Australski slučaj Hrvatske šestorke ostaje bez priznanja – unatoč evidencije o ozbiljno izigranoj pravdi. Činjenice su iznešene u novoj knjizi “Razumna sumnja: Špijuni, policija i Hrvatska šestorka”, freelance novinara Hamisha McDonalda, u izdanju Doosra Media.
Kroz godine poduzeti su mnogi pokušaji da se ova nepravda ispravi. Evidencija sugerira da se laburističke i koalicijske vlade u Canberri nisu zauzele da se ispravi ova evidentna nepravda. Ali, još uvijek nije previše kasno za žrtve ove nepravede i njihove obitelji. Krajnje je vrijeme da australski sudski i politički sustav prizna svoje propuste koji su doveli do osude Hrvatske šestorke.
Četiri deseteljeća nakon (navodnih) događaja 8. veljače 1979., tamna mrlja ostaje na kriminalnom sustavu australske pravde. To uključuje policiju, tužilaštvo, suce u procesu, porotnike i žalbene sudove – cijelim putem sve do Vrhovnog suda, zajedno s obavještajnim službama, visokim državnim činovnicima i vodećim političarima.
Velika Britanija je priznala da su Birminghamska šestorka i u Guildfordska četiri slučaja bili nevini osuđeni za teroristički napad koji se dogodio u ovim gradovima 1974. Međutim, australski slučaj Hrvatske šetorke ostaje bez priznanja – unatoč evidencije o ozbiljno izigranoj pravdi.
Činjenice su iznešene u novoj knjizi “Razumna sumnja: Špijuni, policija i Hrvatska šestorka”, freelance novinara Hamisha McDonalda, u izdanju Doosra Media.
Osmog siječnja 1979., Vico Virkez, koji je tvrdio da je australski Hrvat, nazvao je jugoslavenski konzulat u Sydneyu i obavijestio ih da nekoliko njegovih kolega planira teroristički napad u Sydneyu. Vikez je u to vrijeme živio u Lithgowu (NSW).
U igru je ušao Roger Rogerson, danas poznat kao notorni bivži policajac i osuđeni ubojica. Djelujući na Virkezovo upozorenje, koje mu je prenio konzulat, Rogerson je predvodio raciju policije NSW, na kuće u sydneyskom predgrađu Burwood, gdje je uhićeno nekoliko Hrvata pod optužbom konspiracije s ciljem da počine terorističko djelo. Uz ove i druge racije, optuženi su Maks Bebić, Vic Brajković, Mile Nekić, Ilija Kokotović, Josip Kokotović i Ante Zvirotić: Hrvatska šetorka.
Godine 1979., Hrvatska je bila u sastavu jugoslavenske federacije, koja je uključivala Srbiju, Sloveniju, Makedoniju, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu. Država je bila pod brutalnom komunističkom diktaturom, na čelu s Josipom Brozom Titom, koji je upravljao visoko efikasnom tajnom policijom – UDBA. Većina Hrvata su katolici i žestoki antikomunisti. Mnogi australski Hrvati su bili protiv Tita i njegova režima.
Kasnih 60-ih godina i početkom 70-ih, dogodilo se nekoliko napada na objekte u jugoslavenskom vlasništvu u Austaliji, većina kojih su rezultirala vrlo malom štetom. ASIO (Aus. obavještajna služba op.p) je stajala na stanovištu da su većina, ako ne i svi napadi bili “false-flag operacije” (operacije pod tuđom zastavom), što znači da su ih počinili sami agenti Udbe u Australiji, kako bi diskreditirali australske Hrvate, koji su bili protiv Titova režima.
Ovo mišljenje nije dijelila Laburistička stranka Australije, koja se nalazima u opoziciji, dok Gough Whitlam nije u izborima odnio pobjedu nad koalicijom Williama McMahona u prosincu 1972. Pred same izbore, lijevo krilo laburista, pod vodstvom Lionela Murphya i Jima Cairnsa, sukobilo se koalicijinim državnim tužiteljem Ivorom Greenwoodom povodom ovog pitanja.
Kratko nakon što je ustoličena Whitlamova vlada, Murphy, koji je preuzeo funkciju državnog tužitelja, naredio je raciju na glavno sjedište ASIO-a u Melbourneu. On je bio uvjeren da ASIO prikriva podatke o hrvatskom terorizmu u Australiji.
Kako je racija pokazala suprotne rezultate, Murphyjeva karijera je praktično završila. Whitlam ga je 1974. postavio u Vrhovni sud.
Kako je napisao povjesničar Paul Collins, sve od početka europskog naeljavanja 1788. postojala je linija antikatoličkog sektarijanizma.
Na ljevici je postojao neprijateljski odnos prema Hrvatima. Neki koji su i danas ljubitelji Murphyja, kao što je voditelj emisije Q&A na državnoj televiziji ABC Tony Jones, još uvjek vjeruju da su “hrvatski katolički ekstremisti” izvršili višestruka bobardiranja u Australiji tokom 70-ih godina.
Jonesova današnja pozicija bila je relativno raširena pred 40 godina. Hrvatska šetorka osuđena je nakon 10-mjesečnog procesa, a proces donošenja presude je trajao 68 sati. Glavna evidencija protiv njih sastojala se od njihovih priznanja od kojih ni jedno nije bilo potpisano. Nije bio rijedak slučaj za policiju NSW, da verbaliziraju optužene i konstruiraju intervjue.
Save šestorica su odbacila tvrdnju da su dali izjeve.
U njegovoj knjizi, McDonald je bio uvjerljiv tvrdeći da se sudac Alan Victor Maxwell prema optuženima ponio neprijateljski. Štoviše, kada se slučaj našao na NSW sudu za kriminalne žalbe, glavni sudac Gordon Samuels je bio jedan od najbližih Maxwellovih prijatelja. Konzekventno, sva tri suca su odbila žalbu u procesu koji je trajao 10 minuta.
Pred kraj procesa, obrana je iznijela da Virkez, glavni svjedok optužbe, nije Hrvat nego Srbin. Ovo je bilo u skladu s tvrdnjama Hrvatske šestorke, da je sve namjestila UDBA u “false-flaged” operaciji. McDonald, nakon što je proučio ASIO-ve i Nacionalne arhive, uvjerljivo je pokazao da je ovo bilo poznato NSW policiji i nekim vrhunskim državnim činovnicima u Canberri, koji su namjerno odvjetnicima obrane uskratili ove informacije.
Godine 1989., nakon što su odslužili 10 godina o 15-godišnje kazne, Hrvatska šestorka je puštena iz zatvora. Dvije godine kasnije, voditelj emisije “Four Corners” na ABC televiziji Chris Masters je obavio intervju s Virkezom, koji se pred više destljeća vratio u Jugoslaviju. Virkez je Mastersu rekao da nije Hrvat i da je na sudu iznio lažnu evidenciju. To je bilo pred skoro 30 godina.
John Blaxland i Rhys Crawley napisali su 2016. treći svezak ASIO-ve službene povijesti “Tajni hladni rat”. Autori su zaključili da je Hrvatska šestorka “krivo osuđena”. John Schindler koji je ranije radio za Američku agenciju za nacionalnu sigurnost trvdi da je osuda Hrvatske šestorke bila vjerojatno najuspješnija agentsko-provokatorska operacija Titove tajne policije.
Kroz godine poduzeti su mnogi pokušaji da se ova nepravda ispravi. Evidencija sugerira da se laburističke i koalicijske vlade u Canberri nisu zauzele da se ispravi ova evidentna nepravda. Ali, još uvijek nije previše kasno za žrtve ove nepravede i njihove obitelji. Krajnje je vrijeme da australski sudski i politički sustav prizna svoje propuste koji su doveli do osude Hrvatske šestorke.
S engleskog preveo: Dinko Dedić
Izvor: The Weekend Australian, 8. lipnja 2019.
O autoru: Gerard Henderson – Australski pisac, kolumnist i politički komentator. On je izvršni direktor Sydneyskog instituta, foruma dnevne politike, financiranog iz privatnih izvora. Njegov blog “Media Watch Dog” može su naći na theaustralian.com.au