najnovije nam prezentirane eurozablude, koja nedvojbeno od hrvatskih Europljana traži odricanje od zdrave europske pameti, baš kao i Kusićev “dokument” o lažnom “suočavanju s nedemokratskim režimima”, kojega sam već bacio u koš.
Sve četiri fore zapravo čine sustav. Sustav obnove odnosa koji su doveli do agresije Srbije, Crne Gore i pobunjenih Srba. Sustav je predan učenicima s demokratskim legitimitetom da ga u Hrvatskoj dosljedno provedu. Sad kad je proveden, razvidno je kako je Hrvatska mentalno, politički i problemski vraćena u stanje od prije demokratskih promjena. Da nije, onda bi Plenkovićevo žalimebože Vijeće raspravljalo i usvojilo preporuke i o kokardi, tom totalitarnom simbolu, ali i o totalitarnome velikosrpskome režimu uspostavljenome na okupiranim područjima Hrvatske. Trajao je duže od NDH!
Pokušaj osvjetljavanja “vjerodostojnosti” floskule “europski Vučić”, čini se uzaludnim. Ne bih se tim uzaludnim poslom bavio, da “europski Vučić” nije na najvišoj razini ušao u službeni vokabular hrvatske politike kao šlag na tortu dosad serviranih euronebuloza. Budući da je “europski Vučić” u pogledu temeljnih vrjednota i političkih ciljeva isto što i “europski Milošević”, napor mi se čini i zgodnom zabavom i građanskom dužnošću jednoga Europljana, seljaka bez kanalizacije – a nije Srbin. Zato nametnutu floskulu promatram kroz prizmu prave i lažne Europe čije razlike objašnjava Pariška povelja objavljena krajem 2017. godine. S nadom, kako bi se moguće izbjegle posljedice i najnovije nam prezentirane eurozablude, koja nedvojbeno od hrvatskih Europljana traži odricanje od zdrave europske pameti, baš kao i Kusićev “dokument” o lažnom “suočavanju s nedemokratskim režimima”, kojega sam već bacio u koš.
Pripada li Vučić Europi i Europa Vučiću?
Nametnuti euroideološki konstrukt “europski Vučić” europska Hrvatska ne smije prihvatiti, afirmirati ili prešutno odobriti, već ga treba s prijezirom odbaciti i objasniti pravoj i lažnoj Europi zašto ga odbacuje i prezire…
Takav pristup traži odgovorne i slobodne osobe, neumorne, istinoljubive Hrvate i hrabre Europljane. Takvih imamo, ali ne i u politici gdje su i Hrvatskoj i Europi najpotrebniji. Da ih imamo, suprotstavili bi se dosadašnjim euroispraznicama za široku potrošnju, pa i o “europskome Vučiću”. Ne bi, dakle, ložili lokomotivu, bubali zadaće, izmišljali strateške interese na hrvatsku štetu.
Nametnuti euroideološki konstrukt “europski Vučić” europska Hrvatska ne smije prihvatiti, afirmirati ili prešutno odobriti, već ga treba s prijezirom odbaciti i objasniti pravoj i lažnoj Europi zašto ga odbacuje i prezire. Objašnjenje s pripadajućom aktivnom politikom nisu nedohvatljive kategorije, posebice kad se temelje na povijesnoj istini, međunarodnome pravu i nacionalnim interesima. Takav pristup traži odgovorne i slobodne osobe, neumorne, istinoljubive Hrvate i hrabre Europljane. Takvih imamo, ali ne i u politici gdje su i Hrvatskoj i Europi najpotrebniji. Da ih imamo, suprotstavili bi se dosadašnjim euroispraznicama za široku potrošnju, pa i o “europskome Vučiću”. Ne bi, dakle, ložili lokomotivu, bubali zadaće, izmišljali strateške interese na hrvatsku štetu.
Prvo je pitanje jednostavno: Pripada li Europa srbijanskome predsjedniku Aleksandru Vučiću i pripada li on sa Srbijom Europi? Povijest umjetnosti tomu pretjerano ne svjedoči. Kao i ukupna srbijanska nacionalna povijest. Osobna politička povijest Vučića svjedoči o tomu da ni on s pravom Europom nema dodirnih točaka. Srbija je stoljećima živjela izvan europske civilizacije, bez doticaja s cijelim razdobljima europske kulture. Ona i Vučić mogu europsku kulturu, kako to povijest pokazuje, bez ikakvoga osjećaja gubitka nadomjestiti neeuropskom civilizacijom i kulturom. S povijesnoga i kulturalnoga aspekta “europski Vučić” ne izdržava elementarnu provjeru.
Ako, međutim, Europa prihvaća floskulu “europski Vučić”, onda ona ugrožava samu sebe, osobito na području Republike Hrvatske. Lažna Europa nije prava Europa. Ona je gurajući floskulu “europski Vučić” pokazala svoje mane iz prošlosti kad je prihvaćala četnika Vučića u funkciji “europskoga Miloševića” i predrasude u svezi budućnosti, kad s četnikom pokušava graditi budućnost Zapadnoga Balkana. Zbog toga: “Njezini su zagovaratelji siročad po vlastitom izboru”, budući da jako dobro znaju kako je cilj Srbije prodor na zapad. Prodor je trebao ostvariti četnik Vučić. Kako ga nije ostvario sad je na redu “europski Vučić”.
Vučićev napredak unatrag
Autori “europskoga Vučića” “očarani su ispraznim vjerovanjem u “nezaustavljiv napredak Zapadnoga Balkana”. Kakav se napredak može očekivati kad se četnika stavi na europski pijedestal? Napredak unatrag. Ili nastavak kružnoga tijeka povijesti srpskih poredaka na prostoru jugoistočne Europe. To znači da su kreatori floskule “ogrezli u predrasudama, praznovjerju i ignoranciji, zaslijepljeni ispraznim, nametljivim vizijama utopijske budućnosti, oni refleksno guše svako drukčije mišljenje”.
Lažna Europa utemeljena na lažnim pretpostavkama, samozavaravanju i krivotvorenim predodžbama, ne može biti zajednica ravnopravnih. Vučić je dobivši “euro-jackpot” lažne Europe postao favoriziran političar Zapadnoga Balkana.
Zapadni Balkan je također izmišljotina lažne Europe, on, naime, nije ničiji zavičaj, niti domovina, pa niti međunarodnopravni subjekt. Ne postoji kao ni “europski Vučić”.
Autori “europskoga Vučića” “očarani su ispraznim vjerovanjem u “nezaustavljiv napredak Zapadnoga Balkana”. Kakav se napredak može očekivati kad se četnika stavi na europski pijedestal? Napredak unatrag. Ili nastavak kružnoga tijeka povijesti srpskih poredaka na prostoru jugoistočne Europe. To znači da su kreatori floskule “ogrezli u predrasudama, praznovjerju i ignoranciji, zaslijepljeni ispraznim, nametljivim vizijama utopijske budućnosti, oni refleksno guše svako drukčije mišljenje”.
Tko, dakle, ne misli da je četništvo europsko, loše mu se piše. Tko ne misli da je Hrvatska lokomotiva, već je otpisan. Tko ne želi provoditi domaće zadaće, također. A tko ne misli da je hrvatski strateški cilj ulazak Srbije u EU, taj je izdajica lažne Europe, pravoga jugoslavenstva i srpskoga antifašizma s pripadajućim četništvom. Europski Vučić, baš kao i četnički Vučić, nikad nisu izdali ideju velike Srbije. Da ju je izdao, ne bi postao “europski Vučić”.
Dvaput je igrao u timu lažne Europe
Vučić je tijekom devedesetih godina prihvatio biti igračem lažne Europe, koja je dala otvorene ruke Beogradu da uništi Hrvatsku pod uvjetom da uništenje bude brzo i efikasno. Dakle, Vučić je i kao četnik, provodio europsku politiku lažne Europe.
U kojem je zajedničkom projektu prave Europe sudjelovala Srbija i Aleksandar Vučić? Ni u jednom. Što se lažne Europe tiče, Srbija je sudjelovala, tada s Vučićevim ideološkim ocima, u komadanju Hrvatske u zajedničkom projektu s fašističkom Italijom. Sudjelovala je s Vučićem i u projektu lažne Europe kojim je nastojala očuvati komunističku Jugoslaviju pod čizmom Beograda. Etiketa “europski Vučić” dio je kontinuiteta odnosa lažne Europe s velikom Srbijom.
Europski ideal solidarnosti, Srbija prema Europi, dakle i Hrvatskoj, nije nikad prihvatila, pa ni u Vučićevo doba, onda i sada. Naprotiv, uvijek je bila nesolidarna i u Hrvatskoj podupirala odnarođene režime, stranke i političare. Vučić je tijekom devedesetih godina prihvatio biti igračem lažne Europe, koja je dala otvorene ruke Beogradu da uništi Hrvatsku pod uvjetom da uništenje bude brzo i efikasno. Dakle, Vučić je i kao četnik, provodio europsku politiku lažne Europe.
“Europski Vučić” jest predsjednikom Srpske napredne stranke. Međutim, europski “duh napretka rođen je iz ljubavi i vjernosti prema našim zavičajnim zemljama”, a ne iz ljubavi prema imperijalizmu “otadžbine”. “Europski Vučić” je napredan u nazadnim idejama Vuka S. Karadžića, Ilije Garašanina… pa do Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja. Na njihovim idejama, a ne na ocima Europe, počiva srbijanska politika. Na njima je nemoguće graditi ideju europskoga kulturalnoga jedinstva (u različitosti!), nazvali ili ne Vučića europskim, četničkim, bizantinskim ili velikosrpskim.
Četnički i europski Vučić: Hrvatska je država srpskoga naroda
Na okupiranom teritoriju Hrvatske, Vučićeva napredna RSK poduprta Srbijom i lažnom Europom protjerala je sve europske narode različite od Srba. A onda i Srbe, budući da Srbi ne žele živjeti u europskoj Hrvatskoj. Ona je prema kriterijima klasičnoga četništva i prema kriterijima euročetništva uvijek u nekoj mjeri fašistička i genocidna. Jer nije srpska.
Europski duh jedinstva nalaže preuzimanje odgovornosti za budućnost europskih društava. Hrvatsko društvo je europsko. Ali s ugrađenim virusima komunizma (sada antifašizma) i velikosrpstva može se uklopiti u zapadnobalkansko društvo, koje ni danas nije moguće bez euročetništva i dokumenata kakvoga nam je ponudilo Plenkovićevo Vijeće na čelu s jeftino kupljenim akademikom Kusićem. Između Hrvatske i Srbije nema izgrađenoga europskoga duha jedinstva, osim što je akademik JAZU/HAZU Dušan Džamonja bio i članom SANU, a dr. Vojislav Šešelj i članom hrvatskoga filozofskoga društva. Taj se duh Hrvatskoj može samo silom nametnuti. Silovanje Hrvatske jest pretvaranje četnika u duh jedinstva. To je polovična obnova komunističkoga bratstva i jedinstva.
Prava Europa zajednica je naroda i država. Četnik Vučić, međutim, smatra da je Hrvatska država srpskoga naroda. Kad i gdje je promijenio mišljenje u tolikoj mjeri da je postao “europski Vučić” zna samo lažna Europa i njezini ministranti. Prava Europa je i “jedinstvo u različitosti”. Na okupiranom teritoriju Hrvatske, Vučićeva napredna RSK poduprta Srbijom i lažnom Europom protjerala je sve europske narode različite od Srba. A onda i Srbe, budući da Srbi ne žele živjeti u europskoj Hrvatskoj. Ona je prema kriterijima klasičnoga četništva i prema kriterijima euročetništva uvijek u nekoj mjeri fašistička i genocidna. Jer nije srpska.
Nekultura loženja i štrebanja laži
Hrvatski političari ne smiju podilaziti lažnoj Europi, ako hoće biti hrvatskima. Budućnost Europe nije u ispraznicama lažne Europe (ako hoćete i lažne Hrvatske), koja “zarobljava naše predodžbe”, dok europske nacije i zajedničku kulturu potkopava “iluzijama i samozavaravanjem o tome što je europsko i što bi trebalo biti”. Hrvatski političari trebali bi sebe i narod prestati samozavaravati. I suprotstaviti se “toj opasnosti za našu budućnost”.
Pravi Europljanin ne prihvaća nametanja i iznude bilo koje vrste. Floskula “europski Vučić” nameće se Europljanima u Hrvatskoj i u konačnici od njih traži da se odreknu ljubavi prema domovini i građanskoj vjernosti. Onaj tko nameće laž, jednako je opasan za europsku ljestvicu vrijednosti, kao i onaj koji ju je smislio. Uvođenje floskule “europski Vučić” u Hrvatsku dio je već viđenoga pokušaja stvaranja političkoga jedinstva, imperija jednoumlja. Suradnja Velike Britanije i velike Srbije u tom pogledu dugotrajno je nastojanje lažne Europe. London je i u okolnostima izlaska iz EU nametnuo floskulu “europskoga Vučića”.
Hrvatski političari ne smiju podilaziti lažnoj Europi, ako hoće biti hrvatskima. Budućnost Europe nije u ispraznicama lažne Europe (ako hoćete i lažne Hrvatske), koja “zarobljava naše predodžbe”, dok europske nacije i zajedničku kulturu potkopava “iluzijama i samozavaravanjem o tome što je europsko i što bi trebalo biti”. Hrvatski političari trebali bi sebe i narod prestati samozavaravati. I suprotstaviti se “toj opasnosti za našu budućnost”. Floskula “europski Vučić” za hrvatsku naciju je opasnost. Dužnost je hrvatskih političara braniti Domovinu od opasnosti. Po tomu su europski. Usvajajući kriterije dobrih ložača, revnih štrebera i notornih lažljivaca, nikad ne će postati europski, već se pretvaraju u zapadnobalkanski prosjek iznad kojega strši samo naložena i naštrebana laž o “europskom Vučiću”.