Srpska pravoslavna crkva djeluje u Hrvatskoj par excellance kao corpus separatum uz prešutnu potporu službenih vlasti. Njezinu najbolju definiciju dala je američka CIA: “Srpska pravoslana crkva djeluje kao promotor Velike Srbije, a ne kao vjerska institucija koja brine o svojim vjernicima. Svećenike SPC-e izravno plaća hrvatska Vlada a većina njih su državljani Republike Srbije s radnom dozvolom u Hrvatskoj. Hrvatska Vlada pokriva njihove godišnje troškove koji nisu utvrđeni nego ih ispostavlja SPC.
U najveće i najteže paradokse hrvatskog državnog suvereniteta kojim se negira sama državnost Republike Hrvatske, bez ikakve dvojbe spada ne samo djelovanje nego čak i postojanje Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj. Što je najnevjerojatnije, takvo stanje prije svega je rezultat (ne)djelovanja državnih organa koji djeluju u nekim situacijama i stanjima kao da propala komunistička i na određeni način velikosrpska Jugoslavija još uvijek postoji. Činjenica da Srpska pravoslavna crkva uopće postoji u hrvatskoj državi potvrđuje tezu da mentalno, ali što je još gore, i politički vladajuće strukture u Republici Hrvatskoj, bez obzira radilo se o HDZ-u ili SDP-u, nisu u potpunosti raskrstile s totalitarnom jugokomunističkom prošlošću.
Hrvatska je veći dio suvereniteta ulaskom u Europsku uniju prepustila birokratskim strukturama u Bruxellesu jer je to bio pravni uvjet priključenju europskoj zajednici država. To je donekle prihvatljivo, ali je apsurdno da na teritoriju države Hrvatske djeluje jedna organizacija, kakva je Srpska pravoslavna crkva kao zaostali relikt jugoslavenske monarhističke i komunističke političke opcije. Znakovito je da se novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, a prije toga mitropolit SPC-e u Hrvatskoj predstavlja, kako je to izjavio u novinarski sramotnom intervju HRT-u, kao nekakav nasljednik države SHS, što je kasnije još potvrdio izjavom kako se granice mogu mijenjati. Da se Srpska pravoslavna crkva nimalo ne šali dokazala je oružanom intervencijom pri ustoličenju njihova mitropolita u Crnoj Gori.
Srpska pravoslavna crkva djeluje u Hrvatskoj par excellance kao corpus separatum uz prešutnu potporu službenih vlasti. Njezinu najbolju definiciju dala je američka CIA: “Srpska pravoslana crkva djeluje kao promotor Velike Srbije, a ne kao vjerska institucija koja brine o svojim vjernicima. Svećenike SPC-e izravno plaća hrvatska Vlada a većina njih su državljani Republike Srbije s radnom dozvolom u Hrvatskoj. Hrvatska Vlada pokriva njihove godišnje troškove koji nisu utvrđeni nego ih ispostavlja SPC. To je ustanovljeno početkom 2000. godine ugovorom s Vladom SDP-a….Milijuni eura godišnje koje SPC dobiva od iznajmljenih nekretnina u Zagrebu šalju se u Srbiji za financiranje Srpske pravoslavne crkve”.
Pokušaj da se obnovi Hrvatska pravoslavna crkva pokrenuo je kao predstavnik Europske pravoslavne crkve koja ima sjedište u Parizu, arhiepiskop Aleksandar koji je inače bugarski državljanin. On je 2016. godine od Ministarstva uprave zatražio registraciju Hrvatske pravoslavne crkve. Tek nakon 30 mjeseci, umjesto propisanih 30 dana Ministarstvo uprave odbilo je zahtjev za registraciju Hrvatske pravoslavne crkve.
Što je još nevjerojatnije Srpska pravoslavna crkva djeluje u Hrvatskoj potpuno nezakonito, jer nije upisana u Registar vjerskih zajednica i to isključivo zbog toga što Srpska pravoslavna crkva kao institucija države Srbije uopće ne priznaje Hrvatsku kao državu (?!). Kad se iz Beograda Srpska pravoslavna crkva referira o SPC-i u Hrvatskoj, onda se govori o njihovim eparhijama na teritoriju hrvatske države a ne o Hrvatskoj. Njezin protupravni privilegiran položaj potječe još od vladajuće Kukuriku koalicije na čelu sa SDP-ovim premijerom Ivicom Račanom. Upravo je zastupnik Ante Prkačin (Domovinski pokret) u Hrvatskom saboru razotkrio skandalozan ugovor što ga je prije 19 godina Ivica Račan potpisao s nepostojećim predsjednikom nepostojećeg Episkopskog savjeta koji je omogućio nelegalno djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Na tu intervenciju premijer Andrej Plenković je izjavio da je to prvi put kako netko u Saboru pokreće to pitanje, ali Ante Prkačin nije dobio odgovor na pitanje premijeru: “Hoćete li revidirati taj ugovor. On je zreo za poništiti”. Po reagiranju premijera Plenkovića proizlazi da je to tema i to ozbiljna, koju ne bi trebalo raspravljati u Hrvatskome saboru. Drugim riječima predsjednik hrvatske Vlade smatra da Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj treba nastaviti ilegalno djelovati i da tu ilegalnu djelatnost dozvoljava njegova Vlada.
Hrvatska Vlada počinja veleizdaju, uporno dozvoljavajući protuzakonito djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj koju ta crkva čak ne priznaje na najgrublji način negira se hvatski državni suverenitet za koji je u Domovinskom ratu protiv velikosrpske agresije s tom SPC kao njezinim dijelom položeno 15.000 života, među kojima i Hrvata pravoslavne vjere.
Pokušaj da se obnovi Hrvatska pravoslavna crkva pokrenuo je kao predstavnik Europske pravoslavne crkve koja ima sjedište u Parizu, arhiepiskop Aleksandar koji je inače bugarski državljanin. On je 2016. godine od Ministarstva uprave zatražio registraciju Hrvatske pravoslavne crkve. Tek nakon 30 mjeseci, umjesto propisanih 30 dana Ministarstvo uprave odbilo je zahtjev za registraciju Hrvatske pravoslavne crkve. Još je intrigantnije da u Hrvatskoj postoji značajan broj Hrvata koji su se deklarirali kao pravoslavni vjernici koji ne žele biti pod okriljem takve Srpske pravoslavne crkve koja sve pravoslavce u Hrvatskoj smatra Srbima. Po popisu stanovništva iz 2011. takvih Hrvata pravoslavne vjeroispovjesti bilo je više od 16.000. Treba podsjetiti da se u Domovinskom ratu protiv velikosrpske agresije borilo i oko 10.000 hrvatskih pravoslavaca. Oni su osnovali Udrugu hrvatskih branitelja pravoslavne vjere kojoj je na čelu pukovnik Hrvatske vojske u mirovini Ratko Despot. On je izjavio da hrvatski pravoslavci ne žele imati ništa sa Srpskom pravoslavnom crkvom jer bi “ispalo da smo Domovinki rat izgubili i sada tu nije Hrvatska nego Srbija. Ovakvo stanje kad u Hrvatskoj kao nacionalna Pravoslavna crkva djeluje Pravoslavna crkva Srbije dokaz je podređenosti (vazaliteta) Republike Hrvatske prema Srbiji”, podvukao je pukovnik u mirovini Ratko Despot.
Na posljednjem popisu stanovništva 2021. godine pod pritiskom vođe velikosrpske “pete kolone” Milorada Pupovca hrvatski pravoslavci nisu mogli na taj način deklarirati svoju vjersku pripadnost Tako dosljedna veleizdajnička politika hrvatske Vlade pokazala se nedavno odlukom ministra uprave Ivana Malenice da unatoč pozitivnoj presudi Visokog upravnog suda odbije zahtjev Hrvatske pravoslavne crkve da se upiše u registar vjerskih zajednica. Na taj način hrvatska Vlada opetovano čini čin veleizdaje, uporno dozvoljavajući protuzakonito djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj koju ta crkva čak ne priznaje na najgrublji način negira se hvatski državni suverenitet za koji je u Domovinskom ratu protiv velikosrpske agresije s tom SPC kao njezinim dijelom položeno 15.000 života, među kojima i Hrvata pravoslavne vjere.