Uz godišnjicu srebreničkog genocida, o kojem svi sve znadu a nitko ništa nije naučio, monstruozana djela, monstruoznog naroda u monstruoznom vremenu.
Da pradoks bude veći, učesnici, sljedbenici i potomci ovog zločina danas sebe predstavljaju žrtvama a sve druge oko sebe optužuju kao revizioniste, agresore i fašiste, koji u svjetskim i lokalnim ratovima uništavaju njihov narod, nekim čudom na svom teritoriju a nikad na njihovom, barem što se njima susjednih naroda tiče, i za te optužbe dobivaju značajnu podršku među onima koji su u Srebrenici, Vukovaru i na drugim stratištima, u procesu etničkog čišćenja svim sredstvima, bili namijenjeni za brisanje s lica zermlje.
Tako se na Balkanu stvara simbioza dviju latinskih izreka:
Kome povijest nije učiteljica života, tome će ponavljanje biti majka znanja.