Australska država danas komemorira sve svoje poginule u svim ratovima, a tako bi i hrvatska država trebala komemorirati sve svoje poginule u svim ratovima, jer tako treba biti po pravdi i Boga i čovjeka, umjesto da se veliki dio njih koji su poginuli, a naročito one tokom prošloga stoljeća, ignorira a veliki dio tretira kao neprijatelje po jugoslavenskom aršinu, dok se šalje vijence i odaje počasti onima koji su se borili protiv Hrvatske, za tuđe države i tuđe ideologije, od Srba do Sutjeske.
Danas 25. travnja 2024. u Australiji je državni blagdan kojim se komemoriraju sve australske žrtve u svim ratovima pod parolom “Lest we forget” (Ne usudimo se zaboraviti). Svečanosti počinju u zoru pred svitanje s tzv. “Dawn Service” (Službom u zoru) po cijeloj državi, u svakom gradu i selu iz kojega potječu poginuli Australci, među kojima je i broj Australaca hrvatskog porijekla. Kratki filmski isječak prikazuje Dawn Service ispred Svetišta sjećanja (Shrine of Rememberance) u Melbourneu u prisutnosti 40 tisuća Australaca.
Na jednak način Australija komemorira sve koje je njihova država pozvala u rat, redovno u ratove drugdje u svijetu, bez obzira radi li se o pravednom ili nepravednom ratu. Ako te je tvoja država pozvala i poslala u rat, zaslužuješ zahvalnost svoga naroda i sve počasti svoje države.
Tu povlačim paralelu s poginulim Hrvatima koje je njihova država kroz povijest pozvala i poslala u rat, bez obzira koji rat, bez obzira na okolnosti toga rata i njegov ishod, bez obzira gdje na svijetu se taj rat vodio i kada se vodio, od Tridesetgodišnjega do Domovinskoga rata, od Freiburga u današnjoj Njemačkoj gdje je bila stacionirana hrvatska vojska u Tridesetgodišnjemu ratu, preko Galicije i Soče u Prvom svjetskom ratu i Staljingrada u Drugom, do svih bojišta u Domovinskom ratu. Ne treba slaviti sve bitke ali treba žaliti sve mrtve koji su tamo poslani i tamo izginuli.
Državno vodstvo, hrvatsko u Zagrebu, u bilo kojem periodu, radilo se o obrambenom ili agresivnom ratu, političko vodstvo, radilo se o pravednom ili nepravednom ratu, donosi odluke i snosi odgovornost za početak, tijek i završetak rata, za njegov karakter i za njegovu svrhu, a svaki onaj Hrvat kojega je to vodstvo u ime hrvatske domovine pozvalo i poslalo u rat, zaslužuje zahvalnost hrvatskoga naroda i samostalne hrvatske države danas, a naročito oni koji su u tim ratovima, na raznim bojištima ostavili svoje kosti.
Oni koji su pristali na “pogodbu” da slave samo Domovinski rat i odreknu se svih onih koji su za Hrvatsku živote položili ranije, mogu biti sigurni da će se i njih prije ili kasnije odricati, a svi su indikatori da su već počeli.
Tako država komemorira sve svoje poginule u ratu i tako bi hrvatska država trebala komemorirati sve svoje poginule u svim ratovima, jer tako treba biti po pravdi i Boga i čovjeka, umjesto da se veliki dio njih koji su poginuli, a naročito one tokom prošloga stoljeća, ignorira a veliki dio tretira kao neprijatelje po jugoslavenskom aršinu, dok se šalje vijence i odaje počasti onima koji su se borili protiv Hrvatske, za tuđe države i tuđe ideologije, od Srba do Sutjeske.
Država koja ne cijeni svoje poginule u prošlim ratovima i ne odaje im počast, neće imati nikoga tko će ju braniti u budućim ratovima, jer će novi naraštaji povući zaključak da će se i njih i njihove žrtve u budućnosti odreći.
Oni koji su pristali na “pogodbu” da slave samo Domovinski rat i odreknu se svih onih koji su za Hrvatsku živote položili ranije, mogu biti sigurni da će se i njih prije ili kasnije odricati, a svi su indikatori da su već počeli.
Hrvatska nije izmišljena ni 41. ni 91. nego živi stoljećima zahvaljujući žrtvi njenih sinova i nema nikakva izgleda da će budućnost biti drugačija, ispunjena samo srećom, zadovoljstvom mirom i blagostanjem. Ne budemo li slavili i iskazivali zahvalnost onima koji su se žrtvovali za Domovinu u prošlosti, slijedi nam crna budućnost, jer tko će se žrtvovati za Hrvatsku, ako po odnosu prema onima iz prošlosti zna da će ih oni preživjeli zaboraviti, zanijekati, odreći ih se, ili ih osuditi?
Ne usudimo se zaboraviti!
Pjesma “Pod Alpama” posvećena hrvatskim vojnicima na Alpskom frontu na Soči u Prvom svjetskom ratu.