Zaboravi zarazu, viruse, klice i kako se već zovu – maska je “fashion statement”. Što će ti i život ako nisi na modnoj razini. Ako nisi zapažen na način koji dolikuje posljednjim modnim trendovima, onda bolje da si negdje na respiratoru u induciranoj komi, a posljednji trendovi nameću najnoviju modnu izjavu, prozirnu masku.

Autor: Dinko Dedić

Nakon što smo mi iz australske neprijateljske emigracije najveći dio godine proveli pod raznim oblicima izolacije koja je po svom načinu provedbe, po metodama utjerivanja i novčanim kaznama bila vrlo slična zatvorskom režimu, u ovom mom šumarku više nema Covida. Tu i tamo odnekud doputuje netko “sumnjiv” pa ga po nekom sada već uigranom sistemu u izolaciju bacaju, ne samo prije nego što se nekim ovdje lokalnim sastao, nego prije nego što se bilo čega dotaknuo, od kvake na vratima pa na dalje.

Po dolasku na teniski turnir Australian open koji ovdje uskoro počinje, u karanteni se do sada nalaze 72 igrača koji su ovamo stigli s raznih strana svijeta. Zaključani su u svoje hotelske sobe, a za treniranje su dobili neke spravice, utege za dizanje itsl. Zaraženo ih je samo nekoliko ali karantena je, po formuli da epidemija počinje od jednog jedinog virusa, propisana za svakoga tko je bilo kada u posljednja dva tjedna mogao biti u kontaktu s nekim “kliconošom”.  Kad ti izađu iz izolacije pred sam početak turnira, kvaliteta igre će im biti kao i moja kada sam po prvi put nakon 10 mjeseci uzeo reket u ruke.

Za sve sudionike teniskog turnira troškove karantene snosi država i Australci se bune. Deseci tisuća njih nalaze se zaglavljeni negdje u svijetu bez mogućnosti povratka. Kada bi i našli nekakav avion kojim bi se doklatili do Australije, ovdje ih čeka hotelska karantena od 14 dana po cijeni od $3000 po osobi na vlastiti trošak.

Naravno, australska radna snaga će plaćenim porezom državi doprinijeti tek nekih tridesetak tisuća dolara godišnje po osobi, a tenisači, teniseri, tenisisti ili kako se već zovu, milijune. Oni na visokoj strani grada štite svoje interese s koronom ili bez nje.

Koronarni modni val


Mogućnosti su neograničene, a ništa od toga ne bi bilo da se nije pojavio virus, nevidljiva proteinska fleka koja otvara vidljive horizonte i proizvođačima i potrošaćima. Jedni su iskolačili oči a drugi džepove i stvara se novo normalno, veliki reset koji će uključiti sve, i moral i modu i pohlepu i požudu.

Ipak, od svega najbizarniji je svijet mode, gdje se upravo razbuktava industrija modnih maski, a ovi s druge strane hoće iskorijeniti uzroke radi kojih su se pojavile. Jedva sam dočekao trenutak kad sam mogao sve te krpetine pobacati u smeće, kad evo stižu ponude: “Samo $70 po komadu, prozirna maska otporna na zamagljivanje”. 

Ujedno je riješen i problem s onima kojima smrdi iz usta – maska sve vraća i sprema nekud u kragnu počinioca, filtrira kroz robu i u atmosferu pušta pročišćeni staklenički plin ugljični dioksid bez boje okusa ili mirisa.

Međutim, zaboravi zarazu, viruse, klice i kako se već zovu – maska je “fashion statement”. Što će ti i život ako nisi na modnoj razini. Ako nisi zapažen na način koji dolikuje posljednjim modnim trendovima, onda bolje da si negdje na respiratoru u induciranoj komi, a posljednji trendovi nameću najnoviju modnu izjavu, prozirnu masku. 

Pretpostavljam da bi se i neke moje ideje mogle primjeniti, pa da maska, ili barem jedan njezin dio postane i praktičan i svrsishodan, kao napr. da se maska protegne, ne samo preko usta i nosa, nego i preko očiju, tako da na tom dijelu bude formirana u odgovarajuću multifokalnu dioptriju, pa nam se tako pruži opravdanje da masku nosimo i u kući, dok gledamo TV ili preko Zooma, Messengera i WhatsAppa vodimo video razgovore s prijateljima. Nije to za zanemariti. Nekad se moglo na telefon razgovarati s nekim kome se stvarno hoćeš dopasti, u viklerima, s prljavim hausklajdom na leđima, s nepočupanim obrvama, s nezamaskiranim podočnjacima koji su pocrnili od bančenja prošle noći, a danas se s video komunikacijama treba svojski pripremiti za razgovor, jer se svaka imperfekcija vidi i pretvara u još jedan minus. 

Evo ovaj sa slike ima ožiljak. Išao je po selu i dobio po čelu. Da mu je maska dosezala preko čela, čelo bi mu bilo glatko k’o dječja rit.

Imam još kojekavih sugestija. Kako bi bilo proizvoditi maske u tonovima?! Napr. “on voli lila”, pa zašto bi bilo problem napraviti masku toniranu lila, ili masku s malim džepićima sa strane koji bi dozirano ispuštali miris njemu ili njoj najdražeg parfema ili afteršejva. 

Mogućnosti su neograničene, a ništa od toga ne bi bilo da se nije pojavio virus, nevidljiva proteinska fleka koja otvara vidljive horizonte i proizvođačima i potrošaćima. Jedni su iskolačili oči a drugi džepove i stvara se novo normalno, veliki reset koji će uključiti sve, i moral i modu i pohlepu i požudu.

Prethodni članakPupovac tvrdi da nije filočetnik
Sljedeći članakVelebit LustRacija – Slobodan Prosperov Novak:
Novo normalno je kad dezerteri osuđuju ratnike
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.