U nedavnoj posjeti predsjednika Milanovića Sjevernoj Americi u dva navrata istaknuo je kako, citiram: “Nama više nije potreban vaš novac”. Zaboravlja da je godišnji registrirani novčani doprinos hrvatskog iseljeništva veći nego zarada od turističke sezone! A gdje je još ono što nije registrirano kroz HNB? Dok iseljenici pune državnu blagajnu oni koji su nanijeli Hrvatskoj 40 milijardi dolara ratne štete i njihovi predstavnici (Srbi) sjede u Hrvatskom državnom saboru – plaćeni.
Tužan prizor. Kanadski Hrvati u narodnim nošnjama poput dresiranih medvjeda u putujućem cirkusu dočekuju Predsjednika RH. Taj isti Predsjednik, i pojedinci u njegovoj pratnji, bili su članovi Partije koja je 21. lipnja 1991. napustila Sabor RH usred glasanja za hrvatsku nezavisnost. Istovremeno iz zagrebačkog stožera SDP-a, na tisuće povjerljivih dokumenata na mikrofilmu, uključujući spisak UDB-aških doušnika i direktora koji su pokrali državna poduzeća prebačeni su u Beograd. Tko se danas sjeća predaje oružja Teritorijalne obrane srbočetničkoj armadi? Zašto milijunska hrvatska dijaspora još uvijek vjeruje političkim prevrtljivcima zaraženim mutiranim virusom SKH-a? Rat koji su abolirani četnici i jugonacionalisti vodili protiv izvandomovinske Hrvatske nakon ’45. godine se nastavlja, ali u drugom, mnogo perfidnijem ruhu. Njihovi potomci danas paradiraju po hrvatskim institucijama dok iseljenici čekaju godinama za dobivanje državljanstva(!).
Od siječnja 2020. do svibnja 2023. god. samo 6655 potomaka iseljenika dobilo je hrvatsko državljanstvo. Zašto se ne objave podatci o povratku 3. i 4. generacije hrvatskih iseljenika? Zašto tu statistiku ne vodi razvojni sektor državne uprave umjesto represivni aparat MUP-a? To su sve retorička pitanja. U ovoj dubokoj državi četvrt stoljeća nakon pada berlinskog zida 40% populacije još živi u ideološkom habitusu propale SFRJ. Kako objasniti da su u 86% katoličkoj zemlji predsjednik te države i gradonačelnici 2 najveća grada u Hrvatskoj – deklarirani ateisti? Za njih svaki nacionalno osviješteni Hrvat je kao svinjski odrezak na židovskim svatovima. Hrvatske institucije odbile su zahtjev za državljanstvo iseljenicima do 36. godine života i spustili granicu na 21. godinu života. Nakon DR Hrvatska je mogla prepisati zakon od R. Slovenije koja pripadnicima svoje dijaspore plaća troškove povratka. Republika Mađarska je vratila na tisuće svojih iseljenika iz potonule socijalističke tvorevine Venezuele i danas plaća 1500 € mađarskim obiteljima koje komunisti nisu otjerali nakon ’45. godine da ostanu u Baranji na svojim ognjištima. Jedan od velikih mitova u današnjoj Croslaviji vezan je za glasačka prava dijaspore koja broji više od 3 milijuna iseljenika. Na cijeloj zapadnoj obali Amerike postoji samo jedno (!) mjesto za glasanje. Na prošlim izborima za Hrvatski državni sabor od 105 000 registriranih birača glasalo ih je samo 100 (riječima: stotina). U Njemačkoj, gdje je najbrojnija hrvatska dijaspora glasalo je samo 0.07 % birača. Dok državljani drugih zemalja mogu dopisno glasati iz bilo kojeg kraja svijeta to je hrvatskoj dijaspori onemoguceno.
U nedavnoj posjeti Predsjednika Sjevernoj Americi u dva navrata istaknuo je kako, citiram: “Nama više nije potreban vaš novac”. Zaboravlja da je godišnji registrirani novčani doprinos hrvatskog iseljeništva veći nego zarada od turističke sezone! A gdje je još ono što nije registrirano kroz HNB? Dok iseljenici pune državnu blagajnu oni koji su nanijeli Hrvatskoj 40 milijardi dolara ratne štete i njihovi predstavnici (Srbi) sjede u Hrvatskom državnom saboru – plaćeni. Teme kao Lustracijski zakon i Povrat oduzete imovine za vrijeme komunističkog režima, kao i Zakon o porijeklu imovine sustavno se i smišljeno već godinama guraju pod tepih. U Hrvatskoj neizgovorena istina postala je gora od laži. Kako u ratu, tako i danas u miru, hrvatsko iseljeništvo još uvijek drži Hrvatsku na životu (infuziji). Bez novčanog dopirnosa izvandomovinske hrvatske za godinu dana srušio bi se cijeli mirovinski sustav.