Andrej Plenković stranku koju vodi smatra “privatnom prćijom” jer mu to omogućuju rukovodeća tijela HDZ-a u kojima sjede predstavnici ortačkog divljeg kapitalizma. U takvom okruženju Andrej Plenković ne samo što kaže “mogu što hoću”, nego to i ostvaruje. Međutim posljednji događaji ne idu mu na ruku i zato on pribjegava mjerama i potezima koji mu trebaju osigurati potrebnu nadmoćnu pobjedu na izborima u svibnju.
Događaji u posljednjih nekoliko dana ukazuju na povišenu nervozu premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića uoči raspisivanja izbora za Europski parlament. Razlozi su očiti. Plenković se nalazi u ozbiljnoj situaciji da Hrvatska demokratska zajednica na tim izborima ne poluči rezultat koji on samouvjereno najavljuje. Po njemu HDZ će i dalje ostati vodeća politička stranka, što je u pravu, ali nije u pravu da će uvjerljivo dobiti čak šest zastupničkih mjesta u idućem sastavu Europskog parlamenta. U sadašnjim političkim uvjetima i okolnostima HDZ na tim izborima realno može računati najviše na četiri mandata, a tri bi predstavljala težak poraz Andreja Plenkovića. Njemu je to pitanje “biti ili ne biti”, jer je HDZ duboko prodrman porazom u Lici, gdje je tzv. “stožerna” hrvatska stranka koja jednostavno to više nije, suvereno vladala svih ovih tridesetak godina. Zato Andrej Plenković koristi sadašnju kancelarsku poziciju moći da pod svaku cijenu na idućim izborima osigura uvjerljivu pobjedu stranke. U krajnjoj liniji, budući da mu okolnosti ne idu na ruku, morat će se poslužiti krađom u APIS-u, što uostalom u hrvatskoj izbornoj praksi ne bi bilo prvi put. Andrej Plenković stranku koju vodi smatra “privatnom prćijom” jer mu to omogućuju rukovodeća tijela HDZ-a u kojima sjede predstavnici ortačkog divljeg kapitalizma. U takvom okruženju Andrej Plenković ne samo što kaže “mogu što hoću”, nego to i ostvaruje.
Međutim posljednji događaji ne idu mu na ruku i zato on pribjegava mjerama i potezima koji mu trebaju osigurati potrebnu nadmoćnu pobjedu na izborima u svibnju. Prije svega nakon poraza u Lici njega opterećuje afera oko njegove ljubimice u Vladi Gabrijele Žalac koja je kao bahata provincijalka nakon prometne nereće suočena s kaznenim progonom zbog teške ozljede djevojčice, a ne zbog prekršaja zato što nije produžila vozačku dozvolu, na što su naglasak stavljali vodeći kontrolirani mediji. Uz to joj se nadovezao pod sumnjivim okolnostima nabavljen “mercedes” visoke klase. Od ministrice Žalac puno mu je veći problem stanje u brogradilištima, jer je sasvim očito da i “Uljanik” i “3, maj” idu prema definitivnom stečaju što će se naravno odraziti na rezultate u glasačkim kutijama. Andrej Plenković ima i unutarstranački problem, jer pored umirenog ali ne i politički otpisanog Milijana Brkića Vase protiv njega tinja primjetno nezadovoljstvo, što on želi kompenzirati uključivanjem većeg broja mladih poslušnika na listu za europski parlament. Svjestan da mu gori tlo pod nogama Andrej Plenković je u posljednji čas samo nekoliko dana prije roka za raspisivanje izbora uputio u Sabor novi zakon kojim se povećava financijski limit za izborne kampanje. Zbog toga je Most organizirao tzv. “filibuster”, kako bi spriječio glasovanje, ali pri tome nije imao, osim u glasovanju, stvarnu potporu ostalih tzv. “oporbenih” stranaka, a najmanje vodećeg SDP-a, ali ni Živog zida, da ne spominjemo razne sitne otvorene ili prikrivene satelite HDZ-a. Tako je zakon prošao u glasovanju u polupraznoj sabornici.
Na prošlim izborima za EU parlament izišlo je oko 950.000 birača, odnosno samo 29 posto. HDZ je uz pomoć koalicijskih partnera Ruže Tomašić i Marijane Petir dobio šest mjesta, SDP četiri a jedno je pripalo propalom Orahu. Ovaj put HDZ nema ni Ružu Tomašić ni Marijanu Petir, tako da će to po imenima biti tanka lista koja jednostavno ne može privući birače.
U ovom slučaju raskrinkala se sama predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je dilemu oko novog zakona mogla jednostavno presjeći hitnim raspisivanjem izbora a ne čekanjem 26. ožujka kao krajnjeg roka. Ona naravno čuva leđa Andreju Plenkoviću, jer ne želi sjeći granu HDZ-a na kojoj sjedi i na kojoj želi pobijediti i na sljedećim predsjedničkim izborima. Budući da sve to nije dovoljno, Andrej Plenković očito računa da će u krajnjoj liniji njegovi “dečki” u crnorukaškom APIS-u kao zadnja linija obrane upotrijebiti one stotine lažnih glasova da bi Andrej Plenkovićeva lista dobila potreban broj mandata, dakle ako ne šest a onda barem pet, jer bi samo četiri mandata predstavljala njegov novi izborni poraz nakon Like, a tri osvojena mandata potpuni debakl. Najeklatantniji primjer takve krađe bila je izborna namještaljka za drugi mandat Stipe Mesića. Budući da sam osobno bio uključen u Mikšićevu kampanju, hrvatski Amerikanac bio je izbornog dana u 22 sata drugi, ali je tada Mesić zamolio Sanadera da utječe na Državno izborno povjerenstvo kako bi se dio od onih 500.000 lažnih birača podijelio između Mesića i Jadranke Kosor, pa je tako u Državnom izbornom povjerenstvu Mesić pretekao Mikšića i lako pobijedio u drugom krugu Jadranku Kosor.
Pogledajmo malo statistiku. Na prošlim izborima za EU parlament izišlo je oko 950.000 birača, odnosno samo 29 posto. HDZ je uz pomoć koalicijskih partnera Ruže Tomašić i Marijane Petir dobio šest mjesta, SDP četiri a jedno je pripalo propalom Orahu. Ovaj put HDZ nema ni Ružu Tomašić ni Marijanu Petir, tako da će to po imenima biti tanka lista koja jednostavno ne može privući birače. Zato je Plenković prisiljen na očajnički korak, pa je predložio zakon koji HDZ-u omogućuje trostruko veća sredstva za izbornu kampanju. Ali kako samo novci ne mogu garantirati glasove, tako Andrej Plenković mora, da bi potvrdio “mogu što hoću”, organizirati krađu izbora, što uostalom nije ni prvi ni posljednji put u hrvatskoj izbornoj praksi. Da je on u panici pokazuje i činjenica da se u petak u kasne noćne sate pojavio u Hrvatskome saboru kako bi javnosti priopćio da su rejting agencije podigle Hrvatskoj rejting, kao da to nešto znači prosječnom stanovniku kojega više i to opravdano brine najava novog poskupljenja struje nego viši rejting koji ne može riješiti glavne društvene i političke probčleme hrvatskog društva.
Ovih dana mala “Slobodarska stranka Hrvatske” podnijela je Državnom odvjetništvu kaznernu prijavu protiv ministra uprave Lovre Kušćeviča i predsjednika Državnog izbornog povjerenstva Đure Sesse…
Temelj prijave su između ostalog znatno veći broj birača, čak oko 350.000, nego što ima punoljetnih građana, te izostanak kontrole brojenja glasova. Sljedeći gradovi i općine imaju čak više birača nego staniovnika (?!): Novalja, Crikvenica, Malinska, Dubašnica, Novi Vinodolski, Makarska, Okrug, Supetar, Vodice, Benkovac, Obrovac, Preko, Vis i Medulin.
Medijski marginalizirana javnost je svjesna prenapuhanog registra birača, ali ta tema nikad nije bila ozbiljnije razmatrana na Hrvatskoj televiziji, ali se ni ostale televizijske kuće nisu time ozbiljnije pozabavile. Jer sve dok Hrvatska ima prenapuhani registar birača iluzorno je govoriti o regularnosti izbora koji se kroje uz asistenciju APIS-a u Državnom izbornom povjerenstvu kojemu je sada na čelu kao predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa. Ovih dana mala “Slobodarska stranka Hrvatske” podnijela je Državnom odvjetništvu kaznernu prijavu protiv ministra uprave Lovre Kušćeviča i predsjednika Državnog izbornog povjerenstva Đure Sesse. Predsjednik stranke Miro Matijević i predsjednik odbora za pravosuđe u toj stranci Radovan Smokvina podnose kaznenu prijavu zbog više kaznenih djela: krivotvorenje službene ili poslovne isprave, zločinačko udruženje, zluouporaba biračkog prava, uništenje i krivotvorenje izbornih isprava, te izborne prijevare. Temelj prijave su između ostalog znatno veći broj birača, čak oko 350.000, nego što ima punoljetnih građana, te izostanak kontrole brojenja glasova. Sljedeći gradovi i općine imaju čak više birača nego staniovnika (?!): Novalja, Crikvenica, Malinska, Dubašnica, Novi Vinodolski, Makarska, Okrug, Supetar, Vodice, Benkovac, Obrovac, Preko, Vis i Medulin. Kontrola brojenja glasova u APIS-u i Državnom izbornom povjerenstvu jednostavno ne postoji, pa je tako vladajućim strankama, u ovom slučaju HDZ-u, otvoren slobodan put za krađu. Da bi se toj praksi sustavne krađe na izborima stalo na kraj jedino je rješenje poziv nekoj međunarodnoj organizaciji da pošalje svoje promatrače, ali to je za ove izbore s obzirom na kratak rok nemoguće provesti.