Hrvatska je zemlja velikih prilika, a ne Švicarska. Evo, Ledo se zadužio 19 milijardi, a vrijedi možda dvije. To je genijalno. Ja bih toga koji je uspio firmu koja vrijedi možda dvije tri milijarde, zadužio za 19 milijardi, predložio za neku nagradu, za nekog financijskog nobela, ili barem za neku utješnu nagradu, primjerice za ministra financija, ili još bolje za ministra pravosuđa. Jer taj se lik razumije i u pravosuđe kada je uspio deset puta hipoteku svoje firme prodati raznim bankama, a da pritom ne bude provaljen i strpan u zatvor.
Hrvatska je sjajna zemlja. Zemlja pravih prilika. Evo recimo u americi pet šest opakih rabijatnih likova, naoružani upadnu u banku, pola ih izgine, pri tom moraju poubijati nešto civila i policije i sve to da bi ukrali sto tisuća dolara. U Hrvatskoj se sve to radi na jedan kulturni i civilizirani način. Rekli bi naši mirno i dostojanstveno. Uđeš u neku firmu, dogovoriš kredit s nekom bankom. Vještaci i revizori pišu procjene vrijednosti, boniteta, solventnosti kako je potrebno da se kredit podigne. HANFA i ostale nadzorne agencije ništa ne primijete jer se one ne bave time, zapravo se ničim ne bave i to im je posao. I onda tako još desetak puta. Digneš 19 milijardi platiš postotke svim tim koji su sudjelovali u procesu i sasvim sigurno ti ostane više nego ovim preživjelima iz američke pljačke banke. Osim toga njih kad tad ulove i završe na električnoj stolici. A ove naše im, kad ih ulove, sve presude padnu na žalbi ili odu u zastaru.
Rusi su to već shvatili pa su i oni brže bolje uletjeli u Hrvatsku s kreditima. Ali oni su amateri prema ovim našima. Kod njih kad skupina pljačkaša ide opljačkati banku, onda to rješava ratno zrakoplovstvo i teška artiljerija. Tako se puno uštedi jer nema potrebe za nikakvim suđenjima, a spaljeni novac se ionako iznova otisne. Međutim, novac koji im je spaljen u Agrokoru se ne može tiskati iznova kad je još u banci, ali ne više njihovoj. E sad Rusi traže da se razgovara o razini suradnje. Iskeširali su milijardu eura i naravno da ih zanima razina suradnje. Primjerice suvlasnička razina. Sadašnja s vladinim povjerenikom je takva da ih nema unutra. Nema ih nigdje. Pa pošto ne mogu ući u Agrokor ušli su u Banske dvore. Primio ih je Plenković, ali od toga nema puno koristi, osim stiska ruku i zajedničkih fotografija s premijerom države koji je težak otprilike kao predsjednik neke gradske četvrti Moskve. Nemaju sreće. Ali sami su si krivi. Jer tako prolazi netko tko pokuša poslovne igre na sreću s nepobjedivom hrvatskom administracijom.
Agrokor će inače biti višenamjenska afera. Sad u ovoj prvoj fazi će se iskopavati koliko su zapravo dečki iz Agrokora digli kredita i koliko puta je ista hipoteka prodana različitim bankama. Međutim, na jesen su vrlo izvjesni prijevremeni izbori i tu će se vidjeti prava multifunkiconalnost afere Agrokor. Poznato je kako su hapšenja najbolja izborna kampanja. Pogotovo kada se hapsi konkurencija.
A tu su i skori stranački izbori u HDZ-u. Naime u Predsjedništvu stranke Plenković ima manju potporu nego u Saboru. To će biti zanimljivi izbori. Trebati će tu puno jakih uvjeravanja i razuvjeravanja kandidata da se ponovo kandidiraju. A gdje ćeš jače argumente od USKOKA i DORHA kad krenu češljati tko je sve i pod kojim uvjetima omogućio takva genijalna zaduživanja u Agrokoru. A kako je Agrokor velika firma, a HDZ velika stranka, onda su tu i razne mogućnosti velike.