Tko kontrolira prošlost kontrolira sadašnjost,
tko kontrolira sadašnjost kontrolira budućnost.
Prvi dio možete pročitati OVDJE
Imajući krajnju viziju stvaranja hrvatske države Tuđman se oslonio čak i na one koji su imali krvave komunističke ruke. Najočitiji je primjer Josip Perković kojeg je tek članstvo Hrvatske u Europskoj uniji dovelo pred sud pravde. Zato nije bilo moguće provesti lustraciju po ugledu na bivše zemlje sovjetskog lagera koje su s unutarnjom građanskom opozicijom raskrstile s kadrovima iz krvavog režima pod crvenom zvijezdom. Jedini pokušaj u Hrvatskome saboru da se donese zakon o lustraciji na prijedlog HSP-a 1998. godine blokirao je HDZ.
Za početak treba podsjetiti da je pod crvenom zvijezdom izvršen 1990. godine u Jugoslaviji državni udar u onom trenutku kad su migovi komunističkog JRV-a spriječili policijske helikoptere upućene iz Zagreba da spriječe četničku pobunu Srba koja je počela tzv. “balvan revolucijom” u tzv. Krajini. Tzv. JNA djelovala je u tom trenutku protuustavno, jer njezina ustavna zadaća bila je isključivo čuvanje državnih granica, a ne miješanje u unutarnje stvari republika koje su po Ustavu iz 1974. godine imale kvazisuverenitet. Ti migovi na samom početku raspada Jugoslavije simbolično su navijestili kakva će biti krvava uloga crvene zvijezde u događajima koji će slijediti.
Iako je Tuđmanova namjera da na neki način u novim okolnostima pomiri pripadnike dviju ideologija, dakle ne same ideologije, on je sa svojim projektom o pomirbi “ustaša” i “partizana” odmah u početku napravio grešku. Ideoloških organiziranih ustaša u samoj Hrvatskoj nije bilo, jer je komunistički režim pod crvenom zvijezdom u 45 godina svaku političku opoziciju u začetku drastično sprječavao. To dokazuje velik broj ubojstava hrvatskih političkih emigranata. Osim toga hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima odbacio bilo kakvu ideju o ustaškoj ideologiji, jer je zet Ante Pavelića Srećko Pšeničnik koji se vratio iz Kanade sa svojim HOP-om (Hrvatski oslobodilački pokret) dobio zanemariv broj glasova. Kad danas razni jugonostalgičari i poklonici crvene zvijezde govore o ustašizaciji Hrvatske nitko ne koristi tu nespornu činjenicu da im začepi usta i ukaže na baš suprotan ideološki smjer veličanjem crvene zvijezde kao simbola zločinačkog komunizma.
Tuđman se prilikom stvaranja hrvatske države morao osloniti isključivo na “partizane” koji su bili spremni uključiti se u pokret za osnivanje hrvatske države. Šime Đodan koji je i sam bio partizan, ali je pošteno gledajući na tijek događaja izjavio u posljednjem intervjuu pred smrt kako su se ključne odluke donosile u svojevrsnom politbirou sastavljenom od Tuđmana, Manolića, Boljkovca, Račana i Bilandžića. Što su oni odlučili to je HDZ dosljedno provodio. Treba podsjetiti da je u HDZ-u na početku bilo 27.000 bivših članova SKH-a, a nakon prvih demokratskih izbora učlanilo se još 70.000. Tuđman je ignorirao tadašnju oficijelnu emigrantsku političku opoziciju okupljenu oko Hrvatskog narodnog vijeća, koja je bila pod kontrolom stranih obavještajnih službi. Uostalom među onima iz političke emigracije koji su se priključili Franji Tuđmanu bilo je dosta suradnika Udbe i KOS-a. Imajući krajnju viziju stvaranja hrvatske države on se oslonio čak i na one koji su imali krvave komunističke ruke. Najočitiji je primjer Josip Perković kojeg je tek članstvo Hrvatske u Europskoj uniji dovelo pred sud pravde. Zato nije bilo moguće provesti lustraciju po ugledu na bivše zemlje sovjetskog lagera koje su s unutarnjom građanskom opozicijom raskrstile s kadrovima iz krvavog režima pod crvenom zvijezdom. Jedini pokušaj u Hrvatskome saboru da se donese zakon o lustraciji na prijedlog HSP-a 1998. godine blokirao je HDZ. O političkoj poziciji SDP-a kao slijednici Saveza komunista Hrvatske odnosno Jugoslavije prema krvavoj komunističkoj prošlosti bespredmetno je govoriti, pa je tako ekstremni jugokomunist u Hrvatskome saboru Nenad Stazić izjavio da partizani nisu dobro obavili posao 1945. godine, a da nitko iz čelništva SDP-a nije osudio ili se barem ogradio od njegove izjave. Nije stoga čudno da je u jeku otkopavanja novih grobnica na Facebooku iskrsnula i ovakva izjava jedne mjesne organizacije SDP-a u Zagrebu: “Tito ih je trebao sve pobiti! Mnogo je toga dreka ostalo”.
SDP dakle živi i dalje s crvenom zvijezdom kao simbolom zločinačkog jugoslavenskog komunizma. U njegovim redovima nalazi se većina od tzv “Mamulinih 100” javnih osoba u Hrvatskoj koje su bile spremne podržati vojni puč, kako bi se ugušila demokracija izborena na prvim demokratskim izborima 1990. godine. Danas je mnogo opasnija politika HDZ-a pod Andrejom Plenkovićem koji je izjavio da je njegova misija “promijeniti Hrvatsku”. Nizom praktičnih poteza dokazao je da ta misija sadržava drukčiji odnos prema Domovinskom ratu. U njemu se hrvatski narod upravo borio protiv ideologije zločinačke crvene zvijezde koja je s četničkom kokardom sudjelovala u velikosrpskoj agresiji. Tako se došlo do stanja u kojemu se napada poklič “Za dom spremni”, ali ne i glorifikacija crvene zvijezde u navodnoj i tzv. europskoj prijestolnici kulture Rijeci, da se spomene najsvježiji primjer. Andrej Plenković, a time i članstvo HDZ-a koje ga je izabralo na nedavnim stranačkim izborima, ignoriraju najnoviju rezoluciju Europskog parlamenta iz rujna prošle godine u kojoj se izričito izražava zabrinutost kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima, te se podsjeća da je nekoliko zemalja zabranilo upotrebu nacističkih i komunističkih simbola. Hrvatski sabor naravno nije raspravljao o toj rezoluciji, kao što vlade bez obizra jesu li pod vodstvom HDZ-a ili SDP-a sustavno zaobilaze te rezolucije, tolerirajući zločinačku crvenu zvijezdu kao simbol pod kojim je hrvatski narod pretrpio velike ljudske i materijalne gubitke, što je dovoljan razlog da se zabrani taj komunistički simbol.