Oni koji su dublje upoznali Australiju i njihov mentalitet, čuli su izraz “fair go” (pravedan odnos, fair play, bona fide), koji dominira u svim aspektima australskog života, od tuče u gostionici do teniskog natjecanja. Izraz “fair” prisutna je u australskom govoru češće nego igdje drugdje na svijetu. Princip “fair fight” je vladao čak i kad bi se dvojica potukla negdje ispred gostionice, sve dok u Australiju nisu stigli Turci i Balkanci, s noževima, bokserima i “šarafcigerima”.
Australci su ostali zabezeknuti kao da im je netko pribio šamarčinu (u australskom kolokvijalnom govoru “gobsmacked”), na ponašanje grčke publike tokom polufinalnog meča Australian Open turnira, između Grka Tsitsipasa i Rusa Medvedeva u petak na večer.
Za polufinalno natjecanje u kojemu se izabire protivnik Novaku Đokoviću za finale u nedjelju, Rod Laver stadion je natrpala grčka publika. To ne čudi, znajući da je Melbourne treći najveći grčki grad na svijetu, uključujući i Grčku. Ono što je začudilo Australce bio je način navijanja.
Četvrtorankirani Medvedev je nastavio svoju dominaciju nad Tsitsipasom, praktično kao da je cijelu večer tenisku lopticu imao na špagi i u međusobnim susretima rezultat doveo na 6-1, pobjedom od 6-4, 6-2 i 7-5. Tim je Medvedev ostvario svoju 20-tu neprekinutu seriju pobjeda.
Tenis, za razliku od nogometa zahtijeva disciplinu publike, tako da tokom igre vlada tišina. Prigovora za “nogometno” ponašanje bilo je u prošlosti i tokom Đokovićevih mečeva od strane njegove publike. Na neprestano bukanje Medvedevu, čak i tokom igre i ometanje galamom njegovih servi, Australci su masovno reagirali preko socijalnih medija izrazima poput “odvratno” i “sramotno”.
Oni koji su dublje upoznali Australiju i njihov mentalitet, čuli su izraz “fair go” (pravedan odnos, fair play, bona fide), koji dominira u svim aspektima australskog života, od tuče u gostionici do teniskog natjecanja. Riječ “fair” prisutna je u australskom govoru češće nego igdje drugdje na svijetu. “Fair fight” (pravednu tuču) najbolje ću prikazati prizorima koje sam doživio dok sam bio u Australskoj vojsci, kada bi se dvojica zakvačila u kantini i jedan drugoga izazvao na tučnjavu, što je začudo bilo tolerirano, vjerojatno radi toga što predstavlja borilačku vještinu. Obaveza je bila izaći van na otvoreni prostor i raskopčati pojas na hlačama, čime se službeno iz vojnika pretvaraš u civila. Ako bi jedan od sudionika imao oko sebe 5 osobnih prijatelja a drugi bio sam, prijatelji se nikada ne bi miješali. Bitka bi se vodila isključivo šakama i nikad nogama. Onog časa kad bi jedan od dvojice pao, sukob je završen, pobjednik bi poraženoga podigao na noge, odveo natrag u kantinu, posjeo ga na stolicu i platio mu piće. To je bio “fair fight” koji je vladao svuda a ne samo u vojsci, sve dok u Australiju nisu stigli Turci i Balkanci, s noževima, bokserima i “šarafcigerima”.
“Fair go, mate” (budi pravedan prijatelju) načelo koje dominira svuda pa i u tenisu, ne isključuje vatreno navijanje za svoga ali uključuje pravedan tretman protivnika, koji je u meču između Medvedeva i Tsisipasa dramatično prekršen.
Praktično neprijateljski tretman ruskog igrača dostigao je tolike razmjere da je u trećem setu sudac prozvao publiku rekavši da je vatreno navijanje za svog igrača u redu ali da treba biti fer prema obojici. Nakon meča twiter je po Australiji bio zatrpan osudama na račun ponašanja grčke publike.
U prošlosti, povezano uz nastupe srpskih i grčkih navijača izvan stadiona, zabilježeni su neredi mlađih ljudi koji se identificiraju zajedničkim imenom “pravoslavna braća”.
Hoće li se srpska publika sutra kada Medvedev igra protiv Đokovića ponašati civiliziranije, ostaje za vidjeti. S obzirom da su Srbi Rusima skloniji nego Grci, atmosfera bi trebala biti mirnija.
Hoće li i hrvatski navijači biti svrstavani među među Balkance, ovisi o tome hoće li ih roditelji i država odgajati u balkanskom i Hrvatskoj inače stranom bizantskom duhu, ili u duhu zapadne na kršćanstvu zasnovane uljudbe, kojoj Hrvatska povijesno pripada i njom se dičila dok ju nije zadavila srpska dominacija kroz jugoslavensko dvadeseto stoljeće. Posljedice te dominacije doživljavamo svakodnevno, između ostalog i kroz psovačke komentare na facebooku i drugim medijima.