VIDEO – InfoNacija: Nacionalni password koji glasi “Bog i Hrvati!”

0
1922

Prema jednoj povijesnoj legendi Hrvati su davne 671. godine potpisali mirovni sporazum i pakt o nenapadanju s predstavnikom tada najmoćnije sile svijeta s rimskim biskupom, papom Agatonom koji je upravljao cijelom zapadnom Europom. Bilo je to zato jer su Hrvati do tada upadali u prostore Italije i južne Njemačke, pljačkali osvajali i kako to već ide u tim ratnim pohodima. I to su činili na način da je najmoćniji politička osoba svojeg vremena s njima zatražila potpisivanje primirja. Za uzvrat su Hrvati dobili Papin blagoslov i obećanje da će biti nepobjedivi na svojoj zemlji. E sad je li to pusto mitologija ili stvarnost teško je tvrditi, ali činjenice kazuju da Hrvati još uvijek žive i vladaju svojim prostorom. Bez obzira što smo ovako mali narod, zapravo smo uvijek i bili mali narod. Zapravo smo još bili podijeljeni u nekakve zavičajne etničke pripadnosti pa su nas dijelili na Dalmatince, Slavonce, Bosance, Hercegovce, Zagorce, Crnogorce, Vojvođane, neki kažu i Slovence.  A bilo nas je manje nego danas i ipak smo opstali.

Pogledajte video iznad naslova!
Danas kada otvorite novine, pogledate portale, vijesti na televiziji sve je prepuno negativnosti. U novinarstvu je postao standard da je samo loša vijest vijest, odnosno da neka pozitivna informacija nikako ne može imati status vijesti i biti bilo kome zanimljiva. To je svjetski trend pa je tako i u Hrvatskoj. Međutim, ovdje kod nas kao da se ta negativnost eksploatira do maksimuma, kao da je princip loše vijesti podignut na neku višu razinu novinarskog umjetničkog dojma. Pogledajmo redom što se piše; sve od prošlosti, sadašnjosti pa i budućnosti, sve je negativno. Hrvati kao narod, kao ljudi pojedinci u svakom su kontekstu prikazani kao nevaljale osobe i u raznim beskonačnim usporedbama sa Francuzima, Šveđanima, Fincima, Dancima ili Bugarima uvijek smo prikazani kao nešto najlošije, nešto što je na začelju nekakve ljestvice statističke analize pojedinog fenomena. Pa je onda tu iseljavanje najproduktivnijeg dijela naroda, pa onda to da žene u fertilnoj dobi rijetko rađaju djecu, a i kad zatrudne barem polovina ih ode i napravi pobačaj. Onda kao nacija smo prepuni raznih opravdanih fobija pa zaziremo od ideja da se u Hrvatsku uvezu neki drugi narodi, etničke skupine, migranti. Pa onda slijedi niz brutalnih vijesti o korupciji, lopovluku, kriminalu, kukavičluku ili podaničkom mentalitetu naših političara. Tu je i pravosuđe koje donosi čudne presude, policija koja više ne smije, nego smije, vojska koja moli Boga da nas nitko ne napadne, pogotovo ne zrakoplovima, kulturna scena koja je zadojena nekim ateističkim metanarkomanskim snatrenjima i pohotama, intelektualci posakrivani u mišjim rupama svojih nomenklaturica koje mogu održati dok se bave svojim besmislenim istraživanjima o društvenim navikama leptira ili Hrvata ugostitelja u devetnaestom stoljeću. Za to će dobiti novac jer je najvažnije da ne razotkrivaju istinu ili ne daj Bože da se bave revizijom povijesti jer bi to moglo nekoga iznervirati i ukazati na goleme političke laži, nepravde, prevare, lopovluke kriminal pa i zločine.

I tako smo tu gdje jesmo stiješnjeni, ukliješteni u negativnim trendovima, u strahu pogledavamo oko sebe i razmišljamo kako i koliko će sve ovo još potrajati dok ne postane još gore, nepodnošljivo, neizdrživo? Strah i sumnje u sve pa i u sebe, upucavaju se u svijest ljudi ovakvim neljudskim sustavom. Zato se mnogi iseljavaju. Sigurno da ima onih koji odlaze trbuhom za kruhom, ali sam duboko uvjeren kako jedan značajan dio današnjih iseljenika iz Hrvatske odlazi upravo zbog ovakvog stanja beznađa. 

Međutim, kada malo bolje promotrimo situaciju vidimo zapravo da nema razloga za paniku, da nema razloga za strah, da se ne treba bojati i svoje odluke donositi silom ili nadahnućem koje proizlazi iz toga straha. Kada pogledamo kroz povijest ovdje su dolazili razni neprijatelji i osvajači i ni jedan od njih nije uspio u svojem naumu. Dolazili su tu Srbi, Mađari, Nijemci, Talijani, Austrijanci, Turci i gdje su danas? Ovdje nisu, nema ih, porazili smo ih, sve redom. Prije njih su tu bili i dolazili neki Avari, Goti, Huni, Germani, bio je tu moćni Bizant, ali ni njih više nema. 

Prema jednoj povijesnoj legendi Hrvati su davne 671. godine potpisali mirovni sporazum i pakt o nenapadanju s predstavnikom tada najmoćnije sile svijeta s rimskim biskupom, papom Agatonom koji je upravljao cijelom zapadnom Europom. Bilo je to zato jer su Hrvati do tada upadali u prostore Italije i južne Njemačke, pljačkali osvajali i kako to već ide u tim ratnim pohodima. I to su činili na način da je najmoćniji politička osoba svojeg vremena s njima zatražila potpisivanje primirja. Za uzvrat su Hrvati dobili Papin blagoslov i obećanje da će biti nepobjedivi na svojoj zemlji. E sad je li to pusto mitologija ili stvarnost teško je tvrditi, ali činjenice kazuju da Hrvati još uvijek žive i vladaju svojim prostorom. Bez obzira što smo ovako mali narod, zapravo smo uvijek i bili mali narod. Zapravo smo još bili podijeljeni u nekakve zavičajne etničke pripadnosti pa su nas dijelili na Dalmatince, Slavonce, Bosance, Hercegovce, Zagorce, Crnogorce, Vojvođane, neki kažu i Slovence.  A bilo nas je manje nego danas i ipak smo opstali. 

Tko zna što bi bilo da nas je pedeset ili sto milijuna. Možda je ovako bolje, ali odgovor na to pitanje zna Onaj gore. Onaj kojega čest spominjemo u onoj sintagmi, maksimi, formuli ili nacionalnom passwordu koji glasi “Bog i Hrvati” i koji izgleda kao potpis na nekom ugovoru o suvlasništvu ili još bolje partnerstvu. I ako je tome tako čega se bojati? Ako nije, onda ništa nije važno i svemu se možemo prepustiti. Međutim, rezultati upućuju na to da ipak jest tako. Jer ne postoji toliko sposoban i spretan čovjek, opremljen karizmom i svim ljudskim vještinama koji bi mogao s ovakvim podijeljenim Hrvatima postići bilo kakav politički cilj. To je moguće samo i jedino uz Božju pomoć, drugog objašnjenja nema.

KOLIKO HRVATI DRŽE DO BOŽJIH ZAPOVIJEDI?
Čuvati i štovati Boga znači držati se njegovih zapovjedi, suobličiti se s njegovom osobnošću.
Primjerice, jedna zapovijed kaže ‘ne laži’. Imam toliko prijatelja koji me sustavno u lice lažu već godinu dana otkad sam u potrazi za poslom. Kad se sretnemo obećavaju mi da će slijedeći tjedan pomoći i onda kad ih zovem taj slijedeći tjedan ne javljaju se. Je li vam poznata ova pojava?  Ili recimo koliko puta sam se javljao na neke natječaje pa sam naišao na visoko pozicionirane dužnosnike koji kradu zloupotrebljavajući svoj položaj, tražeći postotak na tom natječaju, dio unaprijed, dio kasnije. Je li vam to poznato?

E sad ako Hrvati uz Božju pomoć do sada uspijevali u svojim političkim ciljevima, postavlja se pitanje gdje je danas ta Božja pomoć? Zašto danas Bog ne pošalje nekog poput Tuđmana ili nekog drugog povijesnog velikana koji bi poveo hrvatski narod putem prosperiteta? Vratimo se ponovo na ugovor koji je potpisan ranije spomenutom starom hrvatskom navadom ‘Bog i Hrvati’. Dakle taj ugovor zacijelo sadrži nekakva prava i obaveze obiju strana potpisnika. Poznajući neke slične ugovore s nekim drugim narodima, a Hrvati su svoj ugovor potpisali krštenjem, možemo zaključiti da se Bog obavezuje čuvati svoj narod, a narod se obavezuje čuvati i štovati svojega Boga i ono što On predstavlja. I tu se sad nalazimo na tragu odgovora ove enigme zašto nam ne ide dobro. Čuvati i štovati Boga znači držati se njegovih zapovjedi, suobličiti se s njegovom osobnošću.

Koliko Hrvati drže do Božjih zapovjedi? 

Primjerice, jedna zapovijed kaže ‘ne laži’. Imam toliko prijatelja koji me sustavno u lice lažu već godinu dana otkad sam u potrazi za poslom. Kad se sretnemo obećavaju mi da će slijedeći tjedan pomoći i onda kad ih zovem taj slijedeći tjedan ne javljaju se. Je li vam poznata ova pojava?  Ili recimo koliko puta sam se javljao na neke natječaje pa sam naišao na visoko pozicionirane dužnosnike koji kradu zloupotrebljavajući svoj položaj, tražeći postotak na tom natječaju, dio unaprijed, dio kasnije. Je li vam to poznato? Sjećam se nekih kolega iz nekih redakcija, kada je Internet uveden, koji su po cijele dana kada nisu imali što raditi, surfali po nekim sajtovima, gledali porno filmove pa se onda dogovarali sa svojim ljubavnicama. Ili recimo neki drugi kolege koji su bili briljantni novinari, karakterno krasni ljudi, ali ih je alkohol preuzeo i pretvorili su se u ružnu kopiju svog nekadašnjeg lika. Jesu li vam znani takvi slučajevi? Ili recimo neki poznanici koji su ubili ljude pa im ne pada na pamet da preuzmu odgovornost nego koriste pukotine u sustavu kako bi pobjegli, sakrili se od odgovornosti i zakonske krivnje. A što je s onima kojima je svaka druga rečenica aranžirana psovkom Boga, Isusa, Marije i to u raznim bljutavim kombinacijama? A pobačaji? Zar treba nekome još u Hrvatskoj objašnjavati što je to pobačaj i koliko je to nedjelo tešku u suprotnosti s Božjom zapovjedi ‘ne ubij’? A gdje je solidarnost, hrabrost, govorenje i zauzimanje za istinu? Koliko mi puta neki od ‘dobronamjernih’ pozicioniranih po nekim ministarstvima govore ‘a što ti je ono trebalo’ I to govore ljudi koji obnašaju neke pozicije vlasti. Gdje je tu osjećaj za pravdu, potreba borbe za istinu, hrabrost, postojanost? Ne. Negativna selekcija je uzela maha u svim porama, na svim razinama društva. i što se manje identificiraš s Božjim atributima, zapovijedima, naravi, to si prihvatljiviji za sve nomenklature sustava. 

Ovo što se Hrvatima danas događa je jednostavno posljedica ne poštivanja ugovora koji je svaki od nas po krštenju sklopio s Bogom? Zar treba očekivati da će se Bog jednostrano držati svojih obećanja? Možda i hoće tko zna. Ali činjenica jest da nam ostaje jamstvo stvarnosti pobjednika dok smo na svojem teritoriju. To nas jamstvo pobjede uvodi u mentalitet pobjednika i to treba osvijestiti i u svakoj situaciji naglašavati. Pogledajte naše nogometaše dokle su ovih dana dogurali.

Dakle, ovo što se Hrvatima danas događa je jednostavno posljedica ne poštivanja ugovora koji je svaki od nas po krštenju sklopio s Bogom? Zar treba očekivati da će se Bog jednostrano držati svojih obećanja? Možda i hoće tko zna. Ali činjenica jest da nam ostaje jamstvo stvarnosti pobjednika dok smo na svojem teritoriju. To nas jamstvo pobjede uvodi u mentalitet pobjednika i to treba osvijestiti i u svakoj situaciji naglašavati. Pogledajte naše nogometaše dokle su ovih dana dogurali. Zašto? Kako? Vrlo jednostavno. Tamo nema tog brutalnog mentaliteta ateističke, liberalne, ljevičarske destrukcije. Naši su nogometaši pretežito odrasli i stasali u prosječnim hrvatskim obiteljima gdje je odnos prema hrvatskim tradicionalnim, kršćanskim vrijednostima uvijek više-manje bio jasno definiran i postavljen. Zato je kod njih tako snažno prisutan taj pobjednički mentalitet. Slična je situacija i s velikom većinom hrvatskoga naroda koji se samo treba vratiti i obratiti vrijednostima svoje nacionalne tradicije, svojeg nacionalnog ugovora s Bogom i svih vrijednosti koje iz tog odnosa proizlaze. Tada će se ponovo pojaviti neki jaki lik, snažan čovjek koji će pozvati i podići narod da se probudi i preuzme odgovornost za svoj život, sreću i opstanak. Da tada, jer do tada takav ne bi s kime imao napraviti sve te velike stvari. Strpljenja malo.