Na ovim parlamentarnim izborima hrvatski narod može masovnim izlaskom na birališta, demokratskim putem izvršiti političku čistku Hrvatske od toksičnog utjecaja mentalnih jugoslavena i velikosrba,  njihovih jugobalkanskih zabluda, nametnutih mitova i vanjskih mentora, dakle, svega onog što nam je u prošlosti nanijelo, i još nanosi, toliko patnje, štete i zla. Kad bi se to dogodilo, Hrvatska bi bila puno, puno bolje mijesto za život.

Autor: Željko Dogan

Prema pisanju domovinskog tiska i istraživanju njihovih ‘javnih anketa’   opozicijska Restart koalicija, okupljena oko stranke ‘bivših’ jugokomunista (SDP) i tajkuna s mutnom i neraščišćenom jugoudbaškom prošlošću, od prošlog je tjedna pretekla na ljestvici popularnosti vladajući HDZ. Mladi i nadobudni lider SDP-a, Davor Bernardić, kojem je draži Tito od Tuđmana, nestrpljivo čeka nedjeljne izbore i već sebe vidi na vlasti u Hrvatskoj.

To su prilično alarmantne vijesti u trenutku kada teška gospodarska situacija te nagomilani problemi i napetosti zbog nepredvidljivog raspleta situacije u vezi s koronavirusom rastu i imaju uznemiravajući trend.

Po svemu sudeći, nakon ovih parlamentarnih izbora, Hrvatsku čeka vruća politička jesen.

Plašeći narod mogućom pobijedom domoljubne desnice, vodeći ‘hrvatski’ mediji i portali s udbaškim zaleđem, već najavljuju kaos i ‘grčki scenario’ na jesen. Što bi se i moglo dogoditi jer će se u tom slučaju iz mračnih kuhinja unutarnjeg i vanjskog konspirativnog podzemlja poticati lijevoliberalni bunt, izlazak naroda na ulice i opći štrajkovi, kojima će se željeti što više destabilizirati i paralizirati Hrvatsku kako bi pala ta eventualna desna, domoljbna vlada.

Nešto slično smo nedavno gledali u Americi.

Kako bilo, hrvatski narod ni po koju cijenu ne bi se smio dati ponovo izmanipulirati, te svoje nezadovoljstvo i probleme koje ima, rješavati još jednim vraćanjem na vlast odnarođenih jugoljevičara, a još manje rušilačkim demostracijama i međusobnim sukobima na ulici.

Postoji jedan, vrlo jednostavan, način na koji se mogu puno lakše riješavati nagomilani problemi i na solidnim temeljima krenuti naprijed. To je lustracijski pristup na izborima.

Narod u Hrvatskoj  konačno mora shvatiti da je sada, u slobodi i demokraciji, autentični izraz njegove snage i volje  – glasačka kutija.

Što znači, ako hoće, on već na ovim parlamentarnim izborima može masovnim izlaskom na birališta, demokratskim putem izvršiti političku čistku Hrvatske od toksičnog utjecaja mentalnih jugoslavena i velikosrba,  njihovih jugobalkanskih zabluda, nametnutih mitova i vanjskih mentora, dakle, svega onog što nam je u prošlosti nanijelo, i još nanosi, toliko patnje, štete i zla.

Kad bi se to dogodilo, Hrvatska bi bila puno, puno bolje mijesto za život.

Ako nam je toliko važna koliko tvrdimo da jeste onda bi svi mi, pa i oni najrazočaraniji domoljubi, makar škrgućući zubima, trebali u nedjelju izići na izbore i svojim glasovima osigurati da Lijepa Naša u potpunosti ne padne u ruke onih koji je žele ponovo regionalno utamničiti da bi je nastavili uništavati i pljačkati na ‘bivši’ način.

Slobodna Hrvatska država više ih naprosto ne treba, niti može podnijeti, budući da se pod njihovom vlašću njena sloboda i suverenitet svakim danom sve više urušavaju a život se pretvara u bivšu noćnu moru.

Ako već u današnjoj Hrvatskoj nije donesen lustracijski zakon (na čemu EU odavno inzistira) kojim se zabranjuje bivšim komunističkim dužnosnicima da nastavkom svog političkog angaržmana zagađuju mlade postkomnističke demokracije, onda je krajnje vrijeme da im narod sam, to svojim masovnim izlaskom i bojkotom na izborima, onemogući.

Budući da su vlastitim iskustvom osjetili koliko im na svakodnevni život i budućnost utječe izbor vladajućih političara, Hrvati u Hrvatskoj bi trebali puno veću pozornost pokloniti obveznom izlasku na izbore i odgovornom davanju glasova onim časnim domoljubima koji će istinski zastupati njegove, a ne izvana sponzorirane, tuđe interese.

I upravo smo tu, u posljednjih 20 godina gadno podbacili.

Je li itko, pri zdravoj pameti, mogao predpostaviti da će mo se mi Hrvati (koji smo u svijetu poznati kao veliki katolici, antijugoslaveni, antikomunisti, pa čak i ‘fašisti’) nakon samo 10 godina od postignuća slobode, dati do te mjere izmanipulariti da na izborima sami sebe ponovo osedlamo vlašću bezbožnih mentalnih jugokomunista?

Koji od 2000-te, potpuno suprotno svim očekivanjima i unatoč golemoj šteti koju nanose, ipak (voljom hrvatskih birača) još uvijek pobjednički jašu na hrvatskoj političkoj sceni i kroz ključne društvene institucije.

Od kada je, nakon silne medijske sotonizacije ‘ Tuđmanove zloglasne diktature’ i njegove smrti, izmanipulirani hrvatski narod za predsjednika izabrao političkog kameleona sumnjive jugoudbaške prošlosti (koji je unaprijed odabran i pripreman za ulogu detuđmanizatora) ta mučna jugobalkanska prošlost vratila mu se kao bumerang. I to svom žestinom natrag u lice. Od tada, sve odluke od vitalnog nacionalnog značaja, hrvatski političari reciklirani iz bivšeg sustava, donosili su na preporuku savjetnika instaliranih u dubokoj državi iznutra i zahtjeva ‘prijatelja’ Hrvatske izvana.

Najvažnijeg prijatelja, onog koji im je na izborima dao moć i u čije ime donose te odluke – hrvatski narod – ne pitaju ništa, bez obzira što se većina naroda s time ne slaže. Time su politiku njegovog  ‘bivšeg’ ponižavanja i izrabljivanja, ponovo udomaćili u Hrvatskoj.

Prilično je zabrinjavajuće što birači u Hrvatskoj to dovoljno ne razumiju, ne vide, ili naprosto ne mare za posljedice koje će takva bivša politika imati po njihovu budućnost i sudbinu.

Zar Hrvati u Hrvatskoj zaista ne vide ono u što im dobronamjerni strani političari i analitičari stalno upiru prstom? Prošlošću utaočeni i korumpirani ‘bivši’ jugokomunisti i njihovi potomci na vlasti i ključnim položajima u društvu rak rana su današnje hrvatske države, najveća kočnica njenom razvitku i prijetnja njenoj stabilnosti. Zar zaista 30 godina (od propasti Jugoslavije) nije dovoljno vremena da se vidi koliki su ti okamenjeni jugobalkanci današnjoj, europskoj Hrvatskoj, bizaran i nepotreban teret zbog kojeg ona izgleda politički nezrela, zapuštena i promašena država?

Pa stoga čak i onim najodanijim prijateljima hrvatskog naroda na Zapadu, u Njemačkoj i Americi, često puta ne preostaje ništa drugo nego da rezignirano slegnu ramenima i kažu- Ipak su oni uglavnom balkanci, pustimo ih neka se ponovo uhvate u svoje regionalno kolo i svi skupa neka imaju bivše jugo ‘veselje’.

Jedino čime, u posljednjih 20 godina, svakodnevno bombardiraju hrvatski narod  je to koliko je strašan Tuđmanov ‘zločinački pothvat’ oslobodenja Hrvatske od jugobalkanskog jarma bio. Koliko zbog toga pate ‘bivši’ velikosrbi i jugoslaveni i koliko su narodu težak teret hrvatski branitelji, crkva, ‘fašističko’ domoljublje, Hrvati BiH i ‘neprijateljska emigracija’.

Jedna stvar koju mi kao narod očito ignoriramo je dosadašnje povjesno iskustvo. Iz iskustva dviju propalih Jugoslavija, morali smo naučiti da je vlast odnarođenih jugoslavena neizbježno loša i nasljedno sluganska. Morali smo i moramo znati da je njihov povratak na vlast u današnjoj Hrvatskoj rizik koji se ne isplati preuzimati.

Žalosno je kako je brzo zanemarena i zaboravljena proživljena patnja, milijuni raseljenih i stotine tisuća najdragocjenijih hrvatski života koji su izgubljeni zbog zabluda i mitova bivšeg jugobalkanskog zajedništva.

Interesantno je kako to u Hrvatskoj, njeni ‘regionalno’ orjentirani političari i dominirajući lijevo-liberalni mediji, gotovo više ni ne spominju.

Jedino čime, u posljednjih 20 godina, svakodnevno bombardiraju hrvatski narod  je to koliko je strašan Tuđmanov ‘zločinački pothvat’ oslobodenja Hrvatske od jugobalkanskog jarma bio. Koliko zbog toga pate ‘bivši’ velikosrbi i jugoslaveni i koliko su narodu težak teret hrvatski branitelji, crkva, ‘fašističko’ domoljublje, Hrvati BiH i ‘neprijateljska emigracija’.

Ako se narod u domovini već 20 godina svakodnevno otupljuje takvom ‘hrvatskom’ politikom i takvim ispiranjem mozga preko takvih ‘hrvatskih’ medija, onda se ne treba čuditi što mu je politička snaga samo organiziranja i moć fokusiranja na zajedničko- općehrvatsko dobro, toliko razmrvljena.

Trenutno im je na nišanu Škorina domoljubna koalicija, čiji bi uspjeh na parlamentarnim izborima značio veliki iskorak u razbijanju dosadašnjeg političkog duopola (HDZ-SDP) i ponovne afirmacije temeljnih identitetskih vrijednosti. Uz malo više političke zrelosti i mudrosti, ta koalicija u postojećim uvjetima, definitivno izgleda najbolje ponuđeno riješenje koje bi maticu hrvatskog naroda moglo pomaknuti bliže cilju da dobije Hrvatsku kakvu želi i zaslužuje.

Onima koji žele zadržati takvo stanje očito jako smeta svaki pokušaj obnavljanja Tuđmanove doktrine svehrvatskog političkog okupljanja koje bi imalo potencijal vratiti vlast hrvatskom narodu.

Trenutno im je na nišanu Škorina domoljubna koalicija, čiji bi uspjeh na parlamentarnim izborima značio veliki iskorak u razbijanju dosadašnjeg političkog duopola (HDZ-SDP) i ponovne afirmacije temeljnih identitetskih vrijednosti. Uz malo više političke zrelosti i mudrosti, ta koalicija u postojećim uvjetima, definitivno izgleda najbolje ponuđeno riješenje koje bi maticu hrvatskog naroda moglo pomaknuti bliže cilju da dobije Hrvatsku kakvu želi i zaslužuje.

Ali, vidite kako se u zadnje vrijeme, s rastom popularnosti Domovinskog pokreta, isto kao nekad protiv Tuđmana, Karamarka, Hasanbegovića, Tima Oreškovića, Kolinde, sada protiv  Škore vodi sve prljavija medijska kampanja. U ‘hrvatskim’ mainstream medijima i portalima s bivšim jugoudbaškim i velikosrpskim obavještajnim zaleđem.

Zamislite, najnovije ‘senzacionalno otkriće’ i spletku u vezi s Škorinom suprugom u javnost plasira nitko drugi do jedan Indeks, čiji se novinari u Hrvatskoj i ‘Našoj Regiji’ predstavljaju kao navodni istinski borci protiv svakog nacionalizma, prebrojanja krvnih zrnaca i bilo kakve diskriminacije po etničkoj osnovi. Kad najednom, takvi postadoše najžešći nacionalisti i šovinisti, radeći Škorinoj supruzi upravo ono protiv čega se, tobože žestoko bore.

Zar onda i bedastom Šimi odmah nije jasno kako se tu radi o klasičnom primjeru obavještanjno-promičbenog  podmetanja koje dolazi iz podružnice bivše ‘detektivske agencije’ Božidara Spasića iz Beograda.

Kada je Index u pitanju to je toliko jasno (kao falsifikat Nove Hrvatske) da o tome ne treba trošiti riječi, kao što je jasno da po već uhodanoj matrici, uigrani timovi podmetača, iza leđa vođa desnih domoljubnih stranaka (Domovinskog pokreta, Mosta, HDZ-a,) stalno siju sjeme razdora. Kako bi po principu “podjeli pa vladaj”, lukavo kreirali takvu postizbornu klima u kojoj  nitko od njih neće moći, ili htjeti, međusobno koalirati.

Ako hrvatski narod na ovim parlamentarnim izborima većinom glasova izabere SDP za pobjednika, i nakon toga zbog eventualno međusobno nepomirljvih svađa Domovinskog pokreta, Mosta i HDZ-a, nekim čudom Bernardić uspije sklepati nekakvu lijevoliberalnu vladu, onda bi, uz Milanovića na mjestu predsjednika, budućnost Hrvatske vrlo lako mogla biti već viđena kao tragedija tzv. Zapadnog Balkana.

Ako dakle ta odnarođena balkanska politička klasa, nakon predsjedničkih, i na parlamentarnim izborima zavlada Hrvatskom, onda neka joj Bog pomogne. Situacija u kojoj se sada nalazi je raj na zemlji prema onome što bi je u budućnosti, s njima na vlasti, čekalo.

Što posiješ to ćeš i požnjeti, kaže stara mudrost.

Po izlaznosti i reultatima izbora u nedjelju vidjet će mo je li se većina hrvatskog naroda opet dala obmanuti i hoće li svojim glasovima opet vratiti na vlast one koji će stvarati plodno tlo za daljnje bujanje ‘bivših’ ideoloških podijela, sukoba i novih  balkanskih integracija. Ili će s domoljubnim političarima za kormilom države, hrvatski brod uspjeti skrenuti da bezglavo ne otpluta prema novim desetljećima bivšeg zlostavljanja  i izrabljivanja u živom blatu “Naše

regije”.

Komentari