Jedna je konstanta u političkom životu Lijepe naše evidentna. Kad su lijevi na vlasti ideološke suprotnosti su nepremostive prepreke za bilo kakovu suradnju s kockasto-glavim desničarima. Koliko ste puta slušali, čitali i vidjeli busanje u prsa rasnih čovjekolikih ljevičara: ne dolazi u obzir koaliranje s (fuj!) desničarima. To nam ne dozvoljavaju ni Marx ni Engels ni Tito ni Ranković u nama. Sjetite se Miletića, Vrdoljaka, Anke partizanke, Vesne i Zokija Pusića, Stazića, Marasa… i da ih ne nabrajam u nedogled. Kad, na zaprepaštenje ljevice, na vlast dođu oni koji su u ratu stvorili ovu državu, evo na vratima kokošinjca lijevih lija koje umiljato traže da ih se pripusti u kokošinjac kako bi zajedno s kokošima i guskama pokazali kako nema te ideologije koja bi njih zaustavila pred vratima raja – vlasti. Kad je 1992.g. država došla u pitanje, kad su Jelena, Vedrana, Dragan, Ante, Oliver i ekipa pred stečajem željno očekivala “oslobodioce“ iz tek “oslobođenog“ Vukovara nastala je na brzinu sklepana koalicija, a na čelu Vlade našao se Franjo Gregurić. I to je jedina koalicija koja je imala smisleni i logički razlog svog postojanja. Kad su se tuđmanovci polako počeli naoružavati, na užas Bude Lončara, koalicija se raspala i nikada se više nije sastala. Umjesto fusnote podsjećam da je prvi koji je usporedio kokošinjac sa Hrvatskim saborom ili obratno bio veliki hrvatski glumac Zlatko Vitez. Sada, kad ljevica i u svijetu i u Europi gubi k’o Dinamo na svim frontovima, evo nama spasonosne koalicije. Zločesti Marcel Holjevac insinuira na fejsu: “U tijeku je sastanak obitelji Gambino, o spajanju s obitelji Genovese“. Obzirom da sam desničar nije ni čudo da nisam shvatio što je time Marcel htio reći.

Mostovci kao da nisu nikada čuli za genijalnu srpsku poslovicu: “Para buši gde burgija neće.“ Ta se poslovica toliko svidjela Škotu Jamesu Wattu da je 1782.g. izmislio parni stroj! Watt je čuo za nju, a Bulj nije. I što sad? Pošteni i relativno naivni Mostovci ostaju treća snaga na nacionalnom političkom planu. Sad se treba strpjeti i čekati parlamentarne izbore.

Uglavnom, narodnjaci su se preko leđa Mosta vratili na Markov trg. Jedni misle da je to prirodan i logičan potez. Kao da Mamić uđe u vodstvo Hajduka! Meni se to čini kao politička verzija Stockholmskog sindroma. Da podsjetim: Stockholmski sindrom je pojava koja označava stvaranje emocionalne veze odnosno osjećanja povjerenja i povezanosti žrtve i otmičara. S vremenom se ta novonastala emocionalna povezanost malo proširila pa se sad odnosi recimo čak i na agresora i žrtvu, napadača i napadnutog. Ako recimo napadač sliči na Brad Pitta, a žrtva na Vedranu Rudan. Pa ako je imaginarni Brad, recimo, iz Beograda evo ti poplave emocija od strane raznih Vedrana. Bez obzira koliko je prije toga dobila kundakom u rebra. Ako bi se slučajno neka desna naivčina počeo čuditi u stilu “pa on je agresor, napadač, jugoslavenski zadojen…“ naša Vedrana bi mu od odgovorila u svom stilu: prodane duše mogu da mi puše.

Možda je još lakše shvatiti jedan drugi primjer s obzirom da ovu kolumnu čitaju uglavnom desničari. Tip opali Zdravka Mamića ispred kafića Varadero u Bolu na Braču s leđa u glavu. Mamić zaglavinja i strovali se u more duboko. Maminja izvuku sretnog i veselog iz tirkizno plavog mora, a tipa uhvate i rigorozno kazne. “Drug sudija“ donese rješenje da se lik, za kojeg će se Mamić brzo emocionalno vezati, ne smije ubuduće Maminju približiti bliže od 20 metara. Kad je Mamić negdje na Hvaru čuo za tu egzemplarnu kaznu u njemu su se sigurno probudile stockholmske emocije prema napadaču. Uskoro se očekuje srdačno bacanje u zagrljaj dvojice emotivaca. Kruži priča da je sudac zabranio napadaču približavanje Maminju bliže od 20 metara iz razloga jer napadač navodno ima stari neispravni pištolj čiji je domet maksimalno baš 20 metara!? Ne znam, usput rečeno, koji je cinik još davno napisao da je RH pravno retardirana zemlja. Bojim se da je bio u pravu.

Kako na taj “protuprirodni brak“ HDZ-a i HNS-a gledaju hrvatske intelektualne perjanice. Naravno, mislim na novinare. Stari hadezeovci iz Večernjeg Ivkošić i Ivanković uglavnom su puni razumijevanja što je razumno i razumljivo. Mlađa garda Tea Romić i Iva Boban Valečić su studentice matematike kod nove ministrice Blaženke Divjak. Na 4.strani Večernjaka od 10. lipnja ljeta Gospodnjeg 2017.g, naslov naših matematičarki: “HNS za Jokića, ali on nije uvjet. Plenković ne želi novi prosvjed“. Ispod toga: “Plenković je rekao vrhu HDZ-a “da si RH više ne smije dopustiti 40.000 ljudi na cesti zbog kurikularne reforme…“ Evo nas opet kod dobre stare “Gige u šupi“. Ljevičari obožavaju laž. Laži i laži i 5.000 prosvjednika će uskoro narasti na 20.000 tisuća. Laži i dalje i evo nas na 40.000 tisuća. Pa povijest i povjesničari tipa Jakovine, Markovine i Klasića nas uče kako se lako i elegantno došlo do 700.000 ubijenih u Jasenovcu. Pred od prilike tri godine u Parizu je organiziran veliki protest njihovih “ognjištara“ protiv gay brakova, isto spolnih, jednorodnih, transcendentnih, incidentnih i slične seksualne avangarde. Naši “intelektualni proleteri“ novinari objektivno su obavijestili progresivnu javnost da se u centru Parizu skupilo par stotina tisuća desničara. Drugi dan pariška policija je službeno potvrdila da je bilo 1,500.000 ognjištara. Tea i Iva su očito savladale zanat. Pun je razumijevanja i HDZ-ov opunomoćeni povjerenik za fejs Ante Gugo. Svojevremeno se jako naljutio na jedan moj zajedljiv komentar o činjenici da se na zadnjim izborima u HDZ-ovom stožeru nije našla ni jedna jedina hrvatska zastava. Čak su se u SDP-ovom našle dvije tri trobojnice… Nadam se da će se na eventualnim slijedećim izborima u središnjici HDZ-a opet zavijoriti zastave, makar bile žute HNS-ove ili možda zastave duginih boja. Inače isto spolni su objavili dirljiv proglas: “Okupit ćemo se kako bismo poručile i poručili da je život kakav želimo – slobodan život. Kako bismo mogle zaista živjeti slobodno, moramo moći biti otvorene oko svog rodnog identiteta i spolne orijentacije, a da bismo mogle biti otvorene, moramo imati materijalnu sigurnost i neovisnost“. Revolucija, pa makar i seksualna, ide dalje. Tu se ne maše zastavama nego posteljinom. Traži se materijalna sigurnost. Možda da se lezbe zaposle u Konzumu na blagajnama s plaćom skoro oko 3.000 kn, a homići na ranžirnom kolodvoru na istovarivanju ugljena. Tako bi stekli materijalnu sigurnost i neovisnost. To bi ujedno bio i krucijalni dokaz “toga koliko hrvatsko društvo zaista jamči ustavne vrijednosti jednakosti, prava i slobode za sve“. Još davno je jedan njemački socijalist rekao da “rad oslobađa“. Kasnije se pokazalo da je drug evoluirao u nacionalsocijalistu. No, istospolni mogu i na ugodniji način osigurati “materijalnu sigurnost i neovisnost“. Trebaju samo potpisati pristupnice tzv. nevladinim udrugama. One su materijalno sigurne i neovisne. Zahvaljujući našoj lovi i slobodarskim zakonima. Lova do krova. Nikom ne polažeš račune, a ljevičarski si neovisan. Jesu li se ikada Sanja Sanjasvraka, Rada, Vesna Teršelič, “Mirovinski“studiji i ostali dragi nevladini bršljani žalili da su ”švorc”, bez love, dekintirani, nezaposleni ili da ih je češljala porezna inspekcija? Sve su te udruge časne i ponosne članice seksualne revolucije bez obzira na njihov izgled. No, ne moraju se barem bojati kletve Lava Trockog koji je rekao: “Revolucija prije ili kasnije jede vlastitu djecu“! Sreća za djecu jer njihovi članovi u pravilu nemaju djece…

Čitam na fejsu kako na današnjem gay-pride-u ljevičari ponosno melju o toleranciji, ljudskim pravima itd. Isti oni koji se histerično protive promjeni naziva Trga Maršala Tita ili koji se bacaju o podu ispred jednog mirnog prosvjeda ”Hod za život”.… Pa da barem jedan jedini smogne minimum hrabrosti i poštenja i glasno se prisjeti koliko je homoseksualaca od 41. do 45.g “ljubičica bijela“ strijeljao zbog protuprirodnog (i protu partijskog) bluda. I tko je i zašto izdao nalog za likvidaciju Ivana Gorana Kovačića? Prije će se otkriti tko je nacrtao svastiku na Poljudu nego kako je nastradao progresivni hrvatski pjesnik. Zašto je nastradao, to se na žalost zna!

Evo jedne pozitivne misli starog cinika Oscara Wildea: “Samo osobe koje izgledaju priglupo mogu završiti kao članovi parlamenta. A oni koji se pokažu kao uistinu glupi, onda i napreduju.“

Kažu na fejsu: “Koalicija HDZ-a i HNS-a slična je braku Thompsona i Cece“. Zločesto! Slažem se! Međutim ono što bode u oči, a nitko ne spominje, je činjenica koliko je ustvari Most bio u pravu. Most nije nažalost naučio jednu klasičnu političku lekciju – kolokvijalno rečeno rad “ispod žita“. Klasično političko neiskustvo. Bez obzira što se transakcije zamišljene u glavama “velikih kombinatora“ nisu doimale kao neke posebno inventivne kombinacije. Recimo Plenki je, k’o bajagi, p……na Most jer nisu željeli da ministar Marić ostane u svojoj fotelji. Zbog toga su dobili “šimecki“ u tur. Naime, po Plenkiju je krajnje nemoralno da članovi Vlade ne vole jedni druge. Zatim se Plenki, od “šoka“ jer je ostao bez Mosta pod nogama, jedva spasio propasti u ponor ulaskom u ”deal” s HNS-om koji je u Saboru najžešće režao protiv Marića. Odjednom Marić u HNS-u, od omraženog Todorićevog poslušnika, dobiva pridjev “najsposobnijeg“ ministra. ”Neinformirana“ i zlobna Željka Markić je još ranije “potkubavala“ javnost znanstvenom fantastikom kako “pinokio“ Vrdoljak i Plenki žele zajedno, ali je problem kako ”odkantati” Most. Mostovci kao da nisu nikada čuli za genijalnu srpsku poslovicu: “Para buši gde burgija neće.“ Ta se poslovica toliko svidjela Škotu Jamesu Wattu da je 1782.g. izmislio parni stroj! Watt je čuo za nju, a Bulj nije. I što sad? Pošteni i relativno naivni Mostovci ostaju treća snaga na nacionalnom političkom planu. Sad se treba strpjeti i čekati parlamentarne izbore. Koristiti pametno i pragmatično sve “blagodati“ incestnog braka HDZ-a i HNS-a. I još nešto: riješiti se prepametnih guru savjetnika tipa Relkovića. Privući mlade, fakultetski obrazovane i hrabre ljude koji svoja teoretska znanja mogu u čas pretvoriti u zgodnu političku strategiju i tako polako u javnosti stvarati imidž poštene stranke mladih koji mogu biti jednog dana alternativa ovoj korumpiranoj trgovačkoj političkoj eliti. Mostovcima sad treba prije svega strpljenje i uloga žrtve. I to poštene i naivne žrtve. To Hrvateki vole. U svakom slučaju perspektiva im je daleko bolja od perspektive HNS-a. A brončana medalja im neće izmaći. Jednog dana, u ne tako dalekoj budućnosti, u bolja i poštenija vremena i HDZ i SDP i HNS će doći pred Most, a onda im treba naplatiti punu mostarinu plus PDV. Ako ništa, a ono zbog Vlade “nacionalnog užasa“.

Još je Konfucije rekao: “Oni koji puno traže od sebe, a malo od drugih, izbjeći će ljutnju drugih.“

Postoje u teoriji ratovanja dobri i loši pobjednici. U Drugom svjetskom ratu dobri su bili zapadni saveznici, a loši Rusi i Titovi partizani. Prave drame odvijale su se oko toga tko će se uspjeti predati Amerima, a izbjeći Maršala Žukova, Beriju i Staljina. Predat se Titu značilo je put u Hudu jamu, Križni put i jame po sjeverozapadu zemlje. Međutim, iako to zvuči paradoksalno, Hrvati spadaju u najlošije pobjednike. Zaista! 5.kolovoza 1995g. Tuđman i njegove Gardijske brigade na briljantan su način u par dana isprašili srpske junake iz epskih pjesama. Pobijeđene delije na traktorima su otpuzali u otadžbinu, a petokolonaši se primirili, mijenjali imena i prezimena i dočekali da priglupi Hrvateki u svom trijumfu zaborave što su sve prošli u nametnutom im ratu. Evo čitam prošli tjedan vrhunsku protuhrvatsku brljotinu Branimira Pofuka. Pazite koji naslov: “Narod kojem je Thompson važniji od Šerbedžije na najboljem je putu da umre od zaglupljenosti i nestane.“ Tip koji je u podrumu ili u Gradskom podrumu čekao da njegovi pobjede dobio je priliku da u Večernjaku hračka po pobjednicima nad njegovim agresorima. Pa zvali se oni i “Beogradska filharmonija“. Kao metafora i oni su agresori. Thompson je 1991.g. u Čavoglavima s thompsonom u rukama, krezub, branio svoje mjesto i domovinu te usput skladao najuzbudljiviju pjesmu Domovinskog rata. I dočekao je pobjedonosni trijumf pobjede pred istočnim fašizmom. U isto vrijeme Rade, Branimirov idol, već je šmugnuo pod okriljem noći agresoru. Kad su grobovi Vukovara još bili svježi Rade je već tamo snimao “antiratni“ film. Kad je traktorijada bila gotova Rade se sjetio da je on državljanin RH i eto ti ga natrag u Hrvatsku. Dolaskom Račana na vlast, a kasnije i čudovišnog Sanadera, Rade zauzima Brijune, a branitelji sele u Haag. Tamo se mnogi i danas nalaze. Sad jedan opskuran lik pljuje po hrvatskom branitelju i glorificira dezertera! U normalnim zemljama, u koje RH sigurno ne spada, Rade i Pofuk završili bi na sudu umjesto na ”Brionima” kako oni to vole reći. Kad je Japan 7. prosinca 1941.g. napao Pearl Harbor gdje se nalazio najveći dio USA pacifičke flote, Amerikanci su dva mjeseca nakon toga diljem čitavog SAD-a osnovali logore za američke državljane japanskog porijekla. Možda bi nekog u Buzinu trebalo podsjetiti na tu činjenicu kad s vremenom na vrijeme daju na znanje da brinu o ljudskim pravima likova kao što je to Branimir Pofuk.

Oscar Wilde jednom reče: “Razlika između sveca i grješnika je u tome da svaki svetac ima prošlost, a svaki grješnik budućnost.“ Sami zaključite što ima Pofuk…

Komentari